…iliti čim se pobuniš protiv slut shaminga odmah si nadrkana feministica!
Budući da je moja
posljednja kolumna po nazivom „Što muškarci misle o ženskoj seksualnosti“ poprilično
uzj***** duhove, odlučila sam osvrnuti se na reakcije koje su uslijedile nakon
spomenutog teksta, a onda reći još koju na temu (ženske) seksualnosti.
Počet ću od samih reakcija, a nakon toga ću se fokusirati na njihov
sadržaj. Dakle, reakcije koje sam dobila što ispod teksta, što u svoj privatni
facebook inbox sastojale su se od : a) prijetnji b) optužbi da pišem
senzacionalistički i vadim rečenice iz konteksta b) vrijeđanja u stilu: luda si, nadrkana si, neizj***** si,
iskompleksirana si, korak do lezbe si…
Spomenute reakcije (prijetnje,
optužbe, vrijeđanja…) bez ulaženja u njihov sadržaj, odličan su pokazatelj
kulture komuniciranja u našem društvu. Što se tiče sadržaja reakcija, za
prijetnje ću samo reći kako se radi o vrlo primitivnom načinu komunikacije. Optužba
za senzacionalizam bi možda i imala smisla da radim za nekoga ili nastojim zadovoljiti
određenog oglašivača. Isto tako, nisam imala potrebu vaditi rečenice iz
konteksta jer su se „ispitanici“ itekako potrudili da iskažu svoj stav više
nego izravno. Rečenice poput: „…na primjer
A. G. je k u r v a jer samo
to zna, tako se izbrendirala“, „ Što se tiče drolja sheme, nije fer prema
ženama, ali proizlazi iz prirodne različitosti muškarca i žene, njihovih
razlika u ponašanju i razmišljanju i neizbježna je do daljnjeg“ i „I jebiga cura ako je seoski bicikl, onda
je drolja *ebo ga , nećemo se lagati!“, opet ponavljam, očigledan su primjer
slut shaminga. Što se tiče uvreda – nadrkana
si, neizj**** si, iskompleksirana si,
čak i da jesam sve navedeno, iste i dalje ne daju odgovore na problem slut shaminga, odnosno ne daju nikakvu konkretnu ideju kako bi se problem slut shaminga mogao riješiti. Pri tom uvreda
korak do lezbe ide toliko daleko da
se poigrava sa zločinom iz mržnje jer daje nasluti da je biti lezbom nešto loše
te omalovažava osobe tog seksualnog opredjeljenja.
Čisto da napomenem takvo ponašanje je kažnjivo kaznom zakona od 3 mjeseca do 3
godine. Nadalje, nikog nisam prozivala poimence,a toliki su se našli uvrijeđenima.
Ukoliko dotični nisu nisi ženomrsci i djevojke ne zovu kurvama, čemu tolika
silna uzj*******? Ljudi se obično uzj****
kad se osjete napadnutima. A zašto se toliko muškarca osjetilo napadnutima? Ako
ništa ne radiš krivo zašto bi se osjećao napadnutim?
Moguće su dvije solucije:
i slut shaminga u kojem sudjeluju, s
tim da isti provode i žene, pisala sam i o tome pa se možete podsjetiti
b)
muškarci ne žele priznati da sudjeluju u mizoginiji
i slut shamingu
ispod teksta, koji ne treba posebno komentirati, osim reći da su izrazito
seksisticki:
neki za upravljačkom palicom, a neki u kuhinji“
je dokazano da se u kuhinji ženama luči serotonin više nego, u nekom velikom
uredu, recimo.“
„…doduše,
postoje “ženske znanosti”, ljudski resursi i slično koje muškarci
obavljaju loše“
„i
dalje odbijam vjerovati da netko koristi termin “slut shaming” za
išta osim za trollanje…“
tekst su negativno reagirale i neke žene
što je čisti dokaz koliko su nas žene odvukli od naše prave seksualne prirode i
uvjerili nas da su mizoginija, slut shaming i općenito mistifikacija ženske
seksualnosti nešto normalno. Ipak, moram reći da razumijem kako mušku, tako i
žensku reakciju. Muškarce se od malena uči kako moraju biti *ebači, a curice
kako moraju biti fine. Osim što se ne seksaju, fine curice se ne bune. Ako
voliš seks i mijenjaš partnere onda si kurva, lijepo smo čuli moje „ispitanike“,
a ako se još i pobuniš te glasno vičeš kako bi se sve žene trebale slobodno seksati i
kako nije oke da te muškarci (i neke žene) pritom vrijeđaju, onda si tek naj****a jer će ti
se prišiti epiteti: luda, nadrkana,
neiz*****, iskompeksirana i korak do
lezbe… Muškarci tako cijeli život žive u strahu da ne će biti dovoljno
dobri jebači, a žene da će ih netko prozvati kurvama.
Kada su ljudi u
strahu, onda prozivaju jedni druge. Tipičan mehanizam kontrole! Muškarac je u
strahu od seksualno slobodne žene jer ona predstavlja prijetnju njegovom egu i
njegovoj ionako krhkoj seksualnosti.
Mnogi su pričali o krhkoj muškoj seksualnosti.
Izdvojila bih Margaret Mead koja zaključuje da sisanje koje dijete veže za
majčinu dojku dominira psihološkom budućnošću svakog djeteta. Za djevojčicu ono
je osnova identifikacije s vlastitim spolom. Međutim, za dječaka sisanje je
obrnutost budućih uloga. U slučaju sisanja majka daje, a on prima. Da bi dječak
postao muškarcem, on mora napustiti tu pasivnost. Dakle, od samog početka djevojčica može prihvatiti sebe onakvu kakva
jest, a od dječaka se traži napor pri postizanju svog seksualnog identiteta.
Stoga su društva ustanovila prava i
djelatnosti koja su zabranjena za žene, a koja muškarce čine ponosnima te im
daju spokoj. Jedan od primjera tih prava je pravo na promiskuitet.
Fotografije: http://signevilstrup.dk/?gallery=vs-magazine-catrin