Naša nova rubrika Extravagant recenzije ovoga nas je tjedna odvela u Volosko, u šarmantnu Ostariju Veranda. Restorani u turističkim mjestima (pre)često ne opravdavaju prelijepu poziciju na kojoj se nalaze, stoga je pravi doživljaj kada otkrijete mjesto na kojem je hrana, ugođaj i usluga na visini zadatka. Kada pak nadmaši očekivanja, to je iskustvo vrijedno preporuke. Evo naših dojmova.
MAJA
Nekako mi se čini kako će se naša rubrika recenzije, jako brzo pretvoriti u rubriku gastro. Jer koliko god smo sve tri različite, kada treba dobro jesti i piti uvijek smo spremne. I gladne naravno.
Ne znam jesam li ikada igdje odbila hranu… znate ono kad vas nude, pa nećete jer vam je neugodno. Na domjencima uvijek prva otvaram i zadnja zatvaram švedske stolove. Muž mi često kaže da ne zna je li me teže oblačiti ili hraniti. Nažalost u zadnje vrijeme ovo drugo me puno više veseli. E pa tako me i ovog puta razveselio posjet Oštariji Veranda u predivnom Voloskom. Vrijeme nam je išlo u prilog, pa je tako za našeg posjeta bio prekrasan sunčan gotovo proljetni dan. Dan kao stvoren za uživanje na Verandinoj terasi na koju kad sjedneš jednostavno ne želiš otići.
Već sam ranije uživala u njihovoj hrani i znala sam da će i ovog puta biti odlično što god nam ponudili. Ja sam jela torticu od brancina na kremi od šafrana, kaneštrela i agruma. I što reći – čisto savršenstvo. Od prezentacije do okusa. Nešto što ne jedeš svaki dan i nešto što ne možeš doma iskopirati. Obično kad me nešto oduševi u restoranima već na licu mjesta slažem u glavi kako bi to kući ponovila. Kod ovog jela uopće ne znam od čega bih ni kako krenula. Što je super, jer ću sigurno ponovo doći u Verandu.
Za desert semifreddo s bademima kojeg inače i nisam neki obožavatelj, ali je ovaj bio izuzetno kremast i ukusan. Ne smijem zaboraviti ni liker od maline koji su nam servirali za dobrodošlicu. Mogla bih ga piti dok ne umrem koliko je fin. Od mene Veranda ima i ovaj put čistu peticu i s obzirom da nam dolaze topli proljetni dani viđat ćemo se često ovog proljeća na njihovoj terasi s najljepšim pogledom.
ADRIANA
Volosko mi je jedno od najdražih malih mjesta u svemiru. Između ostalog, tamo se uvijek dobro jelo. A ja, jelte, volim jesti. Nedavno otvorena Ostaria Veranda nije izuzetak. Došle smo taman gladne za jedan lijepi ručak s pogledom na Kvarner.
Odmah smo se razigrale uz prefini liker od maline, a odluku o meniju prepustile smo kuharu. Mene su dopali repići od grdobine na celeru, s čipsom od cikle. Ovo sam morala prepisati jer da mene pitate – dobila sam jako lijepi riblji tanjur 🙂
Osim što je izgledalo kao malo umjetničko dijelo, bilo je prekusno. Grdobinu i inače volim, a ova je kombinacija sljubila okuse baš onako kako treba.
Na kraju sam sve zasladila finom bezglutenskom tortom od naranče i oraha, a u Verandu sam se vratila još jednom, čisto da utvrdim gradivo – nije razočarala.
I sad sam, dok ovo tipkam, potpuno gladna, hvala na pitanju.
MARTINA
Volim mala primorska mjesta, obožavam terase s pogledom na more i jaaako volim kad mi riba dopliva u tanjur. Još uz čašu dobrog vina…
Nije trebalo puno da me Ostaria Veranda osvoji. Volosko mi je najdraže malo mjesto u okolici Opatije, a osobito mi je drago izvan sezone. Ima onaj neki šarm koji mora da je uklesan u kamene kuće, uličice i terase. Šarmom je apsolutno zaražena i Veranda. To je jedan od onih eno-gastro kutaka gdje se pazi na svaki detalj, ali ne pretenciozno nego s puno ljubavi: od voditelja preko konobara do kuhara, od ukrasa na stolu do vrhunskih namirnica, sve je na razini zadatka.
Dočekali su nas s osmjehom i pićem dobrodošlice, domaćim likerom od maline s potpisom obitelji Štifanić. Toliko dobrim da sam morala saznati gdje se to može nabaviti za doma.
Već i prije glavnog jela bila sam sigurna da se u Verandu želim vratiti čak i ako hrana ne bude vrhunska. A bila je. O, kako je bila… Chef u Verandinoj kuhinji stvara prava mala gastro remek djela. Dopali su me crni špageti s tunom i mariniranim rajčicama – puna usta okusa i aroma koje ni tekst ni slike ne mogu dočarati.
Mnoštvo svježih začina, svježa riba, pravo maslinovo ulje, bez nepotrebnog vrhnja, dodataka iz vrećice i ostalih “pomagala” na koja se nažalost prečesto može naletjeti u turističkim mjestima. Naprotiv, pravi okusi i mirisi primorja u svoj svojoj savršenoj jednostavnosti.
Bila sam iskreno tužna kada se tanjur ispraznio (što nipošto ne znači da je porcija bila mala), ali za utjehu je došao desert: torta od skute i čokolade savršeno je zaokružila obrok.
Dok ovo pišem i prisjećam se, neizbježno sam ponovo ogladnila.
Ukupni dojmovi: bez ikakvog pretjerivanja, zaista, zaista izvrsni. Ovo je mjesto na koje ćete htjeti odvesti mamu, prijateljicu, muža i kolege, ili pak goste koje želite impresionirati.
Volosko mi je sada još malo draže i jedino što mi preostaje jest memorirati si broj telefona Ostarije Veranda da mogu na vrijeme rezervirati stol, jer samo je pitanje vremena kada će se ondje po čitav dan tražiti mjesto više.
Kad malo bolje razmislim, nemojte ići tamo. Nemojte nikome ni reći za Verandu. Zaboravite da ste ovo pročitali! 😀
Autor i foto: Extravagant