Kolumnu ću započeti stihovima pjesme
“Cirkus“. ” Ukradena, svaka minuta s tobom mi je, kao da
praznik dolazi, trema i kava prolivena očiti su dokazi, da imaš pet minuta za
mene, između posla i obitelji”…
Prevara. Tako ružna i teška riječ. Bilo da se radi o
ljubavnom, prijateljskom ili poslovnom odnosu, prevara ima jednaku težinu, te
ostavlja onaj grozan osjećaj povrijeđenosti i gorčine. Ja bih se dotakla
ljubavne prevare. U toj kategoriji postoje razni oblici, forme i stilovi. Već
neko vrijeme pokušavam shvatiti sto znaci živjeti u “otvorenom braku ili
vezi” ?!
Znači li to da svjesno zatvaramo oči pred činjenicom, da nam
partner viđa drugu ženu, dok mi bezbrižno kupujemo namirnice za obiteljski
nedjeljni ručak?!
Da li ja, kao “službena” žena/djevojka, znam tko
je ona, viđam je u gradu, srdačno je pozdravljam ili ne daj Bože popijemo kavu
skupa?!
Stotine pitanja vrti se u mojoj glavi, dok je odgovor samo
jedan. Ne mogu zamisliti sebe u “otvorenom” braku ili vezi. Budući da
poznajem parove, koji žive po tom principu, podijelila sam ih u par kategorija.
Prva kategorija parova je ona sa dugim bračnim stažom i
odraslom djecom. Uzeli su se, jer eto, ona je ostala trudna i udaja je u tom
slučaju neizbježna. Ti “stari jarci”otkrivaju čari “mladog
mesa” na ručkovima po skupim restoranima, dok im je žena za to vrijeme na
brzom hodanju sa prijateljicom po Maksimirskoj šumi ili čuva unuke. Pametna je
to i vrijedna žena, kojoj su kuća i obitelj na prvome mjestu. Ona vidi i zna
sve, mirno i mudro šuti, te živi za sreću svoje djece i osmijehe unuka.
Druga kategorija parova nikako mi nije jasna. Mahom, mladi
bračni parovi u srednjim tridesetima, dobro situirani, uspješni u svojim karijerama,
očevi i majke preslatke i pametne dječice. Dakle, on i ona dijele postelju,
stol, automobil i kućni budžet po principu “živimo kao brat i
sestra”. Ona zna za njegove izvanbračne izlete, pije kavu sa svekrvom,
bezbrižno čavrljajući o privatnom vrtiću, koji pohađaju djeca, dok on u to isto
vrijeme izmjenjuje lascivne poruke sa jedva punoljetnom klinkom, ležeći na
trosjedu u njihovom dnevnom boravku. Ona je pak u strastvenoj vezi sa kolegom s
posla i jedva čeka ponedjeljak kako bi “nabildala” svoj ženski ego,
igrajući igru opasne zavodnice po hodnicima i toaletima ureda ili podzemnim
garažama Kaptol centra.
I na kraju, dolazimo do posljednje kategorije. Žena koja
zna, vidi i čuje SVE i nikada ne prozbori niti jednu riječ na tu temu.Ta je, po
muževe najopasnija kategorija. Takve se na kraju, u pravilu jako dobro i unosno
razvedu. Pitam se samo, koliko nisku dozu samopoštovanja žena mora imati,
znajući da je muž javno ponižava na dnevnoj bazi, a ona to kompenzira suludim
peglanjem kreditne kartice, bjesomučnim odlascima u teretanu i na razne
kozmetičke tretmane, ne skidajući onaj kiseli osmijeh s lica dok šeta gradom?
Budimo iskreni, svi znaju s kim je dotični gospodin u vezi budući, on, kao
veliki frajer to i ne skriva.
Ja sam jedan vrlo iskren i otvoren tip i nemam problema sa
svojim egom, stoga mogu sagledati situaciju i iz svoje perspektive. Nakon
godina, koje sam provela u braku sa muškarcem za kojeg sam nakon kratkog
vremena shvatila, kako nije moj najpametniji odabir, pritom okružena ljudima, kojima
je prevara svakodnevica, mislim da sam kompetentna reći nešto na tu temu.
Moj bivši suprug kvalitetan je i dobar čovjek, za sve, osim
za samog sebe. Godine provedene u braku, bez mogućnosti ikakvog napretka u smislu
nadogradnje naše veze, dovele su me do odluke kako je razvod neizbježan. Odluka
je dugo sazrijevala u meni, a ziheraš kakav jesam, napravila sam i “plan
razvoda”. Možda to zvuči podmuklo i zlobno, ali vjerujte nije bilo nimalo
tako. Kada sam iscrpila SVE moguće pokušaje i razloge postojanja našeg braka, sjela
sam pred njega i to mu otvoreno rekla. U tom razgovoru, on je sam rekao kako
zaslužujem boljeg muškarca nego što je on. Ta rečenica bila mi je potvrda, da
sam donijela ispravnu odluku. Prekinula sam brak, koji je posljednjih godina
bio samo na papiru. Dogovorili smo se da ostanem u kući, dok ne uštedim novac
za najam stana i početak novog života. Taj moj “projekt” se
odužio i trajao nešto manje od dvije godine. Radila sam dan i noć,
a moj život izgledao je kao poznata serija “Mućke”. Odlično sam
zarađivala odvajajući svaku kunu za “novi život”. Za to vrijeme razni
muškarci salijetali su me sa svih strana. Ironično je, da su to mahom bili
njegovi prijatelji i poznanici.Ti isti muškarci sa čijim ženama sam ispijala
kave, ručala u Okrugljaku i dočekivala Nove godine na Sljemenu. Bezočno su me
zvali, pisali poruke, tražili po mjestima, gdje sam znala izlaziti, samo sa
jednim ciljem. Uloviti još jedan trofej, nečiju ženu, “zabranjeno
voće” i time “nahraniti” svoj bolesni muški ego.
Dakle, živjela sam u braku, koji je to bio samo na papiru, pod
istim krovom sa mužem, koji to više nije , ali nisam posustajala u odluci kako
se neću bezočno baciti u zagrljaj nečijem napaljenom mužu. Moram biti iskrena,
nije da mi nije padalo na pamet, jer ipak svi smo mi ljudi od krvi i mesa.
Danas na sve to gledam iz nekog drugog kuta. Imam stabilnu
vezu, čovjeka kojeg volim i poštujem, kojem sam vjerna u svakom pogledu.
Iskreno, kada bih saznala za nevjeru sa njegove strane, uvjerena sam kako bi ta
spoznaja trajno devastirala moje srce i dušu. Ako pored sebe imaš osobu, koju
iskreno voliš, koja te čini sretnom, koja te ispunjava u svakom pogledu, zaista
moraš biti psihički bolestan i obijestan ljudski stvor, da prevarom narušiš
takav odnos, koji je u današnjem svijetu postao gotovo endemska vrsta. Koliko
uložite u vezu, toliko ćete dobiti zauzvrat. Uz ogromnu količinu ljubavi i
tolerancije, vrlo je bitna komunikacija, iskrenost, te dobar i zdrav seks, koji
je budimo realni, temelj svake veze.
Budući da se lagano pretvaram u moju dragu Žuži Jelinek, ovu
kolumnu privest ću kraju scenom iz mog života. Kada sam jedne subote u rano
jutro iznosila posljednje kofere iz kuće, emotivno potpuno prazna nakon godina
borbe u kojoj sam iscrpila SVE emotivne “resurse“, uzdignute glave stala
sam pred bivšeg supruga, pružila mu ruku, poljubila ga u obraz i rekla
:”Hvala ti na trinaest godina zajedničkog života, hvala ti što smo ostali
normalni nakon životne tragedije, koja nas je zadesila, hvala ti na životnim
lekcijama, koje sam nesvjesno učila živeći sa tobom, hvala ti što ne postoji
treća osoba i što nismo živjeli po pravilima “otvorenog braka” i zbog
svega navedenog znam da ćemo zauvijek ostati prijatelji.”
…Okrenula sam novu životnu stranicu,odlazeći iz
“nesretne sigurnosti” u “sretnu neizvjesnost”. Znala sam
samo da želim neki bolji život i da zaslužujem biti sretna …Zar to ne
zaslužujemo svi?!
Autor: Morana Mamić