Vizija savršenog ljeta
na plaži, kupanja i sunčanja traje u životu do trenutka dok ne dobijemo u ruke
studenski ugovor ili radnu knjižicu. I tada ljeto prestaje biti
romantično. Kao gorsku službu zimi, i nas ljeto uvijek iznenadi. Pogotovo
nas žene: aha, postoji i pediker! Ma, vidi, molim te nema mjesta iduća dva
tjedna… Hm… Ništa, hodamo u zatvorenim cipelama još neko vrijeme, dok
nam noge ne zakuhaju. U jedno popodne mijenjamo profesiju i hvatamo se turpije,
škara i laka za nokte. Bože moj dragi, na što nam tek
sada noge liče?! Nema veze, reći ćemo da nam se pedikerka
napila. A, i ti ljudi ne znaju
piti… Osim s pamučnim majica u dućanu uvijek nekako
završimo na odjelu s kupaćim kostimima očekujući s nestrpljenjem zadnji
tjedan u 8. mjesecu kada ćemo vjerojatno dobiti godišnji. Hipnotiziramo
sami sebe sanjajući o koktelima i bezimenim muškarcima koji defiliraju ispred
nas dok ležimo na ležaljci i pravimo se da spavamo kako nas ovaj do nas ne
bi ništa pitao. Ovaj, pored kojeg se budimo zadnjih 20
godina.
Iz tog maštanja nas
budi blagajnica koja (sudeći po nadusnici) isto čeka slobodan termin kod
kozmetičarke i tako glasno izvikuje iznos koji trebate platiti da čujete žamor
iza sebe. Pa dobro, možda radite u nekoj instituciji u
kojoj ste vi nadležni za kupovinu kupaćih kostima. Na primjer, u
ustanovi za rehabilitaciju plivanjem. Rehabilitaciju od nečega… Ne tako
strašnog, ali za neku soft rehabilitaciju. Kao
da ljudi moraju znati da su baš svi ti kupaći kostimi za vas. Ma
joj, čudni su ljudi danas, svašta im pada napamet.
Hodajući/lagano
trčkarajući po Korzu do ureda pokušavate jednom rukom napraviti
mjesta u torbici a drugom ugurati šuškavu vrećicu u nju kako ne bi nitko
shvatio zašto kasnite s marende.
Znojni, ulazite u ured
i gledate vrijedne pčelice kako rade u klimatiziranom prostoru kao da ih
se ne tiče temperatura od 35 stupnjeva. Lako je njima kada imaju kupaće od
prošle godine koji im nisu izblijedili. I kada se nisu udebljale. U
biti, nisu ni vaši izblijedili.
Nakon posla dolazite
kući gdje nemate klimu, ali to je zato jer ste pred 5 godina kupili frižider. Kada ga
otplatite do kraja, za idućih 5 godina, kupiti ćete klimu.
I to ako djeci ne budu noge rasle.
Mama vam je poslala
punjene paprike tako da ne morate kuhati. Dva dana. Jer ste od danas na djeti
pa će ostati. Kriomice trpate vrećicu s kupaćim kostimima na dno ormara i
razmišljate čega ćete se odreći ovog mjeseca zbog svoje današnje rastrošnosti.
Kada pod tušem shvatite da vam topla voda ljeti ne treba, odlučite se odreći
plaćanja kućnih računa. Tako da vam na raspolaganju ostane još koja kuna. Nakon što
ste psa prošetali na (sada već) 37 stupnjeva, shvatite da je i frižider manje
bitan od klime pa ga odlučite vratiti ako je još pod garancijom.
Budući da danas više nitko ništa ne garantira u periodu od 5 godina, odustajete
od sulude ideje. Idući dan odlazite u knjižaru i za
ostatak novca koji vam je ostao za plaćanje kućnih računa,
kupujete knjigu. I to ne bilo kakvu knjigu: shvatili ste i odlučili da
više ovako ne može i odlučite se za privatan biznis koji će vam
omogućiti kupovinu klima uređaja (za početak). Koji je
to biznis, još ne znate, ali čovjek od nekud mora početi. Dosta vam
je i tih nijansi sive, i ljubičaste, i svih onih plačljivih
Cecilija preko ljeta koje ste čitali. Vrijeme je za ozbiljnu literaturu.
Lakši za tristotinjak
kuna i teži za “Kapital” Thomasa Pikettyja odlazite iz knjižare sa
svojim poduzetničkim idejama i snom o boljem sutra kada ćete moći na ljetovanje
otići vlastitom jahtom prepunom posade. Jer: kako se bližio dan odlaska na
krstarenje tako vas je sve više brinula ideja ispijanja pive na jedrilici
u društvu deset ljudi koje jedva poznajete. Ali, moraš ljeto provesti na
brodu. Kako god. Makar s deset ljudi na jedrilici koju “gura”
tomos.
Došao je veliki dan:
vozite se po autoputu u koloni za Sukošan. Tamo je ta marina.
S jedrilicom koja vas čeka. I prijateljima. Poznanicima. Dobro, neke ćete
tek upoznati i tome se beskrajno veselite. Budući da auto manje troši kada
je klima ugašena, odlučili ste ne ju
paliti, eventualno samo iznad 30 stupnjeva pa ste zato krenuli
rano ujutro. Kada ste već izdržali pola puta bez klime, možete i
ostatak. Uostalom, morate misliti i na svoje zdravlje: nisu te klime niti
zdrave.
Konačno ste stigli,
natečeni od vrućine. Da bi se čim prije počeli družiti, svi vam
pomažu u nošenju toalet papira i ono bez čega ne može proći jedan pravi
hrvatski odmor: paštete i mesnog doručka. Kada ste sve iskrcali, sjetili
ste se da vam je na zadnjem sjedištu ostala vaša nova knjiga zlata
vrijedna. Zadnjim atomom snage odete po nju. Vaša nova prijateljica koja više
liči na ocvalu striptizetu, nego na nekog s kim želite dijeliti jedinih 7
dana svoje slobode ljeti, s pivom u ruci pridržava vas dok prelazite
pasarelom na brod. Budući da je dotična gospođa imala više alkohola u krvi
nego soli u glavi, izvjestan gospodin Piketty zaplivao je po moru, loše je
to činio i vrlo brzo potonuo. “Imam ti ja jednu knjigu!” rekla je
želeći vas udobrovoljiti, ali vi ste već odustala od čitanja i
odlučila se prepustiti: jedini zakon ovog ljetovanja je žuja. I
mesni doručak. Uostalom, dočepali ste se broda. Eeej: BRODA. Dobro,
jedrilice, ali koga briga za te kategorizacije.
Pala je noć. Bila je
predivna. Zvijezde su obasjale nebo, čula se samo gitara sa susjednog broda i
vaše društvo. I to je to, od romantike. Niste mogli spavati ni tu
noć, ni iduću, ni onu nakon: prpošna gospođa sa sumnjivom
literaturom dočepala se svog muža i nije mu dala spavati kao ni vama, tako
ni njemu, a ni ostatku broda. Ona je imala svoje potrebe koje ne uključuju
spavanje noću. Danju je spavala, na suncu. I u zvizdan. Onaj kancerogeni. Ali,
nije marila za te gluposti po kojima je sunce štetno. Odlučila je pocrniti
toliko da ju svaki prolaznik nakon godišnjeg pita gdje je bila.
Teoretski, ona je u pravu, ali kad si neispavan od cijele godine kuhanja, spremanja,
djece, posla, ne pada ti na pamet ništa poput cjelodnevnog sunčanja i nekih
čudnih primarnih noćnih aktivnosti. Imala je roza nokte, one duge,
s cirkonima.
Svaki brod
ima najmanje jednoga koji peca. Da vas do kraja izbaci iz takta. I
taj još iz Sukošana nosi crve sa sobom. Uvijek
su takva dva lika ili, čak tri, ali jedan je minimum.
On uvijek ima provjerene pozicije za pecanje koje tražite dok bi
se drugi kupali ili bavili bilo čim, osim pecanjem. Taj ni sedmog dana
nije shvatio da niti jednu poziciju nije uspio pronaći i da nije retardiran
(tako se oni izražavaju) onaj tko mu je te pozicije
preporučio. Uvečer ste obično s ostalim curama kuhale paštu sa
salsom.
Sedmog dana vraćate se
kući gladni i još umorniji, ali to nitko nikada neće saznati.
Bili ste na
ljetovanju.
Brodom.
Autor: Iva Piglić
Fotografije: Daniel Domika
Make up: Daniel Domika