Ne znam točno kada je započela
moja ljubav prema buvljacima i second hand shopovima, ali zapravo nije ni
bitno. Vrlo mi je teško opisati osjećaje i raspoloženja koja me redovito
obuzimaju kada kročim na jedno takvo mjesto. U ovom slučaju ne radi se samo o
mojoj shopingholičarskoj ovisnosti, već o nekom pomalo avanturističkom
pothvatu.
Filozofija buvljaka je
traženje i uživanje u nekim davno zaboravljenim stvarima koje su dugo vremena
spavale i sakupljale prašinu u nečijim podrumima i na tavanima. Na takvim
mjestima možete pronaći svašta. Kada kažem svašta onda zaista mislim na SVAŠTA!
Antikviteti, namještaj, tehnika, srebro, porculan, neke sasvim zaboravljene
bizarne stvari i meni najdraži očuvani vintage komadi odjeće. Buvljaci imaju
neku posebnu draž i šarm. Sam odlazak na takva mjesta za mene su i više od
šopinga. U Hrvatskoj se mogu naći odlična mjesta za buvljačenje. E sad… I na
takvim mjestima postoje pravila ponašanja. Ja osobno uvijek idem u društvu
svoje tete Bibe. Za početak se organiziramo i strateški započinjemo potragu kako,
ne daj Bože, ne bi promašile koji štand. Što se tiče novaca limit je 100,00
kuna i ni lipe više…i tada započinje potraga.
Treba li napomenuti da
kad se počnemo gubiti po placu nismo ni žedne ni gladne i totalno izgubimo
pojam o vremenu. Moja Biba preferira antikvitete i namještaj, dok sam ja više
orijentirana na odjeću. Mnogo su mi puta prijateljice znale prigovoriti kako
one ne bi mogle nositi odjeću koju je već netko nosio. Pa da budem iskrena, ja
nemam taj problem. Odjeća koju ću ja kupiti na buvljaku mora biti čista i
uredna a često se zna dogoditi da još ima i etiketu i naravno prije nošenja
treba proći kemijsku čistionicu. I to je to!
Moram li vam opisivati
svoje ushićenje kada “ubodem” kapute po 10,00 ili najviše 20,00
kuna?! Ponekad šoping bude toliko uspješan da doma dovučem po desetak raznih
vintage komada, a da sam potrošila najviše 50,00 kuna. Ludo!!!
Da se još samo malo
vratim na pravila ponašanja. Moram priznati da se ja ne znam i ne volim
cjenkati… a za šopingiranje na buvljacima cjenkanje je neophodno kako biste
ostvarili najpovoljniju cijenu. E tu nastupa moja Biba! Ona je cjenkanje dovela
do savršenstva, čak ima i nešto koreografije u stilu: ” Nisam zadovoljna
sa cijenom i ako još ne spustite, odlazim.”
Druga stvar, ali ne
manje bitna je kada uočite neki komad koji vam izbije zrak iz pluća, budite
mirni i staloženi (u početku sam se kraj štanda bacala u nesvijest od uzbuđenja
pa je zahvaljujući mojoj histeriji cijena automatski porasla). Znači hladno,
bez emocija, pomalo nezainteresirano. Osoba s druge strane štanda nikako ne
smije nanjušiti koliko ste zapravo oduševljeni predmetom koji ćete kupiti.
Eto, to bi bilo nešto na što morate pripaziti
kada se upuštate u avanturu zvanu buvljak. Na moju veliku žalost, Rijeka ne
obiluje baš takvim mjestima. Postoje dva ili tri second hand shopa u kojima su
za moj ukus cijene malo previsoke i to je to. Dakle, drage moje ako se zaista
naljutim moglo bi se dogoditi da, eto baš ja organiziram nešto u tom stilu.
Znam jako puno cura i žena koje posjeduju famozne komade odjeće i koje su
zainteresirane za tu vrstu druženja.
A do tada zavirite malo
u naše riječke second hand shopove, zasigurno ćete pronaći neki odličan vintage
komad koji ćete uživati nositi. Šaljem vam puno pozdrava i do buvljačenja!
MOJ ULOV SA BUVLJAKA
Fotografije: Sanja Blažević
Autor: Sanja Blažević