Možda se ne bih smjela smatrati prozvanom da pišem o ovoj
temi, budući da sudeći prema mojim afinitetima nogomet bi slobodno mogao i
nepostojati. No, u zadnje vrijeme mi pažnju privlače izjave meni poznatih i po
sklonostima sličnih ljudi, koji zaljubljenike u nogomet zovu pogrdnim imenima i
ne mogu se načuditi tom ljudskom fenomenu koji se kao neman budi u svakoj novoj
nogometnoj sezoni.
Nogometna sezona; jesam dobro rekla? Kao što rekoh, totalno
sam neuka. Ali tu i tamo bacim pogled na male ekrane, jer moj suprug gleda
tekme, a i k`o klinka sam bacala pogled, jer ih je gledao moj tata.
Znam da njih jedanaest igra protiv drugih jedanaest koji
nose druge boje, da se puca na gol i da svaki napad oduzima dah, a zgoditak
izaziva oduševljenje. Eto. K`o klinka sam čak znala i zaigrati koju igru i ako
se dobro sjećam, išlo mi je davanje auto-golova…
Moje viđenje navijačkog ludila uopće nije negativno,
štoviše, fantastičan je pokazatelj toga za što je ljudska kolektivna svijest
sposobna kada je u pozitivnom zanosu. Bilo bi baš pohvalno kada bi netko od
ljudskog roda pokušao tu divnu karakteristiku iskoristiti u pozitivnom smislu.
Ali pozornost promatrača i kritičara je na neredima. I onda
se tvrdi kako je nogomet velika glupost…
Nogomet je, kao i svaki sport, elegantno ratovanje bez
oružja i žrtava. Na taj se način pokazuje sposobnost, hrabrost, odvažnost i
borbenost da se obrani vlastita zastava – bez palih i poginulih. A čovjek je
urbana životinja uvijek u borbi za teritorij, pa je baš pametno da se takva
suočavanja odvijaju na ograđenom terenu, prema utvrđenim pravilima. Zar ne?
Nogometaše se obično ne drži baš inteligentnima. Poznajem
nekolicinu i prema njihovom intelektu ne želim ocijeniti cijelu populaciju,
iako mi zdrav razum govori da je naprosto nemoguće da su svi glupi. Možda nisu
obrazovani kao moji kolege profesori, ali sigurno imaju fantastične radne
navike, mnoštvo fizičke snage i ostalih
sposobnosti, hrpu požrtvovnosti i predanosti vlastitom cilju. To su rijetko
kvalitetne osobine. Naporni treninzi dva puta dnevno zahtijevaju mnoštvo
odricanja, a karijera može završiti u bilo kojem nesretnom trenutku zbog
ozlijede te će u najboljem slučaju
završiti već u 35. godini. A najvažnije od svega je što ti ljudi žive svoj san.
U svakoj utakmici izgaraju i stapaju se s atmosferom, suigračima i s loptom. I
mi im to plaćamo. Po mom mišljenju – nogometašima kapa dolje!
Centar Miketa
Nikole Tesle 4A
51000 Rijeka, Croatia
099/231-4613
098/387-876