Pogled na svijet iz njegovih cipela
Od kada je Bandić u
zatvoru imam osjećaj da je ebola netragom nestala, da su kiše prestale padati,
poplave nestajati i da nitko više na Svijetu nije gladan, niti u krizi. Bandić
je top vijest tjednima. On je brend: trči, skače, kuha, pije i prkosi. Ukratko:
čovjek ima sedam života. Ima moć. On je hrvatski Putin. A moć je definitivno
afrodizijak koji svom silinom privlači ženu. Kao i novac. Novac ili imaš ili
nemaš, o tome se nema što puno reći osim što se podrazumijeva da ga imaš.
Pogotovo ako si muškarac, a apsolutno podcijenjena kategorija je način na koji
si ga stekao. O novcu će ti ovisiti puno stvari: od prijatelja kojima si
okružen (a pretvorili su se u interesne skupine, ali koga to briga?) pa do žene
koja je pored tebe i nosi tvoje prezime. U Americi se ona naziva „trophy wife“,
gotovo nikada nije prva u nizu i vrlo ponosno nosi svoju titulu dok ju u
Hrvatskoj obično prate pejorativni nazivi koje lansiraju One Manje Sretne.
Sjedim sa Martinom na
klupici i klatimo nogama po zraku misleći da ćemo tako nadoknaditi neuspjelu
seansu trčanja. Martina je svjesna svojih kasnih tridesetih i mudrosti koje one
donose, a podrazumijevaju prije svega kompromis. Upoznala je Franju pred tri
mjeseca. On je ozbiljan poduzetnik, ima veliki auto, slobodan vikend za ludu
kupovinu u nekom Parizu ili Milanu, dovoljno novca za otmjene večere, vikendicu
na nekoj rivijeri i dizajnerski uređeni stan u elitnom kvartu. Sve navedeno
upućuje i na to da je Franjo beskrajno zgodan.
„I što ste radili ovaj
tjedan ti i Franjo?“ – pitam ju. „Ma on je divan! Toliko mi pokušava ugoditi!
Bili smo čak u kazalištu gledati operu. Ali mu se nije baš svidjela. Rekao je
da ga sama Carmen podsjeća na pred klimakterijsku histeričnu babuskaru. Možda
bi mu dojam bio bolji da nismo sjedili u drugom redu i toliko iskrivili vratove
čitajući titlove da nam ni tajlandska masaža idući dan nije pomogla.“ – zastala
je – „Ili misli da sam prikriveni mazohista, ili on ne može do boljih karata…
Nakon toga smo išli u neki super restoran u kojem poslužuju u bijelim
rukavicama… Ma znaš onaj… Ne znaš? Uglavnom, unutra nije bilo gotovo nikoga.
Tamo nas je čekao njegov prijatelj iz djetinjstva koji u ustima ima manje zubi
nego što je bilo osoblja u restoranu razvijajući neku tezu o prženju CDa kao o
dobrom biznisu. I, zamisli, Franjo je naručio najbolju bocu šampanjca. Odnosno,
najskuplju jer nije znao koja je najbolja. Toliko je bio drag da mu nisam imala
srca reći da ja uopće ne pijem šampanjac. I to ti je to… Jučer smo bili u kinu,
u glavnoj ulozi Javier Bardem. Ustali smo na pola filma jer je rekao da ne
podnosi tog Australca.“ Spustila je pogled, a ja sam shvatila po njoj da je
kompromis prevelik, Franjo premalen, a moć nikakva.
Međutim, moć isto može
biti varljiva. Moj prijatelj je bio na vrlo visokoj poziciji u doba
najaktualnije suradnje Hrvatske i Haaškog suda. Medijski eksponirana i vrlo
prepoznatljiva ličnost. Kada smo izašli na ručak, oko nas se sjatila sva sila
osoblja i svojta koja mu je pružala ruku i fotografirala se s njim. Nažalost,
na mene nije djelovao afrodizijački (kao ni onaj Bandić s početka teksta), što se
baš za druge prisutne dame u restoranu ne bi moglo reći: neke su se isforsirano
glasno smijale, neke kašljale, neke su odglumile pad i težu povredu kuka, a one
najsmjelije su ga promatrale kao da su u jedanaestom poglavlju „Pedeset nijansi
sive“ i već su potpisivale Ugovor. Ali, on je vladao situacijom i manipulirao u
svoju korist. Prvo vrijeme mu je to odgovaralo, polemizirao je s konobarom oko
godišta berbe nekog-tamo-vina, kasnije ribi, a usput je iznosio svoje znanje o
slikama koje su visjele sa zidova. Onda se umorio i počelo mu je biti tijesno u
koži, a i u sakou koji je izgledao kao da ga je ukrao samom Šojiću. „Kako ti je
na poslu? Ne cveta cveće ni u vaše preduzeće?“ šalila sam se s njim znajući da
je financijski nedovoljno valoriziran za ono koliko je visoko obrazovan i za
ono što radi. Ali je imao moć.
Vječito pitanje među
nama ženama je koja je kategorija važnija kod muškaraca,
moć ili novac. Odnosno: je li nam bitan novac bez stila ili stil bez novca. Odgovor
ovisi isključivo o nama samima. I kakav god on bio, ispravan je i imamo pravo
na njega. A ako on ima oboje, onda je ili vremešni gospodin ili nogometaš pa
dolazimo do nekih drugih odstupanja koja su tema jednog sasvim drugog
ponedjeljka.
Fotografija: Viviana Lokmer Šulina
Autor: Iva Piglić