Ani je na umoru otac
rekao da nije njegova kćerka,i da joj neće ostaviti ništa od svoje velike
imovine. Nije mu povjerovala.
Njegovala ga je dok
zadnji uzdah nije napustio njegovo izmučeno tijelo, pripisujući njegove riječi
staračkoj demenciji.
Cijelog svog života
borila se za mrvice njegove ljubavi, ali opravdavala je njegovu krutost
činjenicom da je bio vojnik, hladan i odrješit.
Surove riječi poput
svrdla su probijale njene misli i jednog je dana smogla hrabrosti upitati majku
da li je to istina. Pogledala ju je mrko, digla se i polako, pomažući se štapom,
otišla u sobu. Donijela je svežanj pisama, omotanih vrpcom i bacila ga pred
nju. Drhtavim rukama odmotala je vrpcu, sluteći da nakon pročitanih pisama više
ništa u njenom životu neće biti isto.
Kad je pročitala pisma,
povezala ih je opet, privila na grudi i otišla bez pozdrava.
Ona više nije bila ona,
njen otac nije bio njen otac. Na trenutak je poželjela da joj ni majka nije
majka,da su je našli u nekom domu za nezbrinutu djecu.
Majka je kao mlada
djevojka započela ljubavnu vezu sa čovjekom koji je bio naše gore list, ali
rođen u Engleskoj. U lijepom dalmatinskom gradiću živjela mu je rodbina, koju
je posjećivao svako ljeto. Uskoro je ona ostala trudna, a on se morao vratiti
kući. Preklinjao ju je da pođe za njim,nije htjela.
Da li se bojala novoga
života? Možda nije mogla ostaviti roditelje ili ga jednostavno nije dovoljno
voljela da pođe za njim, pitala se Ana.
Otputovao je. Pisma su
uredno dolazila, slao joj je i novac.
Pisala mu je da je
rodila djevojčicu.
I onda se odjednom
udala.
Dijete više nije bilo izvanbračno,
zli jezici prestali su klepetati, prsti su se prestali optužujući upirati, jer
on je bio visokopozicioniran u ondašnjoj vojsci, faca. Preselili su u veliki
grad.
Poslala mu je samo
jednu fotografiju male Ane, plavooke djevojčice. I zamolila ga da joj više ne
piše.
Nije se javio petnaestak
godina, zaključila je Ana, gladeći posljednje očevo pismo. Gorko je zaplakala
čitajući kako njen otac preklinje njenu majku da mu dozvoli da dođe i upozna
svoje jedino dijete. Majka je odgovorila da to doista nema smisla, jer Ana je
sad odrasla djevojka, pred udajom i da nema smisla kvariti joj život starim
tajnama. Nikada se više nije javio.
Sve joj je postalo
jasno. Osjećaj nepripadanja i nelagode u roditeljskom domu. Borba za ljubav
čovjeka kojeg je smatrala ocem. Opčinjenost engleskim romanima, zaljubljenost u
engleski jezik,silna želja da posjeti London.
Ljubav prema svemu što
je englesko prenijela je na svoga sina, koji je kao student otišao u London i
ostao nakon fakulteta živjeti tamo.
Kada je isplakala sve
suze, kada je odustala od pokušaja da od majke dobije odgovore na sva pitanja
koja su je mučila, otišla je u dalmatinski gradić nadajući se da će pronaći
makar nekoga od svoje rodbine. Sa sobom je nosila pisma svoga oca i silnu želju
da pronađe nekoga tko će joj pričati o njemu. Našla je dvojicu rođaka, djecu
svojega strica.
Iako rječita, nije bila
u stanju progovoriti ni riječ kad ih je ugledala. Prepoznala je na njihovim
licima sličnosti sa svojim licem, mlađi je izgledao onako kako će njen sin
izgledati kad bude zreo čovjek.
Zagrlili su je i rekli
joj-mi te cijeli život čekamo!
Pokazali su joj sličicu
male plavooke djevojčice. Njenu sliku, istu je viđala u obiteljskom albumu.
Sliku koja se iskrzala na rubovima, jer je milovana silnom čežnjom,i namočena
bezbrojnim suzama.
Plakala je gorko
suočavajući se sa činjenicom da je njena potraga završena. Ako njeni rođaci
posjeduju tu sliku, to je značilo samo jedno-njen otac je umro. Nikada ga neće
upoznati.
Majku posjećuje redovito
i njeguje je. Nema više snage mučiti je pitanjima, ni optuživati je. Svi u
životu radimo onako kako mislimo da je najbolje za našu djecu. Zaboravljajući
pritom da je put do pakla popločan dobrim namjerama.
Ovo je nažalost
istinita priča.
Ana grčevito skuplja krhotine
svoga života, trudeći se oprostiti majci nepravdu koju joj je učinila.
A ja, nepopravljivi
zaljubljenik u sretne završetke, rado je zamišljam kako sa svojim tatom sjedi u
vrtu punom cvijeća, ispred njegove kuće u predgrađu.
(English cottage, photo
by Home decor)
Dok ispijaju
čaj,dogovaraju se kako će zajedno pripremati večeru.
Cottage pie, odlučili
su, dopasti će ti se, vidjeti ćeš.
Smiješak im obasjava
lica, a iz dva para plavih očiju prelijeva se bezgranična ljubav.
COTTAGE PIE
Izvor recepta: Coolinarika, Elune
Jednostavno
tradicionalno jelo V. Britanije koje se sastoji od mesa pokrivenog sa pire
krumpirom i zapečenog u pećnici. Može se koristiti govedina (teletina,
junetina) ili janjetina. Ako se priprema sa janjetinom onda se naziva
Shepherd`s Pie (pastirska pita). Cottage inače znači – mala koliba, seoska kućica,
a jelo se prvi put pojavljuje u drugoj polovici 18. stoljeća, kada je krumpir
postao pristupačan siromašnim seoskim obiteljima. Starije verzije pravile su se
sa ostacima pečenog mesa, uglavnom govedinom. Krajem 19. stoljeća počeo se
upotrebljavati naziv Shepherd`s Pie da bi se razlikovalo ako je pita od
govedine ili janjetine.
SASTOJCI
Za mesni nadjev
500g mljevenog mesa (ili jako sitno sjeckano) –
govedina
1 luk
2 češnjaka
2 mrkve
1/2 celera
1/2 šalice graška
200 ml crnog vina
2 žličice Worcestershire umaka
nekoliko žlica ulja
1 žlica koncentrirane
rajčice
1 govedska kocka za
juhu ( 400ml)
2 žličice majčine dušice
2 lovorova lista
sol, papar
2 žličice – 1 žlica brašna
Za pire
500-600g krumpira
15g maslaca
100ml mlijeka ili vrhnja
80 – 100g polutvrdog sira – naribani ( Cheddar ili slično)
1/3 žličice muškatnog oraščića
po izboru sol
Na ulje dodajte
nasjeckan luk i popržite oko 5-7 minuta da požuti. Zatim dodajte
mljeveno meso, dobro ga razmrvite kuhačom. Meso će ispustiti vodu. Pirjajte da
tekućina ispari, zatim nastavite pržiti oko 4-5 minuta uz miješanje.
Dodajte nasjeckanu
mrkvu i celer na sitne kockice i pirjajte oko 3 minute. Zadnju minutu dodajte nasjeckani
češnjak.
Umiješajte koncentrat
rajčice i brašno, dobro promiješajte i popržite još 2-3 minute.
Zalijte sa crnim vinom
i pirjajte da vino na pola ispari i onda dodajte govedsku juhu ( može samo i
voda ako ne koristite kocku za juhu), Worcestershire umak i začine.
Pirjajte na srednjoj
temperaturi da povrće omekša i tekućina na pola ispari i umak bude gust.
Zadnjih 5 minuta ubacite grašak. Na kraju kuhanja izvadite listove lovora.
Krumpir ogulite i
narežite na male komade da se brže skuha. Kuhajte ga u osoljenoj vodi. Ocijedite
i vratite u lonac. Ulijte mlijeko, maslac, muškatni oraščić i 1/2 naribanog sira.
Sve zajedno dobro izgnječite u fini pire.
Cottage pie možete
pripremiti u malim vatrostalnim zdjelicama za jedan obrok, ili u jednoj
velikoj.
Najprije malo nauljite
dno posude. Posudu do pola napunite mesom, koje prekrijete sa pire krumpirom.
Pospite sa ostatkom
naribanog sira i stavite da se zapeče oko 15-20 minuta u pećnici na 200 C, da
lijepo porumeni.
Protiće li vaš život
mirno i bez trauma, zahvalite nebesima. Odmah ujutro nazovite roditelje i
recite im da ih volite. Ni ne slutite koliko ste sretni što ih imate!
Fotografije: Domina Dorić, Home decor
Autor: Domina Dorić, izvor:Coolinarka