Ne poznajem puno ljudi čiji je rad objavio Vogue. Ustvari ne
poznajem nikoga osim moje današnje sugovornice, naše sugrađanke Diane Sokolić,
koja me osvojila već prilikom prvog susreta. Htjela ili ne, osjećala sam veliko
strahopoštovanje prema osobi iza koje stoji dugogodišnji rad i i brojna
priznanja i nagrade diljem svijeta. No, kao što sam se na prvi pogled zaljubila
u Dianine ogrlice, čim sam ugledala njezin iskren osmijeh znala sam da će to
biti jedno doista ugodno druženje. I nisam se prevarila.
1. Akademska
ste slikarica i dizajnerica. Kada je počela vaša ljubav prema umjetnosti?
Svako
dijete prvo primi olovku u ruku, prije nego prohoda, prije nego progovori.
Rijetki roditelji stimuliraju svoju djecu da nastave crtati i kasnije kada
postanu starija, djeca prestanu
razvijati taj dar. S obzirom na to da sam rođena u umjetničkoj obitelji (majka
je bila kostimograf, a otac scenograf u HNK I.pl.Zajca), naravno da, kada sam
jednom uzela olovku u ruku, nikada je više nisam ispustila. Umjetnost je moj
poziv, moja struka i moj život.
2. Svoju
ljubav prema umjetnosti i kreativnost spojili ste u prekrasan nakit. Kako je
nastala prva ogrlica?
Volim
veliki nakit pa sam ga uvijek izrađivala sebi
– najčešće ogrlice, ali i prstenje, broševe… Gotovo sav nakit koji
nosim dizajnirala sam, iako ne i izradila, sama. Imam mnogo srebrnog prstenja
koje sam nacrtala, modelirala i dala napraviti kod zlatara.
Pravila sam
ogrlice od špage, keramike, raznih plastičnih masa , a ove od pleksiglasa radim
zadnjih godinu i pol dana. Moj glavni predmet istraživanja i interesa u okviru
likovno umjetnosti je SVJETLO. Već godinama kreiram lumino-kinetičke svjetlosne
objekte od pleksigkasa i LED-rasvjete. Na radnom stolu imam uzorke raznih
pleksija koje sam uzela, jer su mi se dopale njihove čiste i jake boje. Jednog
sam se dana, razmišljajući o tome kako da riješim jedan likovni problem, igrala
tim komadićima, složila oblik koji me je podsjetio na ogrlicu i -voila! Prva ogrlica je bila rođena. Naravno,
tada tek samo u ideji. Trebalo je naći kako i čime povezati komadiće pleksija,
što nije bilo jednostavno, jer se ono što povezuje pleksi nije smjelo nametnuti
svojom formom ili bojom. Uskoro sam i to
riješila i okitila se svojom prvom ogrlicom. Ona je pobrala toliko komplimenata
mojih prijateljica iz likovnih krugova da sam ih počela raditi i za njih i tako
je odjednom moj nakit postao uočen i prepoznatljiv.
Napravila
sam i torbe od pleksija i manžete od PVCa. Sve to sam dala na međunarodni
natječaj dizajna u Italiji i osvojila nagrade za sve prikazano u kategoriji
modnog dizajna, s tim da su manžete dobile srebrnu nagradu.
3. Od kuda
crpite inspiraciju? Pratite li trendove prilikom izrade?
Samo
kontinuirani rad inspirira. Ideje dolaze stalno, dok gledam neki film, čitam
nešto ili peglam. Svaku ideju probam razviti, ali ne znači i da će svaka
zaživjeti. Neke, jednostavno, nemaju dobar “genetski materijal”.
Ne pratim
trendove, pravim ono što mi se sviđa, ono što ja volim nositi. Nešto što se
uklapa u moj likovni svjetonazor.
4. Nakit je
predstavljen na pariškom sajmu mode WHO’S NEXT ove godine kao i u britanskom
izdanju časopisa Vogue, Marie Claire, In Style i Harpers Bazaaru, dojmovi?
Kada su mi
se javili iz VOGUEa i to BRITANSKOG,nisam skakala od sreće nego sam se oduzela!
Nisam mogla vjerovati! Kada su mi se kasnije javili iz Marie Claire, InStylea i
Harper’s Bazaara, bilo mi je drago ali ništa se ne da usporediti s tim prvim
pozivom iz Voguea. Odlučila sam
sudjelovati na sajmu WHO’S NEXT jer je to mjesto na koje dolaze buyeri iz
cijelog svijeta i velika je referenca. Iako se izlaganje na sajmu plaća,
sajam ima vrlo visoke standarde kojima
treba udovoljiti. Treba poslati fotografije svojih radova, reference i onda
čekati hoće li vas primiti ili ne. Samo biti tamo, okružen ljudima koji se bave
modom na jedan sasvim drugi način – doživljaj je par excellence!
5. Uskoro
sudjelujete na manifestaciji Riječke stepenice. Što ste nam pripremili ?
Ovo će biti
prvo predstavljanje mog nakita u Rijeci tako da ću prikazati i ogrlice, i
manžete i nešto sasvim novo, a to je
kragna i kravate. Kravate su za žene, ali i za muškarce. Pretvorila sam tipični
muški modni dodatak u nakit pa da se i “jadni” muškarci, inače zakinuti za tu
vrstu uljepšavanja, mogu malo ukrašavati nečim što nije samo lanac oko vrata.
6. Planovi za budućnost?
Planiram i
dalje sudjelovati na međunarodnim natječajima, jer oni otvaraju mnoga vrata već
i samim sudjelovanjem na njima, a pogotovo nagradama. Osim toga, mi smo mala
sredina pa autor nikada nije siguran da li je negdje primljen ili odbijen i je
li ili nije negdje nagrađen, zato što
jest/nije kvalitetan ili zato što ga članovi žirija poznaju ili ne poznaju. Te
dileme s inozemnim natječajima nema.
7. I za kraj
poruka budućim dizajnerima, koja je tajna uspjeha?
Nažalost ili
na sreću, tajne NEMA! Danas je mnogo lakše baviti se ovim poslom nego što je to
bilo prije dvadeset godina i to zahvaljujući internetu i dostupnosti
informacijama.
Dostupan je
i pregled novih ostvarenja, uvid u nove tehnologije, podaci o natječajima…
Jedino što
treba je raditi, raditi i raditi. i radovati se svom poslu. Rezultat uvijek
nosi dio te radosti u sebi, a to je ono što ljudi osjećaju i prepoznaju.
Diana,
veselim se ponovnom druženju u petak na 8. Riječkim stepenicama, a sve vas
ostale pozivam da dođete pogledati komade koje uvažavaju najpoznatiji svjetski
časopisi. Ja sam već vidjela najnoviju kolekciju koja će biti prikazana na
reviji i sigurna sam da će doživjeti veliki uspjeh. Na kraju još moram
napomenuti, da sam ponosna da ovaj prelijepi nakit od sada možete kupiti i u
našem gradu, na jednom posebnom mjestu – galeriji RI Art u Starom gradu.
Autor: Maja Uremović