U ionako nejasnim lekcijama o seksualnosti koje
dobijemo u pubertetu, zaborave nam spomenuti kako mjerilo žene ne leži u njenoj
seksualnosti, kako se ženu ne bi smjelo nazivati kurvom i kako se ženu ne bi
smjelo silovati. Kako se radi o posve zdravorazumskim tvarima, poneka majka
možda i neće osjećati potrebu da takvo što uči svog sina, kad to već neće
učiniti škola ili društvo. No, budući da još uvijek živimo u društvu u kojem je
normalno da se ženu naziva kurvom i okrivljuje je se za silovanje, izgleda da
je to itekako potrebno.
Ovakve rečenice možda jesu dokaz roditeljske brige, ali prije svega one su
dokaz da živimo u izopačenom društvu s izvrnutim vrijednostima. Ono što roditelji
u biti govore djeci jest: „Ženska je
odgovornost osigurati se od uznemiravanja, zlostavljanja, napada i konačno
silovanja jer eto dečki će uvijek biti dečki i neki od njih si jednostavno ne
mogu pomoći.“ Ali tko su ti ljigavi
frajeri zbog kojih majke ne smiju pustiti svoje kćeri na tulume i u klubove,
tko su ti ljigavi frajeri koji žene nazivaju kurvama, zvižde za njima na ulici,
„slučajno“ ih dodiruju u prolazu, prate
ih doma usred noći i napadaju? To su
naši vršnjaci, kolege, dečki, bivši dečki, prijatelji, očevi, stričevi,
braća…To nisu neki Drugi. Nema Drugih, ti Drugi smo Mi!. Mi, kao društvo
odgajamo monstrume koji misle da su žene kurvetine koje zaslužuju silovanje. A
tko odgaja monstrume? Iste te majke koje svojim sinovima zaborave napomenuti da
žene nisu kurvetine koje zaslužuju silovanje. Prestanimo kriviti Druge i pogledajmo istini u oči. Majke ne mogu
dići zidove do neba i staviti svoje kćeri pod stakleno zvono kako bi ih
zaštitile od tih Drugih koji vrebaju s druge strane, ti Drugi su su već unutra.
Živimo u društvu u kojem se djevojku nakon što je
silovana pitaju pitanja poput: „ Što si nosila na sebi?“ i „Koliko si popila?“.
Djevojke se upozorava da ne ostanu silovane, umjesto da se ne samo očekuje,
nego i traži od muškaraca da budu odgovorni za slut shaming i silovanje. Žene
žive u strahu od muškaraca, odgaja ih se da budu u strahu od muškaraca i onda
su na kraju one krive jer ih se objektivizira, jer ih se naziva kurvama, jer ih
se siluje! Ali strategija „čuvaj se
silovanja“ je kontraproduktivna jer održava postojanje kulture u kojem su žene u konstantnom strahu, a
muškarci i dalje ne osjećaju potrebu da podnesu odgovornost. Glavna krivnja se
prebacuje na alkohol jer navodno od
njega muškarci postaju agresivniji, a žene ranjivije.