Na pragu četrdesete godine, donijela sam odluku kako je
vrijeme za moj novi početak. Nakon života provedenog u Lijepoj našoj odlučila
sam preseliti se u daleku Englesku, točnije u London. U mojem slučaju, ne radi
se o bijegu iz Hrvatske zbog nedostatka radnog mjesta, kronične
besparice niti pesimizmom zatrovanog društva, odlazim zbog ljubavi.
Dok pišem ovaj tekst osmijeh mi ne silazi s lica. Odlazak
zbog ljubavi – zvuči toliko patetično, djetinjasto i nepromišljeno. No, istina
i realnost daleko su od toga. Godine provedene u vezi sa čovjekom koji je rođen
i odrastao u uređenom skandinavskom sistemu, te kojem vrsta posla određuje životne
i zemljopisne smjernice dovela me do odluke, kako je London moj grad i novi
početak.
Nakon dvije godine preispitivanja i slaganja životnog
mozaika, shvatila sam kako je odluka u stvari vrlo jednostavna. On je, kao
pravi đentlmen, podnosio moje promjene raspoloženja, urote, zavjere i “babaroge”
koje čekaju da nas progutaju čim kročimo na englesko sveto tlo, te je prije
pola godine spakirao svoje kofere i otišao u London.
Dogovorili smo se kako ćemo živjeti u dva grada i svaki
slobodan trenutak provoditi zajedno. Kada je odlazio, osjetila sam da to nije
jedno od onih “običnih” poslovnih putovanja na koje sam s godinama
navikla. Prvih nekoliko tjedana sve je bilo kao i obično, telefonski pozivi, Skype,
Face time i ostala čuda mobilnog i internetskog umrežavanja i
komuniciranja bili su naša svakodnevnica. No, s vremenom osjećala sam sve veću
prazninu. Polako ali sigurno, praznina se uvlačila i u našu kuću. Nedostajale su
mi naše nedjelje na trosjedu, njegov zagrljaj prije spavanja, miris parfema, zajednički
doručak dok samo šutimo i čitamo novine.
Život mi je podario iskustvo, a ženski geni sedmo čulo koje
je već glasno vrištalo – “Ženo trgni se i odluči što želiš od svoga života
“. Jedno jutro probudila sam se, kupila avionsku kartu i otputovala u
London. Proveli smo predivna tri tjedna koja su se urezala u moje srce više
nego ijedno od naših putovanja posljednjih godina. Shvatila sam, kako je
London moj grad, moj novi početak s čovjekom mog života.
Poznavajući mušku i žensku psihologiju, bila sam svjesna
kako bi sindrom “daleko od očiju,daleko od srca” bio poguban za našu
vezu. Kako mi misli ne bi okupirali razni strahovi, nedoumice te stotine
pitanja koja su se rojila u mojoj glavi, odlučila sam se u potpunosti
posvetiti realnim administrativnim stvarima koje su osnovni temelj, ako
želite započeti život u bilo kojoj stranoj zemlji. Osnovala sam tvrtku i
shvatila da je engleski sistem vrlo blagonaklon prema onima s transparentnim
i poštenim poslovnim vizijama.
S prvim danima ljeta On se vratio. Odlučili smo cijelo ljeto
provesti zajedno i uživati u mojoj Hrvatskoj. Nestali su moji strahovi, nemam više nikakvih pitanja niti
nepoznanica. Znam da je Zagreb moj grad u kojem ostaje moje sve, moja
obitelj koja je uvijek tu za mene, moja prijateljica i uspomene. Shvatila sam
kako je najbolja i najispravnija stvar u životu slijediti svoje srce.
Hrabro sam napravila taj velik životni korak. U životu se
sve ionako događa s razlogom. Ako sada ne slijedim svoje srce, možda ću ostatak
života provesti žaleći što ga nisam poslušala. Znam da niti jedan početak nije
lagan, pogotovo kada si udaljen od sigurnosti obitelji, prijatelja i svoje domovine,
ali isto tako znam, da je u današnje vrijeme pronaći pravu ljubav i
iskrenog muškarca prava rijetkost.
Ako je odlazak u
nepoznato cijena moje sreće i unutarnjeg zadovoljstva, hrabro sam spremna
platiti je …
Autor: Morana Mamić