Je li ženska seksualnost baš tako racionalna kakvom je se predstavlja? Part 1
O ženskoj seksualnosti već se stoljećima laže, a
ona egzistira u uvjetima straha i
supresije. Kako bi bacio svjetlo na ovo mračno pitanje, novinar Daniel Bergner
posvetio se pisanju knjige “What Do Women Want?: Adventures in the Science of Female Desire” („Što žene žele? Prodiranje u znanost oko
ženske želje“) Ova zabavna proza govori
o baš svakom aspektu ženske seksualnosti od seksualnih fantazija do potrage za
ženskom Viagrom. No, najvažnije od svega, ona otkriva kako su rodni
stereotipi oblikovali znanstvena
istraživanja i zaslijepili istraživače koji bi trebali svjedočiti o pravoj
prirodi ženske seksualnosti, kako u životinjskom tako i u ljudskom svijetu, a
prava priroda ženske seksualnosti je sve samo ne racionalna, civilizirana i
izbalansirana. Dapače, ona je snažna, animalna i proždrljiva. Bergner dodaje
kako nas je represija društva odvela daleko od naše prave seksualne prirode te
je preoblikovala naše želje, strasti i seksualne živote.
I zaista nije li tako, pitam vas? Ako si silovana, zaslužila si. Ako mijenjaš
partnere, kurva si. Ako se diraš, prljava si., samo su neki od zaključaka
kojima su skloni ne samo muškarci, nego i žene, koje će dečko lako pripisati
curi, prijateljica prijateljici i svaka žena sama sebi. To zvuči strašno! Što li su nam činili čitavu povijest ako su
uspjeli nešto toliko snažno kao što je ženska seksualnost dovesti na sam rub
propasti? Uvjerili su nas da je žena koja voli seks nešto neprirodno, natjerali
su nas da mrzimo svoje tijelo. Ali da stvar bude gora, nahuškali su one žene
koje se boje uživati u seksu ili ne mogu
uživati u istom, bilo iz zdravstvenih ili kojih drugih razloga, da mrze žene koje vole seks. I poludim kada čujem
muške prijatelje kako govore: „Pa daj što ti je? Ja sam moderan mladić, u redu
mi je da se žena seksa koliko i muškarac.“ Ti isti će kada im cura prizna s
koliko je muškaraca spavala, popizditi i predbacivati joj to u nekom trenutku.
To je kao kad prikriveni homofobi kažu: „Ma, pederi i lezbe su oke, samo neka
to rade u svoja četiri zida!“ U oba slučaja, takva lažna tolerancija poručuje:
„Seksaj se, ali skrivaj to, ne pričaj o tome, srami se toga!“ To što su nam
učinili je ništa drugo nego genocid nad ženskom seksualnošću. Grozno je
pomisliti da je nešto što je urođeno toliko zabranjivano, ograničavano i
podcjenjivano.
A sad se opet vratimo
na Bergnera. Pitali su ga koja ga je spoznaja nakon pisanja knjige najviše
dotaknula. Izjavio je kako to bila distanca između realnosti i basne koju su nam pričali istraživači, a
koja kaže da su muškarci više vođeni željom da prošire svoje sjeme, dok su žene
više vođene željom da nađu dobrog opskrbljivača, te su stoga muškarci i muški
libido podobniji za seks, dok su žene i ženski eros podobnije za monogamiju i
manje uživanje u seksu. Istraživači su, kaže Bergner, uporno pokušavali
dokazati da su žene i ženke u
životinjskom svijetu seksualno pasivne i rijetko ono koje iniciraju seks.
Spominje primjer ženke majmuna pod imenom Deidrah. Bergner je proveo dan s
njom i znanstvenikom Kimom Wallenom. Proučavali su kako se Deidrah, ali i ostale
ženke, ponašaju u blizini muških pripadnika svoje vrste. Ono što su otkrili jest
posve suprotno onome u što su nas istraživači pokušali uvjeriti. Ženke su pomno promatrale svoj muški plijen,
predatorski su koračale oko objekta svoje želje. Bergner govori i o veličini i
građi klitorisa kod žena. Produžetci tek ispod površine kože bogati su
živcima te vrlo pripremljeni za užitak, a do njih se može doći kroz vaginalne
zidove, što čini područje koje opasno može konkurirati veličini penisa, a
pretpostavlja se da i jest veće od penisa. Ova činjenica je ignorirana jer su
nas dugo uvjeravali da se jedan spol svodi samo na reprodukciju, a drugi samo
na seks.
nastavak kolumne na blogu
Fotografije:
www.champagneshowers.net/photos/model-alanna-photographer-khoa-bui-source-fashionography-amazing-nude-fashion-photography/#sthash.gVJQf9xP.6XCcKdCM.dpbshttp://pauseart.tumblr.com/post/6896409442