Svatko od nas posjeduje
zasebno stvorene vrste karakternih linija…
Samopouzdanje, linija koja oduzima, vrlo često, previše prostora u životnom
djelovanju, postavlja svaki naš čin na višu razinu, no sputava ono što čini naš
bit i bitak potpunim. Naime, sputava osjećajnu mekoću i prikriva nedostatke,
nezadovoljstvo i mane reflektirajući ih u prividne prednosti i vrline. Vizualno
smo autentične i disciplinirane jedinke, no integritet kojim se predstavljamo
na pozornici širokom društvu, ne silazi s nama unutar vlastitih zidina.
Energija kojom zračimo treba biti dosljedna i usklađena s dojmovima o samome
sebi i vizijama onoga što smatramo dobrim, korisnim i kvalitetnim. S drugog
stajališta, oprečno povezano, lakoća uspješnog djelovanja u svakodnevnim
izazovima uz samopoštovanje ostvaruje se skromnošću.
Jednostavnost, koja se zaboravlja u načinu i stilu života ljudima je nepoznata
komponenta koju pokušavajući dostići, odguruju od sebe i bivaju zapleteni u
vlastite konce nedefiniranih i uveličanih ciljeva. Čast odajem rođenim
umjetnicima hedonizma koji u uživanju i prihvaćanju sitnih prilika, postižu
harmoniju misli i postupaka što se u nemirnoj i opakoj okolini, kakvom smo
danas okruženi, vrednuje poput rijetke umjetnosti stvorene i proizašle iz
nestvarno posebnog talenta.
Biti istinski
zaljubljenik u svoj život nije zanat predviđen za svakoga. Kvalitete i
karakteristike ispravnog, samouvjerenog “ja” ne ogledaju se u životu
ispunjenim mirnoćom , konstantno prisutnim smijehom, već u spoznavanju svojih
divljih i neukrotivih crta osobnosti, koje tada postaju naše sluge. Biti dobar
gospodar svoga tijela i duha u skladu je s iznošenjem vlastitih uvjerenja, iako
ona uopće ne moraju biti prihvaćena i popularna.
Teško je uspostaviti ravnotežu onoga što želimo,
mislimo, volimo i radimo. Sve navedeno
vrlo vjerojatno je razapeto na zasebnim adresama i nije stopljeno u jedno. Ne
znajući točnu definiciju niti svoga vlastitoga stava prema okolini, s obzirom
na mladost i nedostatak iskustva, teško mi je spoznati, a još teže pisati o
ispravnom načinu postizanja uravnoteženosti životnih prilika i želja. Dala bih
si ja za pravo pisati o poslovnom, ljubavnom i kakvom drugom neuspjehu, ali ne
bih niti u jednom trenutku bila ekvivalentna kolumnisticima čije se teme
objektivno dotiču života i njegovih komponenti… Iznimka koju sa sigurnošću
mogu, smijem i uzimam za pravo opisati jest strah žene od vlastitog modnog
neuspjeha. Bojazan od modnog promašaja, nedostatak trendseterske
osviještenosti, prolaznost kupljene odjeće, ukratko, loš dan započet kao
neostvarena kombinacija i stilska zamisao u trenutku ženi može srušiti dojam o
ljepoti kojom raspolaže.
Žene se nerijetko trude
biti mnogo više žene nego je to potrebno. Prije svega, žena nužno mora tražiti
smisao u poštovanju, ne u atrakciji i pažnji koju plijeni svojim izgledom i
odjećom. Ukoliko dubinski otkrije svoju vrijednost, reklama i eksponiranje u
bilo kakvom smislu neće biti potrebna. Snaga koju crpimo iz osobne zrcalne
slike moć je s kojom se treba, isprva, znati nositi, a zatim i služiti. Autoportretske fotografije jačaju
samodopadnost i egocentrizam. Odlike su to modernog društva, vremena kada je
intima gotovo nestala zbog fenomena digitalnog doba nazvanog “selfie“. Naime, jedna sasvim
prolazna i mizerna satisfakcija omogućena na društvenim mrežama. No, što se
dogodi u trenutku kada taj autoportret postane zastara koju više nitko nema
prilike ili svojevoljno ne želi ponovno pogledati? Ostaje li u našim mislima i
memoriji ta ista fotografija kao vrhunska, ili se sami sa sobom namećemo
pokušavajući na svakoj sljedećoj ostaviti ljepši dojam? Realniji? Prikazati
bolju modnu kombinaciju i fizički dokaz ukusnog stila? Promjene su uvijek
dobrodošle, no morate voditi računa o tome tko ste vi zapravo. Ako se ne
osjećate potpuno svoji u onome što trenutno nosite na sebi, nemojte ustrajati u
tome. Nosite ono što odražava Vas u tom trenutku.
Odjeća nas ne čini
potpunima, ona je vanjski dodatak koji upotpunjuje i odražava naše psihičko i
unutarnje gradivo. Pohvalno je koristiti darovitost u modnom izričaju, no kada
Vas ono dovede do kaotičnih kombinacija isključivo kako bi publika aplaudirala
i bila zadovoljena vašim odabirom, mora se povući krajnja granica. Spoj slojeva
odjeće poslaganih na iritantan način svakako nije ugodan oku. Potrebno je razlikovati modnu igru i
besmisleno pretjerivanje.
Stoga, ako je Vaša
slabost nedostatak inspiracije pri odijevanju, ekstremi u slaganju odjeće
zasigurno nisu ispravno ostvarenje modnih želja i ciljeva. Minimalizam i monokromatski
stil je efikasno rješenje u svakoj mogućoj stilskoj blokadi, kao i stapanje
akromatskih ljepotica čije vrijeme ne prolazi: crna, siva i bijela. I najveći
poklonici mode naprave krivi korak, no promašaj ih potakne na mudrost pri
svakom slijedećem odabiru. Stoga, ako je danas dan neuredno svezanog repa,
jednog sloja maskare i ne tako vrhunske kombinacije, koga briga? Osjećate li se
Vi danas u tome upravo onako kako Vam se čini da je najbolje? Eh, drage moje,
onda to i je kombinacija vrijedna pažnje… Jer je nosite Vi, nitko drugi. Stav
na visokoj razini, plemenitost na umu, skromnost u očekivanju pohvala, nevin
osmijeh na licu, energija sukladna raspoloženju, definirane modne želje i
satisficiranost u samodopadnosti jest sve ono što ogledalo mora uzvraćati, jer
fraza “Vi ste najljepši!” ima smisao u bajci, ne u realnom svijetu. Činjenica je da smo lijepi onoliko koliko
to sami priznamo… A sada, kao dokaz svega spomenutog i napisanog, ne
zaboravite prepustiti se dijagnosticiranoj nam bolesti i okinuti
“selfie” te poslušati vlastiti glas razuma, uz moj, koji Vam govori :
“Lijepi ste jer ste to Vi!”.
Autor: Ivana Đurica