Psihološke radionice Vrijeme za promjene
… usmjerite svoju pažnju na ono što možete promijeniti umjesto da trošite energiju u popravljanje onog što ionako ne valja!
Ljudsko ponašanje pod velikim je utjecajem osobina ličnosti. Kakva sam osoba, kako komuniciram s okolinom, jesam li aktivnija ili pasivnija, sklonija izbjegavanju problema ili preuzimanju odgovornost i krivice čak i za ono što nisam napravila?
Osobine ličnosti jednim dijelom su urođene, no većim dijelom se radi o davno naučenim obrascima ponašanja. Iskustvo i okolina u kojoj živimo, a prije svega način ponašanja osoba koje imaju važnu ulogu u našem životu (najčešće su to roditelji i obitelj) određuju bitna područja našeg svakodnevnog funkcioniranja i ponašanja. Kakav odnos ćemo imati prema sebi ili prema drugim ljudima, hoćemo li biti pretjerano vezani ili skloniji izolaciji; Hoćemo li sebe doživljavati kao važnije od drugih ili ćemo smatrati da su svi drugi bolji od nas? Sve su to osobine koje se formiraju iskustvom ranog učenja i oblikuju nas danas kao osobe te na taj način određuju naša ponašanja.
Osobine ličnosti koje imamo mogu biti takve da nam olakšavaju prilagodbu na različite životne situacije ili nam odmažu jer nas navode na to da ponavljamo uvijek iste obrasce ponašanja koji za nas nisu dobri. Najčešći razlog ovih ponavljajućih ponašanja su tzv. fiksirani obrasci ponašanja, odnosno situacije iz prošlosti u kojim nismo uspjeli udovoljiti svoje potrebe i na taj način su one ostale za nas emocionalno nedovršene. Upravo zbog toga kada se u sadašnjosti nađemo u situaciji koja nas podsjeti na našu emocionalno nedovršenu priču mi se počnemo ponašati i reagirati jednako kao da se situacija iz prošlosti ponovno dešava i naše emocionalne potrebe više se ne odnose na situaciju ovdje i sada nego na ondje i tada.
Pokušajte kao primjer na trenutak zamisliti jednu djevojčicu koja je u djetinjstvu imala oca koji je veći dio dana bio odsutan od kuće jer je puno radio. Otac joj je nedostajao, osjećala je nedostatak njegove ljubavi i potrebu da nečime izazove njegovu pažnju. Bila je vrlo poslušna i dobra. Unatoč njenom trudu otac je i dalje ostajao zaokupljen svojim poslom i time joj slao poruku da nikada nije dovoljno važna da je stavi na prvo mjesto. Neostvarena ljubav s ocem i osjećaj da ne vrijedi više od njegovog posla ostavila je u djevojčici trajne osjećaje uskraćenosti i manje vrijednosti. Nakon što je odrasla i postala žena odabirala je supruga koji joj ne zna pokazati ljubav i radno mjesto na kojem nitko ne prepoznaje njezine prave vrijednosti. Njezina nedovršena emocionalna priča pobudi se u njoj uvijek u situaciji kada želi drugima pokazati koliko vrijedi. Probudi se osjećaj manje vrijednosti i ona ulazi u svoju nesvjesnu borbu kojom pokušava privući pažnju i pridobiti naklonost drugih ljudi. Naravno, ona tada nije u stanju razlikovati i prepoznati što se doista oko nje dešava pa pogrešno odmjeri svoje reakcije, a druge ljude krivo procjeni. Tako se dogodi da često potvrdi svoju nedovršenu priču i ponovno je obuzme osjećaj ne voljenosti i manje vrijednosti jer svojim ponašanjima ona nije ulazila u kontakt sa svojom okolinom. Ona je uvijek iznova tražila neostvarenu ljubav koja je pripadala njoj i njezinom ocu, a drugi ljudi nisu ništa imali sa time. Naši fiksirani obrasci tako postanu naša neprilagođena ponašanja koja zapravo ometaju naš kontakt sa okolinom i ne dopuste nam da prepoznamo i ostvarimo sebe i svoje potencijale.
Što možemo učiniti za sebe i svoje nedovršene emocionalne priče? Kao i kod drugih bolnih emocionalnih iskustava važno je da ih prepoznamo i da smo ih svjesni, te da si dopustimo da ponovno kroz njih prođemo i da ih dovršimo na sebi prihvatljiv način. Tek tada će one postati dio prošlosti, a mi ćemo moći mirno živjeti u sadašnjosti.
Vjerujem da svatko od nas, poput gore navedene djevojčice, u sebi nosi dio svoje nedovršene emocionalne priče što nameće značaj poznavanja sebe, svojih emocionalnih osobina i konflikata za kvalitetno funkcioniranje u sadašnjosti. No pored poznavanja svojih slabijih strana i problema izuzetno je važno znati se osloniti na svoju jaču stranu i voditi računa o osobnom zadovoljstvu i kvaliteti funkcioniranja u svakodnevnog života.
Svjetski poznati psiholog Martin Seligman ističe da preokupacija problemima i popravljanje onog što ne valja nisu dovoljni za kvalitetan život. Potrebno je svoju pažnju usmjeriti na pronalaženje pozitivnih rješenja, odnosno na pronalaženje različitih načina kojima ćemo poboljšati opću dobrobit svog funkcioniranja. Seligman je osobine koje pridonose našem kvalitetnijem funkcioniranju nazvao cvjetanje kojim objedinjuje pozitivne emocije, aktivan pristup životu, kvalitetne odnose sa drugim ljudima, postojanje životne filozofije ili smisla te profesionalna ostvarenost.
Ukoliko želite saznati više o započetoj temi, upoznati svoje nedovršene emocionalne priče i ojačati pozitivne potencijale koji će upotpuniti kvalitetu vašeg života potražite nas na adresi Pomerio 21 i priključite se našim radionicama Vrijeme za promjene
Vaš psiholog, Ines Denona