Mladi Riječanin Josip Smokvina krajem rujna postao je Mister Europe – ali ne bilo kakav: ponio je, naime, prestižnu titulu najljepšeg muškarca u Europi među gluhim osobama. Na natjecanju Miss & Mister Deaf Europe održanom u Pragu Josip je naime okrunjen za najljepšeg, a to je ujedno i svojevrsna simbolična kruna njegovog dosadašnjeg životnog rada i truda.
Biti drugačijih od ostalih u društvu koje nije osobito naklono drugačijima svakako nije lako, no unatoč tome Josip se već godinama aktivno bavi nogometom, zaposlen je, ima mnoštvo želja i planova i zasad ih sve uspješno ispunjava. A tek su mu 23 godine!
1. Nedavno ste postali Mister, što bi samo po sebi bilo uspjeh. No uspjeh je to veći kada znamo da nije riječ o običnom izboru.
Prvo sam se prijavio za kandidata za Mister Hrvatske gluhih u Zagrebu prošle godine. Tu sam pobijedio za Mistera Hrvatske. Kasnije Forum mladih hrvatski savez gluhih i nagluhih prijavio me na Miss & Mister Svijet, Europa i Azia. Bilo je prijavljeno 45 natjecatelja iz raznih zemalja svijeta. Imali smo pripreme 5 dana.Učili smo hodati u svečanoj odjeći i kupaćim za finale. Nakon finala smo se predstavili u nošnjama iz svog kraja i svečanoj odjeći na Fashion za građane Praga. Bilo je lijepo a i naporno. Upoznao sam puno mladih gluhih ljudi iz raznih zemalja svijeta. Prijavio sam se jer volim putovati i upoznati druge zemlje i kulturu i ljude i družiti se s drugim gluhim ljudima. Za razgovor s njima koristim međunarodni znakovni jezik. Također sam se prijavio jer sam želio predstaviti i sebe i svoj život i običaje u Hrvatskoj.
2. Što slijedi, kakvi su planovi za dalje?
Ako je moguće, bavio bi se modelingom. Moram naći agenciju. A i dalje se bavim nogometom.
3. Čini mi se da vas nedostatak sluha nimalo ne sprečava da uživate u životu punim plućima. Vrlo uspješno bavite se i sportom, zaposleni ste… Je li to bilo teško postići?
Nogometom se bavim od malih nogu, kako kažu. Volim nogomet. Igram za NK “Rikard Benčić”. Član sam Hrvatske reprezentacije nogometne gluhih. S njima sam putovao po Europi. Preporučio bih svakome da se bavi sportom. Kada ti je teško, to ti pomaže da si olakšaš dušu i misli.
Zaposlen sam u KBC Rijeka kao dispečer nosač bolesnika. Teško se bilo zaposliti. Puno sam molbi napisao i odlazio na razgovore. Kada vide da ne čuješ uvijek imaju neki izgovor da te ne mogu zaposliti.
Evo, KBC Rijeka nam je dao šansu i ja sam prihvatio. Čovjek u svemu mora biti uporan i puno se dokazivati, a mi gluhi još i više nego ostali jer na žalost još smo uvijek zemlja s dosta predrasuda. I čim nisi isti ko drugi, kažu jadan a da nisu niti upoznali osobu.
4. Kada vam je bilo najteže? Na što ste najponosniji? Tko su najvažniji ljudi u vašem životu koji vam “drže leđa”?
Najteže mi je bilo dok sam bio manji. Osobito u nižim razredima osnovne škole. Malo je bilo empatije za osobe drugačije od čujućih. Pa i među nekim mojim razrednim kolegama. Ali i to je prošlo. Moraš gledati samo naprijed.
Ponosan sam jer sam uspio završiti srednju školu – Ekonomist, uspješan sam u sportu – igram u Hrvatskoj reprezentaciji gluhih, imam i prijatelje koji čuju koji su me prihvatitli takvog kakav jesam.
Najvažnija mi je obitelj i prijatelji.
5. Vaši uspjesi velika su inspiracija drugim osobama koje muče slični, ali i drugačiji problemi. Što biste im poručili?
Želim im poručiti da vjeruju u sebe. Da budu uporni u onome što rade, da se bave sportom i da uče da steknu zvanje za svoj daljnji život.
6. A ostalima koji možda imaju predrasude prema gluhim osobama?
Treba odbaciti predrasude. I mi smo isti kao i oni. Svaki nedostatak se može nadići. Da nas ne gledaju kao da nismo normalni.
Autor: Extravagant
Foto: Osobni album