Ljeto, more, godišnji
odmori i puno novih ljubavnih priča. No, jesu li baš sve sretne? Jesu li one
lanjske, začete na godišnjem odmoru, sretno završile? Evo nekih.
– Ti nikad nemaš
vremena za mene. – prigovorila je L., zgodna četrdesetdvogodišnja crnka,
vizažistica, svom preuposlenom suprugu, šezdesetogodišnjaku, poznatom
arhitekti. – Uvijek svuda moram sama, na što liči naš brak?
– U čemu je problem? – začudio se, odmakavši na tren pogled od monitora – pa ja
ti vjerujem ljubavi, pođi na more sama ili s prijateljicom, zabavite se a ja ću
vam se pridružiti kad stignem, kad obavim one sastanke u petak.
– Kako ne shvaćaš da ja neću bez tebe i da mi je dugo čekati? Uvijek nešto
čekam ili čekam tebe, ne mogu više, shvati…stalno posao, posao, posao…
– Draga mi živimo od mog posla, ne od tvojih kistova. Da od njih moramo živjeti
ne bi sad imala apartman na moru u koji možeš otići kad god ti se prohtije.
L. je tiho zarežala i odjurila u kuhinju te se stala spremati za more, na koje
po tko zna koji put putuje – sama.
Razmišljala je o svom
braku, suprugovim obavezama, odricanjima i propustima. Imao je već jedan brak
iza sebe, odrasle kćeri i njoj je ispunjavao gotovo sve želje, barem one
financijske prirode. Imala je uz njega sve što je željela, osim…više zajednički
provedenog vremena i više seksa. Pala je na njegov šarm, pamet, ambicije, humor
no kako su godine odmicale, sve češće je osjećala dobnu razliku od skoro
dvadeset godina. Govorio je prečesto o svom poslu, njen posao vizažistice
pomalo je i podcjenjivao, radio je dvanaest sati dnevno i to šest dana u tjednu
a ponekad i nedjeljom.
Na sve je zabave odlazila sama ili s prijateljicama, koje su joj zavidjele na
luksuznom životu no ona se uz njega i nametnuti joj stil života osjećala
prepoletna i premlada te beskrajno prazna, usamljena.
Obrisala je suze pred
polazak a on joj je utisnuo meki poljubac u čelo.
– Budi dobra. – obratio joj se kao svojoj kćerki – brzo se vidimo.
Baš tako se i osjećala, poput njegove treće kćeri.
Stala je u supermarketu
po nekoliko namirnica, “na moru su prilično skupe”, pomisli a uz supruga je
naučila štedjeti i racionalno raspolagati novcem. Još je duhom bila u kući,
preispitujući se gdje točno griješi u svojoj komunikaciji s njim. Iz misli ju
prenu duboki glas:
– Mogu li Vas uslužiti?
Pogledala je preko ramena i na tren oborila pogled. U sivoj majici, crnim
hlačama i s Trilbyjem na glavi koji je pokrivao tamnu kosu, tik do nje stajao
je…visoki, najzgodniji muškarac kojeg je ikad vidjela a radila je s puno njih,
modelima i ljepota joj nije bila novost.
– Naravno, no prije bih trebala nešto voća… – promrmljala je, pokušavajući
prikriti osmijeh.
Tip je nestao, u nepoznatom pravcu, kao fatamorgana a ona je tupo gledala
ispred sebe, u prodavača, koji je čekao njenu narudžbu za vitrinom. Osjećala se
blijedom i bila je blijeda, kao ošinuta gromom, kao da je upala u vremenski
procjep. Nakon par trenutaka, zatresla se košarica, crnokosi je ispustio grožđe
u nju a u rukama je nosio oveću lubenicu.
Pomislila je, sad će
pasti prijedlog za kavu no nasmijao se i posegnuo za lisnicom.
– Grožđe plaćam ja, u žurbi sam nažalost, izvolite vizitku, nadam se da se koji
put čujemo, ako ne zbog posla, onda barem radi zajedničkog shoppinga.
B. je nazvao, u petak
navečer ipak neće moći prema moru, stigao je mail iz Munchena, pomiče sastanke
jer već sutra mora biti gore, radi ugovora. Ispričao se po tko zna koji put,
poželio lijepo, toplo vrijeme i još bolji odmor u zajedničkom apartmanu.
Naslonila je glavu na volan i nakon nekoliko psovki u sebi, odlučila popiti
kavu par blokova dalje, u NJEGOVOM susjedstvu.
Nije otišla na more,
iste večeri uživala je u rashlađenoj, sočnoj lubenici i ugodnom društvu
petnaest godina mlađeg muškarca.
Oko dva iza ponoći poslala je sms suprugu:
“Javi se, hitno je.”
Pospanog glasa, vjerojatno misleći da sanja, promrmljao je u slušalicu:
– Lijepo se provedi, ljubavi.
Idućeg jutra naslagala
je nekoliko M. –ovih košulja na krevet. Nasmijao se kad je brzo složila
nekoliko atraktivnih stylinga, nije pitao ništa, zagrljaj oko struka i nečujni
poljubac u vrat, odgovorili su na sva njena pitanja, onako kako je i priželjkivala.
L. je svoju ljubav prema vremešnom suprugu gotovo preko noći zamijenila
ljubavlju prema skoro upola mlađem muškarcu, fotografu freelanceru, modelu,
koji je poput nje, živio „na rubu“, bez stalnih i sigurnih prihoda. Život je
odjednom izgledao i zvučao bolje, punio se klubovima i partyjima, foto –
shootinzima koje je kao vizažistica voljela ali i fantastičnim sexom, po čitav
dan.
M. je, s obzirom na prirodu svog posla imao puno vremena za nju, osjećala se
cool i s vremena na vrijeme poslala bi suprugu sms:
„Dobro sam, nedostaješ.“
Prvo je bilo točno, drugo je bila laž.
Ona i M. bili su “u sedmom nebu” sve do trenutka kad je zabunom suprugu poslala
sms:
„Doviđenja u krevetu,
tetovirani.“
Nakon istog, nije više
odgovarao na njene pozive, e- mailove, otpisao je samo jednom, da je na putu.
Bilo joj je pomalo svejedno, ona i M. uživali su u „svom svijetu“.
Nad grad se nadvila noć, žene njene dobi odavno su spavale no za nju je tek
počinjala, u jednom od zvučnih gradskih lokala, na privatnom partyju. Sredila
se što je najbolje mogla jer ju je M. vodio među svoje prijatelje, slobodne
umjetnike, freelancere. Nije baš najbolje razumjela „Ovdje svatko lovi svakog.“
no pridružila se zabavnoj grupici.
– Nešto se zbiva između Glorie i M. – načula je u prolazu prema toaletu. M. je
isto čuo te pijano i bešćutno dobacio:
– Pa kad su stare tete tako ograničene.
Sledila se. Stare tete?
Uvrijeđeno se pokupila s partyja, spakirala kofer i javila se prijateljici.
Idućih dana nije mogla isplakati suze jer na pragu četrdesetih sjedila je sama,
bez muža i bez ljubavnika. Suprug je sreću potražio s drugom a M. nastavio s
radnjama uobičajenima za muškarce njegove dobi, svake večeri s drugom u
krevetu.
Pouka? Bila je jasna,
sama je skrivila svoju nevolju, vrijeme sa suprugom trebala je iskoristiti
konstruktivnije i pomiriti se s činjenicom da luksuzan život ima svoju cijenu a
ona ju je prihvatila udajom za uspješnog businessmana. Ne može se u životu
imati sve, luksuz, vrijeme, užici i ljepota ili ona samo nije imala sreće?!
Život sa M. nikad ne bi našao smisao, pomisli, party junkie, freestyler,
nije bio za nju.
Zbog “kula u pijesku” rasula je siguran život.
“Što sad?”, pomislila je, “je li žena na pragu četrdesetih još uvijek dovoljno
mlada, da započne novi život i kako?!”
Autro: Nives Stepinac Grgurić