“Bio sam sramežljiv klinac, a sad sam taj
moćni frajer s erekcijom koji dominira svim tim curama”, ponosno ističe
kralj porno chic fotografije.
Postavlja se pitanje zašto je ovaj frajer posvuda, zašto mu zvijezde uporno ne
prestaju pozirati i zašto njegove hardcore pornografske fotografije vlastitog
sebe i dalje slobodno kolaju Internetom? Potencijalni seksualni predatori ne bi
smjeli biti slavljeni u modnoj industriji pa zašto se onda Terryu konstantno
gleda kroz prste? Možda zato što mu se dvadeset modela dnevno nudi da ih poševi
ili ih bar slika polugole u kupaonici u zamjenu za malo slave? Je li matematika
toliko jednostavna? Opći li Terry sa svim tim modelušama samo zato jer ima
fotoaparat i objavljuje li potom njihove
fotografije samo zato što mu mnoštvo kontakata sređuje objavljivanje tih istih
fotografija?
Neću uopće ulaziti u moguće razloge njegovog
navodnog predatorskog ponašanja kao što su teško djetinjstvo, a pri tom mislim
na život s ocem Bobom, poznatim modnih fotografom, ali i šizofreničarom koji je
u 43. godini života ostavio Terryevu majku radi tada 17- godišnje Anjelice
Huston koja je kasnije priznala kako ju je Bob toliko maltretirao da je htjela
počiniti samoubojstvo. Niti ću ulaziti u detalje devastirajuće nesreće koju je
doživjela Terryeva majka kada je on imao svega 9 godina, a čiji je oporavak
ostavio tragične posljedice na Terrya. Teško djetinjstvo, kako Terry objašnjava, učinilo ga je osobom
koju privlače disfunkcionalni, sjebani ljudi.
A kada bih poželjela pisati o njegovom groznom djetinjstvu, mogla bih se
raspisati i o tome kako je prekinuo školovanje u drugom srednje, a do 18- te postao ovisnik o heroinu. No, škola ionako
nije bitna za Terryevu priču jer ubrzo nakon što je počeo raditi s ocem na
snimanjima, okrenuo se da to tako nazovem “intimnoj fotografiji”, a
pri tom mislim na to da je fotografirao muškarce s penisima na izvolte što mu je osiguralo i prvu
kampanju za britansku dizajnericu Katharine Hamnett. Ubrzo nakon nje, čitava
svita dizajnera, glumaca i svi ostalih celebritya
popušila je Terryev porno chic i sirovu edgy
fotografiju. Pop zvijezde, supermodeli, političari, transseksualci,
prijatelji i ljubimci ispred njegove
kamere radili su i još uvijek rade stvari koje ne bi radili ispred drugih
fotografa.
Tehnički i umjetnički gledano njegov rad je
genijalan, a korištenje seksualnog u modnoj industriji nije ništa novo. To su nas odavno naučili Calvin Klein i Tom
Ford. No, ukoliko Terry zaista i opći sa svojim modelima, tu neke granice treba
podvući. Čak je Chloë Sevigny koja Striku Terrya zna godinama, priznala kako su
njegove metode rada često “manipulativne” .
Dakle, zašto se njegovo ponašanje uporno
tolerira? Je li to možda zato što je modna industrija samo štala puna ovaca
koja slijepo prati šaćicu fotografa i urednika koji imaju moć? Hoće li ovaj ili
onaj look biti look sezone i hoće li ovo
ili ono biti trend, odlučuje krug onih koji imaju dovoljno utjecaja da utječe
na ishod onoga o čemu će se pisati, ali i na način na koji će se pisati. Samo
blagoslov Anne Wintour i Carine Roitfeld
dovoljan je da Terry bude nedodirljiv.