Stojimo na Korzu. Ćenan Beljulji. I ja. Gledam tog veselog čovjeka, djelatnika KD Čistoća punih 28 godina, a odnedavno i poznatog glumca, kako bez zadrške viče iz sveg glasa “Italiani di Fiume! Eccomi!” Nije ga briga gdje se nalazi, nije ga briga što je glasan. Nije ga briga što ljudi gledaju.  Pa on je Ćenan Beljulji! Po struci ugostitelj, danas vozač kamiona Čistoće, statist i najpoznatiji D`Annunzio nagrađivanog filmskog hita Fiume o morte!
– Ja sam prije svega radnik. Sindikalac. Otac i djed!, govori skromno, ponosan na uspjeh filma koji na nevjerojatan način priča, valjda najbizarniju crticu riječke povijesti. Uloga Gabriele D`Annunzia došla je neočekivano. Plan je bio samo – statirati.
Ćenan Beljulji: Ne znam raditi keramiku i ne znam žbukati. Žena mi je rekla, odi ća, radi nešto, imaš četvero djece. I onda sam ja sreo buraza koji me pitao – hoćeš statirati? Ništa ne radiš, fino se tamo šetaš, uzmeš 200, 300, 500, 1000 kuna. Kakva si budala, još ćeš bolje proći od mene… i tako je bilo.
Talijanski, kaže, uopće ne govori. Učio ga je nešto sitno u osnovnoj školi, vježbao kao teenager s mladim Talijankama, a do susreta s redateljem Igorom Bezinovićem, ništa. U filmu čak postoji scena u kojoj Beljulji govori da će otići na tečaj. Bio je spreman učiti jezik i potpuno se posvetiti ulozi koja ga je proslavila.
Bilo mi je jako zanimljivo poistovjetiti se s nekim koga u životu nisam vidio. Pazite, ja nisam glumac. Ja nisam Šovagović. Čovječe, ja sam Ćenan Beljulji. Lako je njemu glumiti. Ja sam morao googlati i čitati što rade glumci. I kako rade. I onda sam se počeo poistovjećivati s tim fašistom.

Ćenan Beljulji ulogu je shvatio ozbiljno

Koliko je ozbiljno shvatio zadatak znaju dobro njegove kolege na poslu. 
–  Ljudi su govorili, daj, Keno, više mi je dosta… Sjećam se, taj dan nisam bio vozač, bio sam na papuči, to vam je ono iza kada praznite kante. I onda sam krenuo “Italiani di Fiume, eccomi”!!! E, Vedrane, gdje sam stao?, a on odgovara, ma ti nisi normalan čovječe, daj više isprazni tu kantu, ljudi nam trube, priča nam Ćenan i dodaje, ali ja sam to morao naučiti, neka trube!
Podrška je stizala sa svih strana. Na poslu, iz obitelji, s filmskog seta. U cijeli je proces bio uključen i Ćenanov sin koji je sve tekstove proučio s ocem. Ispitivao ga je i bio na gotovo svim snimanjima. Čak se i u samom filmu na kratko pojavljuje s majkom.

Film koji je promijenio sve

Prilika koju mu je pružio Igor Bezinović, promijenila mu je život. Ljudi ga prepoznaju, a Ćenan uživa u pažnji, posebice onoj koja dolazi od žena.
Ćenan Beljulji: volim žene. Sve skupa, lijep je to osjećaj, ali znate zašto? Zato što smo odradili jako dobar posao i judi to prepoznaju.
Snimanje je završeno, film pobire nagrade, pohvale se nižu, a Ćenan Beljulji je i dalje komunalni djelatnik i sindikalist. Pripadnik manjine koji je na kratko bio fašista. Utjelovio je čovjeka koji je potpuna suprotnost od svega što on jest.
Šetnju Korzom, dok nas prolaznici pogledavaju uz osmjehe, završili smo u ležernom tonu. Pitali smo Ćenana, što najviše voli. Odgovor je bio lijep i iskren. Svatko se može poistovijetiti.
– Najviše volim biti sam s mojom ženom. Uz more. Kada je ljeto i kada smo polugoli. U tome uživam. Pitali ste me, upozorio sam vas da ću biti iskren.
Istina… i na tome smo zahvalni. Rijetko je danas naići na toliko jednostavne, vesele ljude koji zrače pozitivom.
– A budućnost? Stojim na raspolaganju. Koga zanima moja osobnost ili moje sposobnosti, znaju gdje sam. Ako ne, ja imam posla u Čistoći, ja moram očistiti. Razumijete?
Autor: Adriana Karuza
Foto: Extravagant i privatni album