Prije nekoliko dana
slučajno sam čula jednu stvar iz 80-ih koju sam obožavala. Momentalni flashback…
Samo nekoliko taktova bilo je dovoljno da me lansira u vrijeme kada mi je
najveća briga bila kako ću preskočiti kozlić, hoće li me na velikom odmoru
pogledati ON i hoće li me starci za vikend pustiti van.
Dok se melodija širila
prostorom obuzela me neka tuga i sreća istovremeno, neki zaboravljeni osjećaji…
nostalgija. Toliko toga mi je prošlo glavom, mislima…bila su to zaista divna
vremena. Tako je prokleto dobro biti mlad i neustrašiv i hrabar i luckast, tako
je dobro biti ono što jesi.
Prijatelji, muzika,
ljuba, te tri stvari bile su mi najvažnije, ostalo nije bilo vrijedno moje
pažnje.
Pamtim prve izlaske u Frap, Madonnu, Milde a kasnije smo visjeli na Kontu,
u Palachu i Lujzi. Kakve su to samo pripreme bile! Nije nam bilo važno koliko
love imamo, nije nam bilo važno napiti se (to je postalo interesantno u
kasnijoj fazi mog odrastanja) bilo je važno umrijeti od plesanja na podiju i
dobro se zabaviti, a onda žicati prijevoz doma, tako da ne moraš čekati prvi
bus u pet ujutro.
Sjećam se odlazaka u
Trst i uzbuđenja koje je bilo na vrhuncu. Za mene je to bio prijelaz u neku
drugu dimenziju. Ponte Rosso, traperice, pamtim espadrile u svim bojama,
starke, Big Bubble i mortadelu. Ne mogu zaboraviti ljeta i kupanja na moru,
čitanje stripova, ljubića, knjiga, slušanje AT kluba i snimanja pjesama na
kazete. Bile su to lude godine i ostale su mnoge divne uspomene.
Lijepljene postera iz
Brava, pisanje leksikona i spomenara, umetanje jastučića za ramena, moj
omiljeni šišmiš rukavi, ogromne naušnice, natapirana frizura…od kreativnosti
do kiča. Zaista što se mode tiče bilo je sveeeega…i bilo je lijepo…i
neopterećeno…i nezaboravno.
Kao da sam imala neku
privilegiju što sam svoju mladost proživjela baš tada…80-ih. Često me tako
ulovi sjeta. Nedostaje mi taj osjećaj bezbrižnosti, slobode, nedostaje mi
veseli smijeh prijatelja, nevini zagrljeni pogledi, ehh… baš bih mogla
nabrajati.
Barem na trenutak želim
zaboraviti na sve te stvari o kojima brinu odrasli. Želim se odmoriti od
ozbiljnih tema.
Želim…želim još samo
malo vratiti se u ona bezbrižna, sretna, stara vremena.
Ponekad, učini mi se
Ogledala su oko mene
Čudna stvar, ja tražim
se
U njima vidim neko
drugo liceeee…
Autor: Sanja Blažević