Danas smo ugostili riječku kolumnisticu i spisateljicu
Ivanu Grabar koja je ovih dana izdala i svoju drugu knjigu Život može biti
lijep. Kako je počela njezina priča o uspjehu, koja je to priča izazvala
najviše polemike, te da li se osjeća pomalo razotkriveno s obzirom da je svoju
intimu pretočila u knjige, saznajte u nastavku.
1. Kolumnistica i spisateljica. Kako je počela tvoja priča o
uspjehu?
Da mi je prije desetak godina netko rekao da ću raditi ono
što volim i da ću u tome uspjeti, ne bih uopće pomislila na pisanje kolumni
niti na izdavanje knjiga. Povezala bih to sigurno s poslom kojeg sam tada
radila. A radila sam na televiziji. Sigurno bih pomislila na neki
zanimljivi projekt za kojeg bi me
angažirali na nacionalnoj televiziji, ali na pisanje ne bih pomislila nikada!
Tada nisam niti znala da Pink Pen čuči u meni.
Šalu na stranu… Okidač za početak mog zapisivanja bio je
bolan i vrlo ružan razvod kojeg sam pregrmjela nakon 18 godina braka. Situacije
koje sam proživjela sličile su scenariju najluđeg filma, a to moje putovanje,
padanje i dizanje, puzanje po podu, traženje sebe, krivljenje sebe,
omalovažavanje, pad samopouzdanja, savladavanje erupcija emocija, sati i sati
razmišljanja o svemu što mi se dogodilo, žaljenje same sebe, traženje sebe,
traženje krivca za to što mi se dogodilo, dizanje sebe….. Ajoj… Pakleno je
bilo. Često sam te situacije koje sam prolazila prepričavala s prijateljicama.
Nekako mi je bilo lakše pričati o tome, izbaciti to van iz sebe. Kasnije se
ispostavilo da sam u tom periodu podosta odrasla i stekla mnoga nova iskustva i
mudrosti, pa sam često prijateljicama davala „male savjete“ i mišljenja na ona
klasična ženska pitanja: „A što ti misliš o tome? Kako je to bilo kod tebe? Što
bi ti napravila da si na mom mjestu?“
Dugo sam razmišljala o tome da li da zapišem te svoje
situacije koju sam već nebrojeno puta ispričala i isplakala s prijateljicama.
Da, vrtjelo mi se to po glavi, čak sam najboljoj prijateljici rekla o čemu
razmišljam. Dala mi je poticaj da krenem. Samo, najteže je bilo krenuti. Toliko
je toga bilo nakupljenog u meni. A kada sam sjela za laptop, to ljeto 2010.
god., i krenula … nisam stajala idućih par mjeseci. Sjećam se da sam bila na
godišnjem tri tjedna. Pisala sam cijele dane i noći. Jedna situacija je vukla
drugu, druga treću… Neke potisnute emocije i događaji sami su izbijali na
površinu. Prestrašila me spoznaja koliko sam detalja pogurala nekamo duboko u
sebe. A kada sam krenula pisati, ispred očiju mi se vrtio film.. Toliko je bilo
živo.. Samo sam zapisivala. U tom periodu nastao je najveći dio prve knjige, a
kada sam 2014. godine krenula s tekstovima van, u obliku kolumni, krenule su
iskakati i druge teme i sjećanja. Prava lavina. Odmah nakon prvog teksta koji
je izašao van, nastao je baš urnebes. I tako je bilo svaki idući put kada bi
izašao moj novi tekst. A nakon samo 9 mjeseci objavljivanja tekstova koje sam
pisala kroz kolumne, izašla je moja prva knjiga Pink Pen. Bilo je to u srpnju
2015. Knjiga je definitivno hit među ženama. I to smatram svojim uspjehom. Za
mene je to ogroman uspjeh. Pisati godinama, izdati knjigu (prvu i drugu) i biti
toliko omiljen među čitateljima. Sretna sam zbog toga.
2. Da li si oduvijek znala da ćeš se baviti pisanjem, te što
te najviše veseli u ovom poslu?
Nisam znala, ne. Radila sam na TV u zabavnom programu.
Pisala sam projekte i radila na njima… Ali da ću se baviti pisanjem.. na ovakav
način, ne. Život zaista piše zanimljive priče, a meni je moj namijenio evo baš
ovu. I to me zaista ispunjava. To sam baš ja. Imam dvije knjige iza sebe,
gotovo stotinjak tekstova na portalu, svoj portal… A paralelno radim i posao
kojeg sam radila 17 godina u riječkim medijskim kućama. Marketing i PR. Samo ga
sada radim samostalno. Surađujem sa svim kolegama i ostali smo u kontaktu.
Mislim da sam ja odavno imala zacrtan ovaj svoj put. I kada
sam krenula zapisivati moja nit vodilja bila je da ne zaboravim i ne ponovim
iste pogreške. A misija je bila da svojim iskustvom i razmišljanjem otvorim oči
drugima i na neki način pomognem u situacijama koje život nosi. Moje riječi
stigle su do mnogih. I to je ono što me baš raduje. Ljudi me razumiju. Neke
moje savjete iskoriste za sebe kako bi popravili ono što se da popraviti ili
sami donesu zaključke koji su najbolji za njih. Potičem ih na razmišljanje. Ljudi
mi se javljaju. Povjeravaju .. uviđaju svoje probleme i žele ih riješiti..
popraviti. Budim ih. A to je baš lijep osjećaj. Mislim da je moja misija
ispunjena. Potakla sam ljude na razmišljanje. Budim onu iskru pozitive u njima.
3. Rekli bismo da su tvoje kolumne dotakle brojna ženska
srca. Misliš li da je to zbog toga što se mnoge poistovjećuju s tvojim
tekstovima ili?
Da. Jesu, dotakle su, ali ne samo ženska srca, nego i srca
brojnih muškaraca. Čitaju me i jedni i drugi i to je fantastično. Moje su priče
životne, iskrene, ponekad i brutalne. Teme o kojima pišem lako mogu primijeniti
i jedni i drugi. Žena sam, ali nikada nisam popljuvala muškarce, koliko god sam
bila povrijeđena. Svatko se u nekoj priči pronađe i to ga potakne na
razmišljanje. Imala sam u svojim pričama i podosta svjedočanstava, ispovijesti
ljudi. I to je uspjeh. Potaknuti ljude da se uopće otvore i otvoreno
razgovaraju o svom problemu. Potaknuti ljude da sa svojom pričom i životnim
iskustvom pomognu nekome drugome. A to je lijepo.
4. Priča koja je otvorila najviše polemike bila bi i zašto?
Bilo ih je nekoliko: Seks u braku / vezi, Veza s oženjenim
muškarcem, Ljubavnica, Anđeli posuđuju krila, Ljubav se zove imenom njenim,
Veze na daljinu, Prava vrijednost novca … Mogla bih nabrajati. Svaka je na svoj
način brutalna i iskrena. Teme su vrlo osjetljive. To je život i svakodnevica.
Ovo su priče koje su polučile zaista ogromne reakcije ljudi. Naslovi govore
sve. I vjeruj mi, čak i nakon toliko
vremena kada neke od tih tema ponovno s portala „provučem“ van – opet su iste
reakcije.
5. Da li je teško pisati sasvim iskreno tj. da li je teško
pisati o sebi i svome životu?
Meni nije. Često me to pitaju. Sve je to samo život.
Najlakše je biti iskren. Samo pustiš to što držiš u sebi – najlakše je tako,
vjeruj mi. Takva sam i u komunikaciji – ne vrludam, nego u glavu. Ne
opterećujem se mišljenjem drugih ljudi, ne dira me to uopće. Većina danas sve
nešto šuška i šapuće, ne usudi se izgovoriti. Ja tako ne mogu funkcionirati.
Volim sve transparentno.
A pisanje o sebi i svome životu nije teško – ako pišeš i
govoriš istinu i naravno, stojiš iza napisanog jer si to preživio. Uf, za mene
je to oslobađajući osjećaj, a još kada znaš da će se u toj tvojoj ispovijesti
pronaći masa ljudi, a nekima od njih ćeš pomoći riješiti dileme, strahove, dati
neke sugestije koje će im olakšati situaciju – potaknut ih na razmišljanje –
osjećaš se posebno dobro jer znaš da si svojom iskrenošću i priznanjem, svojom
iskrenom pričom nekome pomogao i ulio nadu u bolje sutra, te pokazao kako nitko
nije sam u svojoj priči.
6. Svakodnevno primaš brojne poruke podrške svojih
čitateljica. Kakvi su dojmovi?
Zaista mi svakodnevno ljudi pišu. Poneki pitaju za savjet,
poneki se baš otvore do kraja i ispovijedaju, poneki imaju osvrt na neku od mojih tema.. a neki žele riječ utjehe. Moji
čitatelji i ja komuniciramo. Zaista svakoj osobi koja mi se javi odgovorim na
mail ili inbox poruku. Volim to. Povezani smo kroz te moje tekstove, a nakon
što mi se jave i povjere, povezujemo se i ostajemo u kontaktu. Dojmovi su s
obje strane posebni i neopisivi. Ljudi se ne odlučuju lako za javljanje i
bljuvanje duše nekome (koga ne poznaju) u inbox ili na e-mail. Ja se zbog toga
zaista osjećam privilegirano i blagoslovljeno. Volim te drage ljude. I oni vole
mene.
7. Dvije knjige su iza tebe. Sretna?
Ajme da! Znaš kada mi je to „sjelo“? Tek onaj dan kada su
stigle iz tiskare nove knjige „Život može biti lijep“. Na mom radnom stolu uvijek stoji moja knjiga –
jer iz nje vadim citate i ulomke. I kako je došla nova knjiga, iz paketa sam
odmah izvukla jednu – svoju. Na njoj, kao i na Pink Penici piše „moja“. Stajale
su jedna do druge na stolu i tad su me oprale emocije. Bilo je i suza. Baš
sreća. Nije to mala stvar, a i naradila sam se ko´pas i namučila, pogotovo oko izlaska
ove druge knjige. Pomogli su mi čitatelji kupovinom knjige u pretprodaji i time
financirali troškove tiska. I naravno, kada sam ih vidjela onako jednu pokraj
druge … emocije na milion.
8. E, sada ono što interesira brojne dame. Druga knjiga je
ugledala svijetlo dana. O čemu je riječ i kada možemo očekivati promocije?
Napokon je stigla. Čekali smo na nju pet mjeseci. Knjiga je
vani, evo niti tjedan dana. Ljudi koji su je naručili i kupili u pretprodaji
polako je dobivaju na svoje adrese. Neki su je već pročitali. Mogu ti reći da
su dojmovi fantastični! Knjiga ima 246 strana, a proguta se – doslovce u niti dva
dana! Žene mi to same govore: „Ne mogu je prestati čitati – već sam je
pročitala!“
Znala sam da će to biti baš tako. Imala sam taj osjećaj.
Ovo je knjiga o rastu i učenju života, rada na sebi, spoznaji ljubavi.. Posebna
je. Baš je. I lijepa je, sva onako bijela i fina. Prva knjiga je na ljudima
ostavila trag i potakla ih na razmišljanje, a ova će ih pokrenuti! Puna je
pozitive i lijepih misli. I prenosi
lijepe poruke.
Prva promocija nove knjige je u Rijeci, Club Boa, petak
09.12. s početkom u 20 h. Spremam nekoliko iznenađenja i jako se radujem. Bit
će to posebna noć! Ne bih otkrivala sve detalje, jer onda neće biti
iznenađenje. Dođite, švašta ćete vidjeti. A nakon promocije uslijedit će Pink
party kojeg ovaj poznati riječki klub sprema za moje čitateljice i mene.
Nakon Rijeke 19.12. u 18.30 h slijedi Zagreb, Sherry´s
wine& bite, predivan vine-bar u Ilici. Na zagrebačkoj promociji pridružiti
će mi se jedna predivna i svima znana dama, gđa Alis Pečarić Marić, vlasnica i
urednica popularnog portala Čitaj knjigu. Alis i ja smo se upoznale prošlo
ljeto, kada je izašla moja prva knjiga. Bila je oduševljena mojom knjigom.
Kliknule smo se na prvu, odradile par zajedničkih stvari i ustale u kontaktu
sve ovo vrijeme. Alis se odazvala odmah na poziv da bude moderator moje
zagrebačke promocije, zbog čega sam jako sretna i ponosna.
Na zagrebačkoj promociji imati ću jednu mladu i posebno
dragu osobu. Djevojka je vrlo talentirana spisateljica. Ima svoj blog Razlivena
tinta. Već smo neko duže vrijeme u komunikaciji jer sam podupirala njen rad, od
onog trena kada sam je zapazila. Sviđa mi se njen stil pisanja, posebna je i
drugačija. Zašto Andrea Tintor na mojoj promociji? Pronašle smo inspiraciju
jedna u drugoj. Jednu priču iz moje knjige obradila je na svoj način i sa svoje
pozicije. Tu priču ćemo prvi puta spojiti upravo u Zagrebu. Radi se o vrlo
teškoj temi „Djeca razvedenih roditelja“. Ja sam napisala priču sa strane
razvedene žene, a ona sa strane djeteta čiji su se roditelji razveli.
Fantastično!
Nakon Zagreba, 21.12. u Marabu baru slijedi vinkovačka
promocija. Vinkovci su moj rodni grad i jako se radujem promociji u Vinkovcima.
Na slavonskoj promociji pridružiti će mi se vrlo simpatični i inspirativni
ljudi koji su dotakli moj život s nekim lijepim gestama.
A nakon Božića i Nove godine idem dalje s promocijama!
Treba obići cijelu Hrvatsku i sve gradove, jer me čitaju diljem lijepe naše. Moja je dužnost da ih sve
obiđem, zaslužili su.
Moje promocije prati partner, renomirani istarski vinar
Vina Pilato. Vina Pilato će me pratiti na svim promocijama i u svim gradovima.
Ljubav između mene i vinara nije slučajna. I jedne i druge veže posebnost i
različitost, jedinstvenost, kvaliteta i ljubav prema onome što radimo. Ja
pišem, a oni izrađuju vrhunska vina. A knjige i vino se vole Sljubili smo se
i odlučili raditi zajedno. Na svakoj promociji ćemo se družiti, predstaviti
knjigu, pročitati po koji ulomak, nasmijati se, pustiti možda koju suzicu i
nazdraviti jedni drugima. Nazdraviti ćemo životu, ljubavi, zdravlju i sreći s
vrhunskim vinima Pilato! Nazdraviti ćemo jer ŽIVOT MOŽE BITI LIJEP!
9. Po čemu se druga knjiga razlikuje od prve?
Prva knjiga je o mom životu, razvodu, dizanju i padanju.
Protkana je emocijama i zaista je posebna. Potiče na razmišljanje. Budi. Žene
se ne odvajaju od nje. Druga knjiga je moja zrelost i odluka da mogu i
zaslužujem bolje i više, da sam spremna ponovo voljeti, da želim učiti i rasti,
napredovati. Druga knjige je cijela moja filozofija života pretočena u tekst.
Ona pokreće! Ona daje vjetar u krila i cijelo nebo za slobodan let!
10. Znamo da su u tvojim knjigama, većinom stvarni likovi.
Kako oni to podnose?
Iskreno, neki su se bili jako uvrijedili. Čak je i bivšem
suprugu išla sva ta pompa oko mene i njega na živce. Pronašli su se tu još neki
akteri iz tog mog perioda života. Međutim, nitko ne zna tko su ti ljudi. Kako
se zovu i kako izgledaju. To znamo samo mi! A to što se oni osjećaju loše – to
je njihov problem. Ja s time nemam problema. Ovo je bila situacija na početku,
prva dva-tri mjeseca kada sam tek krenula s objavama kolumni. Bila je frka i
panika u redovima, ali kasnije se sve smirilo.
Ostali akteri iz moje knjige, prve i druge, htjeli su sami
unutra. Dali su mi pristanak na to. Dali su mi svjedočanstva. Dali su mi
predivne dijelove svog života. Upravo ćemo na riječkoj promociji imati prilike
upoznati jednu dragu djevojku iz jedne moje priče, koja se nalazi u drugoj
knjizi. Ta priča je pokrenula lavinu dobrih djela. Spremam jedno iznenađenje
vezano uz sve to. Moraš doći na riječku promociju i vidjeti. Ne smijem vam baš
sve otkriti!
11. Osjećaš li se pomalo razotkriveno s obzirom da si svoju
intimu pretočila u knjige?
Zar ne misliš da bi bilo šteta da su svi ti moji tekstovi i
dalje ostali stajati u mom laptopu i da nikada nisu ugledali svjetlost dana?
Što bi na to rekli moji čitatelji? Pogledaj koliko toga lijepog su napravili
upravo ti intimni, iskreni i otvoreni tekstovi! Probudili su ljude i potakli ih
na razmišljanje. Treba razgovarati o svemu. Čemu tajiti? Od koga? Istina se i
ovako sazna. Kad-tad ispliva na površinu, a do tada se šuška po kuloarima i na
svim kantunima, pa i ovako i onako svi sve znaju, samo o tome ne govore na
glas, nego šapuću. Zbog čega onda ne progovoriti?
Ne osjećam se razotkrivenom. Osjećam se čistom i mirnom. A
u konačnici, skužila sam da nisam jedina „razotkrivena“. Nakon mene, toliko se
ljudi razotkrilo i otvoreno progovorilo o onome što ih je dugo vremena tištilo.
U tome nema ništa loše. Iskrenost liječi i oslobađa! Osjećam se slobodno! I
sretno.
12. Znači voliš iskrene ljude, a laži kako se s njima nosiš?
Da. jedino takve ljude i priznajem. Jednostavne i
iskrene. Transparentne. S njima mogu o svemu razgovarati. S njima se
osjećam sigurno. A lažovi .. Mogu me jednom slagati. Idući put neće imati
prilike. A ja ne znam lagati. Ne volim laž. Nemam nikakvo mišljenje o ljudima
koji lažu i podmeću. Baš nikakvo. Sve
što rade – sebi rade. Njihova odluka i izbor. Oni s time žive i sigurno im nije
niti lijepo niti lako.
13. Pet riječi koje te najbolje opisuju?
Ajoj, gdje si sad to izvukla?! … Pozitivna. Iskrena.
Direktna. Svoja. Nasmijana. Jednostavna. Antonelina mama. Imaš dva viška!
14. Najviše te inspirira, a ljuti… inspirira me spremnost na
promjene i napredak, ustrajnost i dosljednost, iskrena ljubav, jednostavnost,
spontanost, iskrenost, poštenje, priznanje vlastitih grešaka, želja za radom na
sebi, snaga, život …
Iritira me glupost, mržnja, zavist, gnjev, zamjeranje,
vrtnja u krug, ne prihvaćanje vlastitih grešaka, odgovornosti, prebacivanje
krivice na druge, trka za novcem i karijerom, podilaženje … Kažem iritira samo
– ne ljuti. Ali zato me jako ljute ratovi, besparice, nepoštenje i bahatluk,
laž, nehumanost.
15. Kada ne pišeš, onda… Kada ne pišem ili ne pripremam
tekstove za svoj portal pinkpen.com.hr, onda se volim prošetati, otići na kavu,
pogledati dobar film, pojesti nešto fino i popiti čašu dobrog vina ..
putovati..
16. I za kraj, svima koji sanjaju da će jednog dana objaviti
knjigu, poručila bi…
Taman sam imala u zadnjoj kolumni tu temu. Citirat ću ti ulomak: „Ako pišete, pišite
o onome što jeste. Ne kopirajte nikoga u ničemu! Ne koristite ničije riječi,
žargone, način rada … Ne pokušavajte biti ničija kopija samo zato što je taj
netko (koga idealizirate) jako dobar u tome što radi i stvara. To vam nije
garancija da ćete i vi biti dobri. Imajte svoju nit i toga se držite. U
suprotnom ćete se pogubiti. Ili ćete biti nečija loša kopija. Imajte svoj
„stil“. Budite u svom izražavanju ono što jeste. Jedino tako možete ostaviti
trag! Pišite iz srca! Dajte sebe u taj tekst! Pišite ono što živite ili što ste
doživjeli na vlastitoj koži. Budite svoji i jedinstveni. I promatrajte život.
Više puta sam rekla da život (stvarno) piše zanimljive priče. Vi napišite svoju
priču i ne budite ničija kopija. Budite jedinstveni i različiti! Posebni i
drugačiji. Jer, svi smo mi jedinke za sebe. Tako smo slični, a tako različiti.
Tako smo svoji. Pustite to iz sebe! Pustite sebe iz sebe! Jer jedino to daje
poseban pečat svemu onome što radite.