G. je prošla prstima
kroz kosu, otpila gutljaj svog toplog napitka i pogledala prema handyju. Njegov
je ekran zablicao radi nove tople poruke. Nasmiješila se iščitavši njen
sadržaj. Voljela je tu telepatiju, kad intenzivno razmišlja o NJEMU, njegova
poruka ili poziv stižu kao po narudžbi, podsjećajući kako udaljenost od 300 km
zaista ne predstavlja prepreku. Osmijehnula se opet, poslavši poruku u obliku
srca a onda ubacila handy u torbu jer se B. približavala separeu prilično
uznemirena i potpuno mokra.– Sorry što kasnim, trebaš vidjeti ovu ludnicu vani.
Tama nad gradom, prolom oblaka, semafori ne rade…parkirala sam dva bloka dalje
i jurila po kiši. Kišobran nije puno pomogao. Ne vidimo se par mjeseci i onda
ja kasnim 40 minuta…– Ma bitno da si ti meni došla. Pa kako si? B. je skidala
sloj po sloj mokre odjeće dok napokon nije ostala u tankoj majici. Stisnula se
uz radijator i tiho prošaputala:
– Draga, nikako. Naći ću drugi stan jer s P.–om se više neda živjeti. Sve mora
biti po njegovom. Nadam se da nisu svi takvi jer onda se nikad neću udati.
Knjigu bih mogla napisati o njemu i nama ali bojim se da ne mogu napisati niti
jednu pristojnu rečenicu…
– Tipično ženski! Iznesi smeće, unesi vrećice, ponesi prtljagu, očisti kantu,
spusti dasku, digni dasku, poberi mrvice, ne mrvi, ne slaži veš na hrpu, ne
podriguj, ne hrči, ne diši glasno! Jel ima išta jestivo u frižideru?! Samo
prigovori, pa dobro, jel se vi ženske ikad gasite?
– A ti…ti ne znaš ništa drugo nego govoriti „tipično ženski“, psovati i režati
uz „hmmmm“! Koliko znam , to još niti jednu nije zadovoljilo!– Loš pokušaj,
mala, možeš ti to i bolje! – nacerio se poput Jaggera, a onda nastavio jurcati
kuhinjom, sa sokom u tetrapaku i naglo pojačao TV kad se njegov omiljeni band
pojavio na ekranu.
Plesao je, odnosno
drmusao se uz ritam i pratio ga desnim stopalom, usput ispijajući sok.
– Dobro jel to može malo tiše ili ja baš moram iz stana? – uzdahnula je B. –
gdje te žuljaju čizme Mr John Wayne? Pa ne živiš sam, pobogu!
Nije ju ni pogledao izlazeći iz boravka, u prolazu se tek namrštio i udario
šakom po štoku.
Po povratku u dnevni boravak slušala je kako su žene nemoguće, kako su muškarci
ugroženi, kao vrsta i kako je naporna s tim „ajmo pričati, riješiti probleme“,
jer on ih ne vidi, ali joj je ipak odlučio ispuniti želju. Primakao je stolicu
bliže stolu i sjeo poput šerifa. Ne prvi put tako, samodopadno, a ni prvi put
grubog, neobrijanog obraza. Opet joj se učinio neprivlačnim, nije se brijao pet
dana, a uz mrki pogled djelovao je ratoborno pa se činilo da će svaka rečenica
biti više napad nego normalni razgovor. Pripalio je cigaretu i igrao se s
kutijom cigareta u šaci.
– Ok baby, let’s talk. Da vidimo u čemu je problem. – iznenadila se kad je
rekao posve smireno – Kako ja tebi mogu pomoći?– Pa ti si problem. Možda je
bolje pitanje kako ja tebi mogu pomoći?!
– Meni ne treba pomoć, tebi treba ali dobro, pucaj, preživjet ću tvoju paljbu.
Što vi, žene, točno od nas, muških, želite? Čvrstu ruku, muškarčinu ili
mekušca? Bika ili lignju? Lava ili kućnog mačka? Pametnog tipa ili magarca?
Ratnika ili patnika? Tipčinu ili ulizicu?
B. je šutjela, prebirući po mrkvama, koje je bezuspješno pokušavala ugurati u
donji pretinac hladnjaka no nikako joj nije uspijevalo, jer je bio krcat limenkama
piva i konzervama hrane koju je smatrala štetnom.
– Meni se čini da vi želite od nas napraviti šlag, da budemo meki kao curice i
da nas možete oblikovati po želji. Jesam u pravu? – glumatao je neko vrijeme
oponašajući ženski glas, a kako nije stizao odgovor od nje, prišao joj je s
leđa i zagrlio ju oko struka.
– Vi bi mlatile po nama, jezikom, a možda i šakama, da budemo slatkasti i meki,
taman vama po ukusu. To je bila njegova teza.– Uopće nisi u pravu, ovisi, od
žene do žene. – napokon se potiho oglasila.
– A ti baby, što ti točno želiš, kako ti vidiš nas muškarce? Hajde, pomoći ću
ti napisati knjigu o muško – ženskim odnosima, bit će bestseller. – smijao se
poput nedužnog anđelka.
B. se bijesno izmaknula iz zagrljaja, ni ne pokušavajući popustiti ovaj put,
jer je već znala nastavak ovog scenarija. Na desetke puta doživjela je isti
rasplet. Razgovor koji krene mirno, brzo se zahukta, jedan nadglasava drugog i
na kraju ona zašuti da ne bi bilo gromova i oluje. Ona oprašta, on je sve gori.
Stoga je prihvatila poziv na kavu s prijateljicom iako su se vani skupljali
tamni oblaci. Tako se i osjećala. Poput nakupine kišnih oblaka i najradije bi
izbacila sve padavine iz sebe.
– Pa jesi li mu rekla da se treba prilagoditi, inače ćeš poludjeti uz njega?–
Naravno da jesam, ali nakon sat vremena opet sve po starom, kao da se ništa
nismo dogovarali. Bože, tko bi rekao da ćemo jednog dana tako ići na živce
jedno drugome…– jadala se B. prijateljici.
– Ne znam što ću, osim da ga ostavim. Pa on je već u 35. –oj, trebao se odavno
uozbiljiti i prilagoditi. Bojim se samo…bojim se da su i drugi takvi. Zamisli
da naletim na još gorega. Ne razumijem, pa kako tebi uspijeva vrtiti ih oko
prsta?
– Jednostavno je, ja ih ne vrtim oko prsta niti to pokušavam. – nasmijala se G.
i zamahnula svojim uvojcima.–
Bojim se da ne razumijem. Vi ste često odvojeni, a brak vam funkcionira…
Sretnice, hajde, prosvijetli me.
– Vidi, kad ide, ide. Kad ne ide – ne ide. Vjerujem da privlačimo točno ono što
je na našoj istoj frekvenciji. Jednostavno vjerujem da se ljudi privlače po
energiji, da ih iz nekog razloga susrećemo i stvaramo iskustva i da odražavaju
naše unutarnje stanje, baš poput ogledala. Kakav je naš unutrašnji svijet takav
je vani, dobivamo onu verziju stvarnosti koja odgovara našem mentalnom sklopu i
svojom naravi mi sami “namještamo” svoju stvarnost.
Tvoj P. je vjerojatno znak da nešto moraš promijeniti kod sebe. Možda te
iskustvo s njim želi naučiti strpljivosti, većoj odlučnosti i većem
samopoštovanju. S druge strane, njegov otpor promjenama i prilagodbi i stalno
gledanje s visoka, možda su znak da ti letiš previsoko i od njega imaš
prevelika očekivanja i da nemaš dovoljno samopouzdanja. Razmisli.– Hm da. Opet
sam ja kriva. Po njemu sam tvrdoglava kao mazga i vrlo teška kao osoba.
Nažalost, to isto mogu pripisati i njemu.– Pravi muškarac neće dati takvu
kritiku, pokušat će ju barem uviti u dar s mašnom i saslušat će te, reći će
svoje mišljenje ali neće gaziti po tvojim osjećajima. Nema smisla
predbacivanje, uvijek postoji razlog zašto netko prema nama nije kakav
očekujemo da bude. Ne vrijedi pritom princip loše se ponašaš prema meni pa se i
ja loše ponašam prema tebi nego loš si prema meni jer sam ja loša prema sebi.
– Dobro, nisam ni ja cvijeće, ali…kako bi ti riješila naš kaos? Jer ja ga ne
mogu drugačije nazvati.– Ja bi popričala s njim, napomenula da je stvar krajnje
ozbiljna i postavila par uvjeta. Iako si to trebala učiniti odmah, kad ste
počeli živjeti zajedno, nije još kasno, sve još možeš spasiti. Probajte se
razdvojiti na neko vrijeme. Iznenadila bi se kako velika udaljenost, ako je
prava veza u pitanju, zapravo zbližuje. Ako mu tvoji uvjeti neće odgovarati i
ne uspije se prilagoditi, bojim se da je vrijeme da odeš svojim putem. Veza je
prilagodba, posebno pod zajedničkim krovom. Bolje i sad da to riješite nego da
čekaš još dvadeset godina. Zamisli samo taj brak, pun frustracija i jada, jer
tvoje molbe doživljava kao slabost.
Jel bi te veselilo da
se iscrpiš i razboliš od svega ili da ti djeca vrište, zbog kaosa i svađe u
kući? Iako, nikad se ne zna, baš takvi, indolentni i prepotentni tipovi, tzv.
macho frajeri, na kraju budu dobri i požrtvovni tatice ali po meni je to
lutrija. Bolje razlaz sada nego kasnije, ako već treba i izbij strahove iz
glave, dalje od njih nećeš stići.
– Mi žene često pogriješimo, bacamo se u vezu, žrtvujemo sebe, karijeru… – B.
je zavrtila glavom i spustila pogled – kako se samo izgubimo?– Istina, ali
nekad treba stati sa žrtvama, ne dati se do kraja, da na kraju ne izgubiš sebe.
U redu je davati ljubav ali ne treba ni pretjerivati, forsirati nešto što nema
budućnost. Nekad treba ostaviti dojam nedostupnosti. Ogrni se velom
tajanstvenosti i spasit ćeš sebe. Bolje neka pogađa o čemu razmišljaš nego da
mu daš sve na dlanu.
– Tu sam igru probala ali mi baš i ne leži. Sad je već navikao na moju narav.–
Mijenjaj se, step by step, ne prenaglo.– P. je opsjednut svojom predodžbom
muškarčine, koja je uvijek glavna i u pravu, nosi taj kompleks od djetinjstva.
To mogu zahvaliti njegovoj mami, koja ga je uvijek dizala do neba ali i ocu,
koji voli svime upravljati. Ali sačuvaj bože njegovoj mami se požaliti, reći će
da ga nisam zaslužila.
– Tim stavom vjerojatno prikriva nesigurnost i strah od potencijalne povrede.–
Priznajem, pala sam na njegov izgled, duhovitost, maštu, ali sad tek vidim koja
je to greška bila. I idealizirala sam ga, dala mu previše prostora, popuštala i
njemu i njegovima samo radi mira, a tek sad, kad živimo skupa, vidim koliko je
to bilo glupo. Bože, kako je čovjek slijep kad se zaljubi… toliko toga ne vidi
i tako puno prašta. S takvim je teško živjeti, sve mu mora biti podređeno.
Nekad mi se čini da TV, igrice, Smartphone, bubnjeve, svoje muško društvo i
auto voli više od mene. Osjećam se slabom… kao da nikad ništa nisam znala ni
upila od života.
– Mislim da si umorna, od truda, draga. Tvoja je snaga u borbi da vas održiš i
spasiš, jer imaš neke razloge zašto to radiš. Ljubav, naviku…ti najbolje znaš
koji su. Da si slaba, davno bi se predala i otišla od njega, ne bi vas ni
pokušavala spasiti. Ako odeš jednom, to će biti znak da je stvarno bilo dosta i
da ti je dosadilo trpjeti, a ne da ne možeš. Slabi ljudi odustaju lako, još
lakše se zamjeraju drugima, ne trude se oko nikoga i ničega, brzo napuštaju
odnose a da im ni ne probaju dati šansu. U našem su društvu potpuno izokrenuti
pojmovi – slab i jak, muškarčina.
– Hm da. – promumljala je B. i nasmijala se samoj sebi – da, u pravu si.
– U tvom je slučaju P. slabić, jer se odbija prilagoditi i ne želi preuzeti
obavezu, ne želi se promijeniti . I neozbiljan je a koliko vidim, voli
prebaciti krivnju svaki put na tebe. Ako želiš da te manipulira, go ahead, samo
nastavi istim stilom, ali kasnije nemoj žaliti. Svi se mijenjamo i to je
prirodni proces, svako nas iskustvo mijenja i glupo je reći „ja se neću nikad
promijeniti“. Tvrdoglavost i upornost su u redu, kad ne služe jačanju ega. Jaki
muškarac je spreman na kompromis i prilagodbu, nije mu neugodno pričati o tome
sa partnericom. No i ti u tom dogovoru imaš veliku ulogu, prestani izigravati
žrtvu i tražiti perfekciju, jer nitko nije savršen.
Ne postoji savršena veza ni brak na duge staze, sve je stvar dogovora i
prilagodbe. Morate se naći na pola puta ili se naprosto raziđite. Žene su
prilično odgovorne za odnos muškaraca prema njima. Previše ih je koje sramote i
sebe i muški rod, a na svakom koraku ih neke žele poniziti. To frajere
izluđuje, vjerujem da od tuda i taj obrambeni mehanizam „ja se nikad neću
promijeniti“. Stoljećima su bili glavni, a pogledaj sad, žene si uzimaju sve
više i više slobode. Dresiraju ih, nekima čak i uspije, tjeraju ih od sebe kad
im pokušaju prići. Zato razumijem kad ti kaže „ mi smo ugroženi“.
– Da, ne želim se pretvoriti u jednu od onih koje tračaju mamine sinove, koji
dugo žive u „mama hotelu“ i one, koji su odjednom odlučili da ih više zanima
druga ili njihov spol.
– Ni nećeš, samo odigraj zadnju igru, pametno i hrabro.
– Živi bili pa vidjeli hoće li se moja muškarčina promijeniti. – B. se napokon
nasmijala.
– Držim ti fige da uspiješ. – nasmijala se G. stisnuvši čvrsto dlan
prijateljice, pomislivši kako sreću koju uživa, ploveći na krilima ljubavi, u
ozračju poštovanja, treba čuvati, što duže zadržati i na njoj biti uvijek zahvalna.
Fotografija: melhoresdomundo.net
Autor: Nives Stepinac Grgurić