Žene, cipele i torbe, usudila bih se reći da
je to jedan sveprisutan ljubavni torkut. Osobno, opsjednuta sam torbama možda
čak i za nijansicu više nego cipelama. Za mene, kao i za Carrie Bradshaw, izaći
iz kuće bez torbe ravno je tome da sam iz kuće izašla gola. Znate na što
mislim, jel’da? Pa zašto je to tako? Zašto se žene u javnosti osjećaju golo bez
torbice? Budući da je ženska psiha jedno, još uvijek neistraženo područje,
odgovor na to Vam nažalost neću dati, ali ću za Vas pročešljati kako je taj
ikonski modni dodatak evoluirao kroz povijest.
Prije nego što je
stekla zavidan status i planetarnu popularnost, torba je prošla kroz evoluciju,
postepeno se mijenjajući sa ženskim socijalnim statusom. Sukladno tome, torba
kakvu poznajemo danas, pojavila se tek kada su žene počele ostvarivati
samostalniji položaj u društvu. Torbe i torbice imaju svoje korijene u „kožnim
vrećicama“ koje su se zatvarale zatezanjem vrpce, a nosile su se isključivo oko
ručnog zgloba. Najranije vrećice služile su zapravo kako bi se moglo prenositi
raznorazno sjemenje, religijski predmeti i lijekovi.
Svoju prvi
transformaciju torbica doživljava u kasnim godinama 18. stoljeća – budući da je
odjeća bila formalna i svečana, bilo je potrebno dizajnirati torbicu koja će se
nositi uz takvu odjeću. I tada su žene počele nositi torbice koje su se
nazivale „reticules“, koje su najčešće izrađivane od svile, a također su bile u
formi vrećice, te su se zatvarale vrpcom i nosile oko ručnog zgloba. One su
zapravo bile nešto manja verzija od torbica u kojima su žene toga razdoblja prenosile
svoj pribor za šivanje.
Viktorijanski period sa
sobom donosi kič i raznovrsnost u svijet torbica. Torbice su se najčešće
izrađivale kako bi pasale s haljinom, pa su tako izrađivane od različitih
materijala. Torbice toga razdoblja, u većini slučajeva su bile poprilično
ukrašene nizanjem perli ili raznim dezenima koji su izrađivani iglom.
Do početka 20.
stoljeća, žene su već počele prakticirati ono što mi sve i danas radimo – a to
je ne izlaziti iz kuće bez torbe. 1910. godine, famozni čarobnjak, Louis
Vuitton, lansirao je prvu kolekciju ručnih torbica koje su od od tog trenutka
pa sve do današnjih dana modni i statusni simbol te predmet požude. Uspjeh
torbe toga razdoblja može se potkrijepiti činjenicom da se ona mijenjala prema
potrebama, pa se tako i veličina torbe mijenjala – kako bi žene mogle u njoj
ponijeti sve što im je potrebno. Tako je Eleanor Roosevelt, primjerice, modnom svijetu ostala zabilježena
kao veoma zaposlena i aktivna žena, koja je uvijek sa sobom nosila veliku kožnu
torbu koja nije bila tipična za njeno razdoblje.
Torbe koje se nose na
ramenu, postale su posebno popularne za vrijeme Drugog Svjetskog rata. Također,
tehnologija izrade tada im je također ponudila različite materijale, pa su
torbe izrađivane od sintetičkih materijala, kože, vune… Torbe za svakodnevnu
uporabu izrađivane su od materijala koji su otporni na vodu, isto tako,
pojavile su se i specijalne torbe za plažu, koje su također izrađivane od
vodootpornih materijala. Tada već pomalo postaje normalno da žene imaju mnoštvo
torbica – kako bi spremno dočekale svaku priliku.
Postoji niz torbi koje
slove za najpoznatije torbe svih vremena – Chanel 2.55 torbicu, Louis Vuitton
„Neverfull“, Fendi „Baguette“, ali
vjerojatno je najzanimljivija priča vezana uz Hermès „Birkinicu“, koja je inspirirana
sadržajem ženske torbe. Jedna od „legendi” govori kako je tijekom
avionskog leta 1984., pored glumice i pjevačice Jane Birkin sjedio Jean-Louis
Dumas, direktor modne kuće Hermès, i da su pred njegovim očima lijepoj Jane iz
male Hermès torbice ispali brojni papiri i njezine stvari. Požalila mu se kako
nikako ne može pronaći kožnu torbu koja joj odgovara, te mu je opisala kako bi
njen ideal trebao izgledati. Ubrzo nakon toga, torba kakvu je opisala stigla je
na njezinu kućnu adresu s Dumasovom porukom.
Danas su torbe u svim
oblicima i formatima, uz cipele, zasigurno jedan od najpoželjnijih modnih
detalja. Osim što je odraz stila, ponekad i društvenog statusa, ona mora
zadovoljiti svoju primarnu uporabnu funkciju, svojim oblikom kao i svojim
sadržajem bi trebala otkriti žensku dušu.
Što Vi mislite? Zašto
se žene osjećaju golo ne noseći torbu?
Fotografije: Viviana Lokmer Šulina
Autor: Ivana Pirizović