Stigli smo mrtvi umorni, nakon 20+ sati na putu. Bilo je
nešto poslije ponoći. Prvi susret s Tokijom. Prvi susret s Japanom. Zemljom
toliko drugačijom od svega što znamo. Dolazimo taksijem na recepciju Hotela
Chinzanso Tokyo. Ovo je priča o luksuzu na japanski način.
Hotel Chinzanso Tokyo
Ulazimo, uzimaju nam kofere uz dobro poznati naklon na koji
ćemo se do kraja putovanja toliko naviknuti da još uvijek imam tik – i dalje mi
se svako malo omakne spuštanje glave. Check in prolazi brzo i glatko, uzimaju
nam prtljagu i vode nas do sobe. Japan je inače poznat po izrazito malim
sobama, iznimke su čini se jedino hoteli s pet zvjezdica – ova naša je bila
apartman. Omanji stan. Imala je sve. Uključujući i led tv u kupaonici. Želim se
preseliti tamo. Zaspati uz ovaj prizor:
A buditi se uz ovaj:
Dovoljno je reći da nas je umor prošao vrlo brzo. Mala je
dobila plišanog medvjedića na poklon, a u sobi ju je dočekala košara s mini
ogrtačem, japanskom yukatom (nešto kao laganija verzija kimona), papučicama,
četkicom za zube i papirnatim šarenim lampionima.
Mi smo se pak oduševili mobitelom koji dobiješ na
raspolaganje dok si gost hotela, pa fino možeš cijeli dan biti on line, uz
kartu grada, raspored vožnje metroa, popis znamenitosti….
Sobe su ovdje uređene u zapadnjačkom stilu, uz malo japanskog
štiha. Posebno oduševljava kupaonica u kojoj uz poveću kadu imaš i tuš kabinu,
a Loccitan kozmetika iskače iza svakog ugla. Ne smijem zaboraviti ni wc.
Općenito, wc-i su me u Japanu raspametili. Grijana daska, dugmići za
ispriranje, podešavanje temperature vode, pritiska… Koristila sam sve i kad
je trebalo i kada nije. Saramota me reći, ali wc-i mi jako nedostaju.
Hotel Chinzanso Tokyo ima čak devet različitih restorana u
kojima se poslužuju specijaliteti različitih kuhinja. Mi smo se uglavnom bavili
samo doručkom, ostatak dana smo jeli vani, a doručak je, osim predivnog pogleda
uključivao nekoliko različitih menija plus poseban izbor za djecu.
No, ono što nas se posebno dojmilo vezano uz ovaj hotel,
njegova je zelena oaza. Zamislite samo – nalazite se usred milijunskog,
ogromnog grada, a s druge strane, imate priliku boraviti u savršenom miru,
okruženi zelenilom i različitim biljkama. Uz maleni crveni most, toliko
karakterističan za Japan, malo svetište s torii vratima i dojmljivom pagodom na
tri kata. Ovaj smo vrt jako dobro vidjeli s prozora naše sobe na jedanaestom
katu i slobodno mogu reći – za nas je to bio pogled od milijun dolara.
Budući da se ovdje često organiziraju vjenčanja, imali smo
sreće u šetnji kroz vrt susresti pravu japansku mladu, kao i neke od gošća
vjenčanja, obučene u tradicionalna svečana kimona. Predivan su prizor. S jednom
sam malo i popričala. Kada sam rekla da smo iz Hrvatske, nakon kratke
zbunjenosti, kao da joj se upalila lampica. Očekivala sam, reći će, aha,
Dubrovnik. Ali ne. Rekla je – crveni krovovi. Vi tamo imate crvene krovove.
Jako me iznenadilo ovo, moram priznati. Par dana kasnije, dok smo se vozili
prema gradiću Nikko, shvatila sam otkud fascinacija crvenim krovovima – u
Japanu su uglavnom bezlični, smeđi ili sivi. Naši naspram njihovih izgledaju
kao da su iz dječje bajke izašli.
Dva noćenja kasnije, i dvije zvjezdice manje, evo nas u
drugom hotelu. Dobar je, ne možemo se žaliti. Ali s prozora vidimo sivi zid. A
soba nam ja veličine prijašnje kupaonice. Nije teško priviknuti se na luksuz.
Zanimljivo, smještaj u Japanu je jedna od skupljih stavki,
no noćenje u ovom hotelu košta oko 1500kn. Ništa manje nego u hotelima iste
kategorizacije kod nas. Općenito, za Japan se neopravdano kaže da je užasno
skup. Ne mogu reći da je jeftin, ali srećom po naš novčanik, pokazao se kao
puno pristupačniji od očekivanog. Hvala mu na tome.
Autor: Adriana Karuza
Fotografije: Vedran Karuza
Čitaj na Kruzovi