Prije nego što kroz nekoliko sljedećih tekstova
odgovorim na pitanje “Gdje je sreća?”, ukoliko je to uopće
moguće, ispričat ću vam priču o Lucy. Lucy je dio generacije Y,
generacije rođene u razdoblju između kasnih 70-ih i sredine 90-ih.
Lucy je također dio yuppie* kulture koja velikim dijelom sačinjava
generaciju Y. Yuppije u generaciji Y mogli bismo nazvati i GYPSYS
iliti Gen Y Protagonists & Special Yuppies (Protagonisti
generacije Y i specijalni yuppiji). Radi se o jedinstvenom brendu
yuppija koji misli kako je glavni akter u vrlo posebnoj priči. Lucy
tako uživa u svom GYPSY životu i jako je zadovoljna činjenicom da
je Lucy. Jedini problem je u tome što je Lucy nekako nesretna. Kako
bi došli do toga zašto je naša protagonistica nesretna, moramo
prvo definirati što nekog čini sretnim, odnosno nesretnim. Sve se
svodi na jednostavnu formulu! Kada je realnost nečijeg života bolja
od onog što očekuje, onda za tu osobu možemo reći da je sretna.
Kada je nečiji život gori od njegovih/njenih očekivanja, onda je
osoba nesretna.
Kako bi priči pružili kontekst,
počnimo uvođenjem Lucyjinih roditelja u priču. Njeni roditelji
rođeni su u 50- ima, oni su Baby Boomeri. Odgajani su od strane
Lucyjinih baka i djedova koji su pripadnici G.I. Generacije ili “The
Greatest Generation” (Najveće generacije) koja je odrasla tijekom
Velike depresije i borila se u Drugom svjetskom ratu i koja svakako
nije bila GYPSYS.
Lucyjini velikodepresivni bake i
djedovi bili su opsjednuti ekonomskom sigurnošću te su odgajali
njene roditelje da grade praktične, sigurne karijere. Htjeli su za
svoje djecu bolji život od onog koji su oni imali, a njihova djeca su
u skladu s time, u glavama imala viziju obečavajuće i stabilne
karijere. Učili su ih da im na putu ne stoji ništa kako bi došli
do te karijere. Međutim, nisu morali toliko patiti kako bi došli do
nje. Nakon što su diplomirali hipičiologiju, Lucyjini roditelji
bacili su se na građenje svojih karijera. Kako su prohujale 70-e,
80-e pa i 90-e, svijet je ušao u moment neviđenog ekonomskog
prosperiteta. Lucyjini roditelji prošli su bolje nego što su
očekivali. To ih je ostavilo zahvalne i optimistične. S lakšim,
pozitivnijim životnim iskustvom nego vlastiti roditelji, Lucyjini
roditelji odgajali su Lucy u optimističnom ozračju nepreglednih
mogućnosti. I nisu bili sami, čitave grupe Baby Boomera diljem
svijeta govorile su svojoj djeci iz Generacije Y da mogu biti što
god požele, ugrađujući pritom identitet posebnog protagonista
duboko u njihovu psihu. To je GYPSYjima ostavilo osjećaj ogromne
nade do te mjere da im planovi njihovih roditelja o sretnoj budućnosti
nisu više bili dovoljni.
GYPSY-ima:
GYPSYji trebaju više od
karijere koja nudi prosperitet i sigurnost. Radi se o tome da na
kraju zelena ledina od uspješne karijere nije tako posebna i
jedinstvena za jednog GYPSYja. Dok su Baby Boomeri htjeli američki
san, GYPSYji su sanjali o tome da žive svoj vlastiti.
Profesor na Sveučilištu u
Georgetownu,
Cal Newport ističe da je fraza
“slijediti svoj san”, fraza koja se u medijima koristi
zadnjih 20 godina te dodaje: ” Kako je izraz “sigurna
karijera” izlazio iz mode, tako je “ispunjavajuća
karijera” postajala sve više in.
Da se razumijemo, GYPSYji kao i njihovi roditelji žele uspješne
karijere, ali isto tako žele da su one ispunjavajuće, a to je
aspekt o kojem njihovi roditelji nisu toliko razmišljali. Ali tu se
dogodilo još nešto. Kako su ciljevi Generacije Y postajali
precizniji i ambiciozniji, u Lucy je kroz djetinjstvo usađena još
jedna poruka…