Držeći šalicu tople kave u rukama, približio se vratima terase. Snijeg
je uporno padao već drugi dan, onako tiho, romantično i nježno, kao da netko na
nebu rastresa perjane jastuke, a perje leti i lelujajući kiti grane borova oko
kuće.
Nasmiješio se, prisjećajući se jučerašnjeg razgovora sa
svojim sinom, koji mu je ljutito priprijetio da će doći i natjerati ga da se
makne iz divljine i preseli kod njega u grad.
Volio je tu svoju kuću, bila je preplavljena uspomenama. Udaljena
samo dvadesetak minuta vožnje od grada, doista
se činila kao da je na kraju svijeta. Pogladio je zavjese koje je njegova draga
žena, s toliko ljubavi birala.
Nedostajala mu je.
Već pet godina ona sniva vječne snove, a on još čuje zvuk
njenog smijeha, ugodne zvukove pripreme doručka i miris kave koji se iz kuhinje
širio, obećavajući još jedan miran i ugodan dan. Iako su već decenijama živjeli
daleko od domovine, zadržali su naviku ispijanja „naše“ kave, tvrdoglavo
odbijajući američku „čajokavu“.
Oduvijek je mislio kako će nakon mirovine prodati sve što
imaju i vratiti se u domovinu.
I eto ga tu, samog, ispija kavu i promatra snijeg i pojma
nema što da učini sa svojim preostalim životom.
Uključio je kompjutor, otvorio facebook i otvorio
stranicu svoga nećaka, pokušavajući makar preko ekrana biti informiran o životu
svoje rodbine.
Vidi Maloga, osnovao je foto grupu! Od mene je naslijedio
ljubav prema fotografiji, siguran sam! Smješkao se prisjećajući se sestrinog
sina i njegove zanesenosti Polaroid kamerom, koju su mu poklonili u jednom od
svojih davnih dolazaka u domovinu.
Odmah se priključio grupi i objavio fotku svoje snježne
idile.
Došla je s posla umorna, nervozna, napeta. Otuširala se i
pokušala smisliti što da si skuha za ručak, a da ne provede cijelo poslijepodne
u kuhinji. Obožavala je kuhanje, ali sve joj je postajalo otužnije kuhati
obroke za samu sebe. Djeca su joj živjela daleko, a njoj se činilo da živi
jedino kad oni dolaze i kad kuća odzvanja od smijeha njenih voljenih. Uporno je
odbijala nagovaranje svoje kćeri da proda tu kuću i kupi stan bliže njima, ako
već ne želi živjeti sa njima. Majko, žalosti me pomisao da si toliko sama, manje
više svaki razgovor sa kćerkom je nekako skretao na tu temu. Izgovarala se da
mora raditi još dvije godine do mirovine, pa će onda donijeti konačnu odluku.
Obukla se toplo, uzela fotoaparat i odlučila prošetati, nadajući
da će joj se nakon šetnje popraviti
raspoloženje. Skuhati će si finu večeru, servirati je samoj sebi raskošno i
otmjeno, jer ona tako zaslužuje. Ne, još bolje, sad će nazvati svoju prijateljicu
da zajedno prošetaju pokraj mora, pa onda kod nje večeraju.
Napraviti će joj onaj svoj specijalitet o kojem joj je
pričala neki dan.
Poslijepodne je odjednom postalo ugodno i ispunjeno, pomislila
je dok je birala prijateljičin broj.
Dobrodošli u grupu! Prelijepa vam je snježna idila koju
ste podijelili sa nama! Uz bezbroj lajkova taj jedan topli komentar razgalio mu
je dušu.
Hvala vam! Volite li snijeg?
Prijateljica je otišla nakon što su provele nekoliko
lijepih sati zajedno. Oduševila se večerom.
Sjela je za laptop i objavila fotografiju valova koji su
se nošeni silinom juga razbijali o obalu rasprskujući se u tisuće svjetlucavih
kapljica.
Ha, ha, da volim li snijeg?
Napisala je odgovor:
Volim, ali samo ovako na fotografiji i stavila nasmijanog
smajlića.
Onda je on pohvalio njene valove i odjednom su im trenuci
ispred ekrana postajali sadržajniji, iščekivali su fotografije onog
drugog,trudeći se napisati lijepi komentar.
Poslao joj je zahtjev za prijateljstvo, koji je ona sa
veseljem prihvatila. I došla je njegova prva privatna poruka. Hvala lijepo za
prijateljstvo! Srdačan pozdrav!
Nakon dva mjeseca činilo im se da se oduvijek znaju. Osim
grube činjenice da ih je dijelio jedan pošteni pedalj na karti, a u svarnosti
ocean, još komad zemlje i vremenska razlika od osam sati, činilo im se da su
poput spojenih posuda, poput dvije polovice onog mitskog bića koje je davno
razdvojeno da bi se u suludom imaginarnom svijetu interneta, čudom pronašlo.
Može li se čovjek zaljubiti u ženu, jer ima mio osmijeh
na fotografijama, jer piše slatke male porukice koje ga čine beskrajno sretnim?
Može li se čovjek uopće zaljubiti u njegovim godinama, u godinama koje nimalo
stimulativno ne nude nove početke? Što ako otkrije da ima kreštav glas i
iritantan smijeh, što ako je njegova osamljena duša stvorila idealnu sliku nje,
koja nema veze sa stvarnošću? Ne,neće joj ponuditi da se vide na Skaypu, želi
zadržati iluziju što je dulje moguće.
Može li se žena zaljubiti u čovjeka zureći u njegove
tople oči? Uživajući u njegovim divnim porukama koje već sve zna napamet i koje joj svako malo
izmame osmijeh na lice? Što ako je neki probisvjet, što ako fotografija uopće
nije njegova, što ako ima nervozni tik i što ako…ne, ako joj slučajno ponudi
da se vide preko ekrana, slagati će da nema kameru na laptopu, želeći zadržati
iluziju što je duže moguće.
Danas je dvije godine kako sam joj banuo na vrata
skrivajući nervozu iza velikog buketa. Ni slutio nisam da sam donio najbolju
odluku u životu kad sam se ukrcao u avion
koji me odveo njoj…sigurno je zaboravila datum, no, nema veze, nadam
se da cvjećarica ima danas iste onakve raskošne ruže!
Danas je dvije godine kako mi se pojavio na vratima, sakriven
iza ogromnog buketa cvijeća. Dvije prelijepe godine….sigurno je zaboravio
datum, no nema veze, iznenaditi ću ga posebnim jelom! Srećom mi je jutros ribar
iz susjedstva donio dvije lijepe grdobine, taman za svakoga po jednu!
„Papini brci“
Kažu da bi i papa rado omastio brke ovim jelom, da mu ga
ima tko skuhati!
RECEPT
Po osobi
0,30 kg bijele ribe –grdobina optimalna,može i oslić
10 dag pašte,najbolje špageti
1 pomidor,srednje veličine
1/2 paprike
1/4 kapule
maslinovo ulje
3 dl ribljeg temeljca
1 dl bijelog vina-može i crno,ništa ne smeta
sol
1 češanj češnjaka-
malo peršina
1 žlica sijeckanog češnjaka i peršina,za posipanje
PRIPREMA
Vatrostalnu zdjelu nauljite maslinovim uljem, na ulje
stavite SIROVU, NEKUHANU paštu, povrće narezano na krupnije komade i posoljeno.
Ribu posolite, nauljite i položite na paštu.
Zalijte ribljim temeljcem i vinom!
VAŽNO – pašta mora biti prekrivena tekućinom!
Pokrijte zdjelu poklopcem ili alu folijom.
Pecite u pećnici oko 30 minuta,nakon toga otklopite
poklopac ili foliju-pazite prstiće, para će prokuljati i pecite još 10 min.
Ribu očistite od kostiju.
Paštu procijedite i dobro pazite da vam ne pobjegne ni
kapljica dragocjenog umaka. Sad morate malo “pecati”povrće. Osim
maslina (volim ih ostaviti cijele) povrće usitnite štapnim mikserom, doljevajući
tekućine da dobijete fini, srednje gusti umak.
Ostane li vam viška tekućine, zaledite ga, biti će to
fantastičan dodatak nekom budućem brudetu ili morskom rižotu.
Pomiješate paštu sa pola umaka. Ako niste spretni i
brzi, zagrijete opet umak. Prekrijte paštu komadićima ribe i zalijte preostalim
umakom.
Pospite sve sjeckanim češnjakom i peršinom.
Zelena salata može i ne mora biti, malo vina obavezno! Nećete
valjda dozvoliti da vam riba pliva samo dva puta!
Nemojte upropastiti jelo nalijevajući u njega neko loše
vino! A ni sebe.
Uživate u raskošnom okusu ovog jela, dijeleći ga sa nekim
doista posebnim!
Fotografije:Domina Dorić
Ksenija Janečić
Autor: Domina Dorić