Nedavno sam doživjela neugodno iskustvo s jednim
poznanikom. Nakon dubljeg razmišljanja došla sam do zaključka kako jadničak čak
nije bio toliko u krivu. Očito je samo reagirao po “obrascu”
ponašanja žena u čijem se društvu kretao. Poznajemo se iz viđenja na usputnim
kavama (svatko u svojem društvu), on vrlo dobro zna da sam zauzeta, čak ga i
poznaje, no svejedno to ga nije spriječilo da jedno jutro, dok sam čekala prijateljicu
sjedne za moj stol. U tome zaista ne bi bilo ništa čudno, da dotični nakon dva
gutljaja kave nije počeo baljezgati gluposti tipa, oduvijek si mi se sviđala, što
radiš večeras, jesi li za doručak u Westin-u?!
Kako me više ništa ne iznenađuje, samo sam se nasmijala
na njegove prijedloge, a kao spas, konačno je stigla prijateljica. Kako je
krenulo sljedeći potez bio bi, lascivni opis svega što bi mi jadničak „radio“ u
sobi spomenutog hotel. Čim sam to jutro popila kavu, sjela sam u automobil, krenula
svojim poslom i zaboravila na ulet Playboya kojem nedostaje metar i pol visine,
koja dlaka na, i, u glavi, kad stiže poruka.
Gospon “Metar i Žilet” ufurao se u ulogu
opasnog frajera, a sadržaj poruke mogao bi poslužiti kao odličan scenarij nekoj
stranoj pornografskoj kući. Prvo me šokiralo od kuda njemu moj broj mobitela, onda
sam se prisjetila da smo prije godinu dana čak vrlo kratko poslovno surađivali.
Izbrisala sam poruku i nisam osjetila potrebu išta odgovoriti. Tu istu
večer oko ponoći iz sna prenuo me zvuk whats up poruke. Još sada se smijem pri
pomisli na prizor koji sam ugledala na ekranu svog iPhonea. Onako snena s
“izgužvanim” naočalama za vid, koje su se zalijepile za moj obraz, bacila
sam oko na ekran. Kad ono šok, da li je san ili java?!
On, gol u svojoj punoj veličini (1,5 m) i s nekim abortivnim
crvenim gaćicama, stoji pred ogledalom svog velebnog, dizajnerski uređenog
stana s mobitelom u ruci. Dakle, dugo nisam vidjela potresniji prizor. Toliko
sam se počela smijati da je susjedov pas počeo lajati (taj pas inače stalno
laje). Momentalno sam blokirala broj, a od prizora crvenih gaćica tu sam noć
imala noćne more.
Ujutro sam pila kavu na istom mjestu i u isto vrijeme kao
i svaki dan. Nije prošlo dugo kad evo “Poglavice Crvene Gaće “. Parkirao
je svoj najnoviji model Mercedesa direktno pred terasu i izašao iz njega sav ponosan
u svojoj punoj veličini. Uz osmijeh kojeg je platio kao omanji stan u centru
grada prilazi važno mojem stolu i upita smije li sjesti. „Ne možeš“, odgovorim
ja ,“ ne sjedim s muškarcima koji nose crvene gaćice!“ On sjedne i tvrdim
hercegovačkim naglaskom (protiv kojeg nemam ništa) reče „Ajde bona, što je, što
glumiš neuhvatljivu, sve ste vi iste, neke bi otišle još jučer u hotel, ti si bit
će od onih koje glume svetice , znam ja takve, te su najopasnije, njih najviše
volim!“
Otpijem gutljaj vode (da dobijem na teatralnosti) pa
kažem: „Bolan, ništa ti ja ne glumim, ja ti kažem u lice sve onako kako je. Kao
prvo, imaš li ti ikakvu percepciju o svojem liku, ponašanju i cjelokupnom dojmu
koji ostavljaš na mene?! Kad oduzmem automobil koji vozi , maknem skupocjenu
garderobu i sat koji nosi , ostaje samo preniska, neodgojena i sirova seljačina.
Možda u društvu u kojem se ti krećeš žene vole takve frajere, ali ja volim
visoke, kršne, Balkance, prave muškarčine. Kad smo već kod visine, ti čak i da
staneš na svoj novčanik i dobiješ tih metar i pol, koji te očito u životu
opasno frustriraju, nemaš šanse. Znaš zašto, jer si obična ljiga, spomenula bih
ženski spolni organ uz opis tvog karaktera, ali bi to bila uvreda za nas žene.
Nažalost novcem si naučio kupovati sve, počevši od žena, prijatelja do poslovnih
partnera. E pa stari moj, ja ti ne spadam niti u jednu kategoriju od navedene,
a sad kao pravi gentlemen, plati mi piće kad si već sjeo za moj stol, a ja odoh
svojim putem i nemoj kaj zamjeriti, bolan.“
Otišla sam svojim putem, a on je ostao sjediti u svojoj
punoj veličini. Nakon nekoliko dana vidjela sam ga u društvu dvije rasne crnke
koje zajedno imaju godina kao ja. Uz pun stol cijeđenih naranča (to one piju
kad ih netko časti) glasno su se smijale njegovim šalama. Pretpostavljam da su
još pod dojmom doručka u Westinu, pa se zapravo smiju od muke. Tada mi je
sinulo. Pa on jadničak te spike i može prodavati isključivo, mladim, neiskusnim
i novih cipela željnim djevojčuljcima. I to je zapravo naj tragičnije u cijeloj
prići. Pitam se zašto te mlade i lijepe djevojke provode vrijeme sjedeći u
društvu muškaraca poput “Poglavice Crvene Gaće”, važno izigravajući
“opasnu mačku”, a ne shvaćaju, kako su nekome još samo jedan
“orden” na reveru muškosti. Puno zdravije po njihovo mentalno
zdravlje bilo bi sjediti u društvu svojih vršnjaka, a ne generacije
svojih roditelja.
Kad i zbog čega je došlo do ove pojave zaista ne znam. Znam
samo da se IQ ne mjeri konjskim snagama, a šarm i inteligenciju ne možeš
kupiti. Karikirano govoreći,ostaju ti samo “crvene gaće” i cijeđeni
sokovi od naranče. Na kraju, ispada da mi je udijelio kompliment, svrstavši me
u skupinu “mlade i neiskusne”. Samo je previdio da sam ja do sada, kroz
život skupila “zavidnu kolekciju cipela”…
Autor: Morana Mamić
Instagram: Morana
mail: info@oneandonlylondon.com