Kao što ste već čuli, u samom centru Rijeke, na adresi
Ulica Nikole Tesle 1a, nedavno je otvoren restoran Mezanin koji se po svemu
razlikuje od ostalih restorana. Naime, riječ je o obiteljskom restoranu u
kojemu će vas uz najukusnija domaća jela i domaće kolače oduševiti i topla
atmosfera obitelji Srdoč. Mama Monika, tata chef Norman i njihova djeca čine
jednu drugačiju gastronomsku priču grada Rijeke!
Naravno, da smo ih morali posjetiti i saznati kako je
krenula njihova „gastro“ priča.
1. Užurbane i stresne poslovne situacije, zamijenili ste „malim“
obiteljskim poslom. Koliko je zapravo potrebno hrabrosti odvažiti se na takav
korak?
“Mali” obiteljski posao je jednako, ako ne i više
stresan od rada za drugoga, jedino što je drugačije je kolektiv. Radiš s
ljudima koje voliš najviše na svijetu. To je skroz jedna drugačija atmosfera.
Ne znam ni kako bih to opisala…oni nisu moje kolege… oni su moja obitelj. Ponašamo
se kao da smo kod kuće. „Zašto ne pospremaš za sobom?“…“Gdje si ovo ostavio?“…“Ne
odgovaraj mi!!“ (smijeh) Blagoslovljeni smo zbog toga, na više načina. Što se
tiče hrabrosti ili ludosti, ni sama sada više nisam sigurna što je od toga, jednostavno
smo osjetili da je došao trenutak. Budući da sam osobno bila jedina „kočnica“
za pokretanje posla, osjetila sam da je vrijeme da popustim. Djeca su odrasla i
žele raditi, suprug je za ovaj potez spreman “od rođenja”, meni u
tvrtki stanje, da gore ne može biti…i onda shvatiš, da jednostavno treba
prestati biti „ziheraš“, jer od toga nema ništa. Suprug i ja smo gotovo do
zadnjeg dana imali dogovor da bar jedno od nas zadrži posao, dok ne vidimo što
će biti, a budući da je on kuhar, ostala sam ja. Međutim, na vrijeme smo
shvatili da nas je za ovo ipak potrebno dvoje i da jedan bez drugoga nećemo
uspjeti.
2. Moramo primijetiti da ste u vrlo kratkom vremenu
pridobili simpatije brojnih Riječana i Riječanki, koji uvijek rado svraćaju u
restoran Mezanin. Kakvi su zapravo bili počeci?
Prvi dan nakon otvorenja, suprug i ja smo došli na posao u
5:30h ujutro. Do 10h niti jedna, jedina osoba nije ušla u restoran. Nas dvoje smo
zatvorili vrata između kuhinje i šanka i uopće nismo komunicirali. Totalna „koma“,
u glavi tisuću misli, strahova… kaos, kad onda u 11h počinju ulaziti prvi
gosti i taj dan smo imali 40-ak ručkova. Izvan svakog očekivanja, nismo znali
što bi od sreće. Sjećam se tog osjećaja. Znala sam, ljudi koji su danas došli, doći
će opet… i dovesti će druge goste. Tako je i bilo. Prva dva tjedna nismo
imali niti Facebook, niti ikakvu reklamu, ali radili smo svakim danom sve
bolje. „Usmenom predajom“ smo zapravo sve pokrenuli. Mislim da se ta požrtvovnost
i strast osjeti u svakom jelu kojeg suprug pripremi, radimo ono što volimo i
radimo to svi zajedno. Mišljenja smo da se jedino tako može uspjeti – obiteljski,
timski…punom parom, samo rad…Sin Stefano je ove godine bio tri puta na
plaži, mislim da mu je bilo grozno, ali stisnuo je zube i odradio je to skupa s
nama. Niti on, niti kćer Tessa, nikada nisu radili taj posao, ali rade ga
odlično. To vole, školuju se i rade. Gosti ih vole…ma, preponosni smo. Naravno,
rade samo od ponedjeljka do petka, ipak bi bilo previše da i vikendom moraju
biti “odrasli”.
3. Što mislite zašto vas Rijeka toliko voli? Je li presudila
ugodna i topla obiteljska atmosfera, „začinjena“ ukusnim jelima chefa Normana
ili nešto drugo?
Mislim da je to to. Prije svega kvaliteta i pristupačne cijene,
a nakon toga nadam se, naš odnos prema svakom gostu. Osobno većinu gostiju znam
imenom ili gdje rade. Mislim da ljudi vole takav pristup, a mi volimo svakom
gostu posvetiti minutu, pitati ga još nešto osim što će pojesti ili ga jednostavno
nečim iznenaditi. Ali to bi gosti puno bolje ispričali.
4. Koja su to domaća jela koja restoran Mezanin i chef
Norman svakodnevno poslužuju svojim zadovoljnim gostima?
Trudimo se uvijek poslužiti sezonska jela i neka jela koja
se rijetko gdje mogu probati. Ne biste vjerovali koliko ljudi obožava na primjer
tripice, mladi ljudi koji zbog njih dolaze ponedjeljkom. Također smo primijetili
da razne vrste maneštri privlače goste. Tako da svaki dan nudimo po jednu
drugačiju vrstu maneštre, a petkom kada je riba, poslužujemo maneštru od sipe.
Mislim da jedini u gradu, kada smo to prvi puta uvrstili u meni, nismo znali što
će biti najtraženija, međutim spremno smo odgovarali na pitanja gostiju i sada
je to najprodavanije jelo “na žlicu” u Mezaninu. To je pravi
specijalitet i jako je ukusno. Također, suprug se uvijek trudi uvesti neko novo
jelo, tako je prošli tjedan smislio jelo koje je nazvao Primorsko-goranski rižoto.
Riječ je o kombinaciji gambera i vrganja. Također nudimo i tartufe, divljač,
domaće njoke…To su jela koja ljudi zbog posla ne stignu pripremati kod kuće,
a svi ih vole. Još ako su po povoljnim cijenama, čemu kuhati kod kuće? A to je
i bio naš cilj.
6. Moramo primijetiti da nas vaš restoran dosta podsjeća na
dom, toplinom, hranom, ali i činjenicom da u vašem restoranu radi cijela vaša
obitelj. Koliko je zapravo teško ili lako raditi u obiteljskom okruženju? Tko
vodi glavnu riječ J ?
Djeca vs. roditelji?
Tko vodi glavnu riječ? (smijeh) Naravno mi, ali nekako to
grubo zvuči. Oni su razumni mladi ljudi i ne treba im držati prodike. Uvijek im
govorim da od rada „nitko nije umro“ i da smatram da im to što rade i školuju
se, istovremeno, može samo koristiti. Ali ipak je tu ljubav prema tome svemu,
znaš da radiš nešto za sebe, pa onda vjerojatno i taj osjećaj da si mogu sami
nešto priuštiti, možda čak i više od svojih vršnjaka, a da za to nisu morali
“žicati starce”. Imaju svoj novac koji su zaradili svojim rukama. To
im daje i samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Sve u svemu mislim da rijetki
imaju tu sreću da imaju takvu djecu. Ipak, kada malo bolje razmislim, mislim da
glavnu riječ vodi Lucas, naš desetogodišnji sin, koji je mala svačija maza i na
kojega smo svi „slabi“. Možda ne vodi glavnu riječ u poslu, ali definitivno se
njegova broji.
7. Jesen je stigla u Rijeku, što se ukusno kuha u Mezaninu?
Gljive na puno načina, šljive u slatkim i slanim jelima,
kiseli i slatki kupus, jela s koprivama, zarebarnik i brojna druga jela. Najbolje
da nas posjetite i probate jedno od pravih jesenskih jela.
8. Neprestano uvodite i brojne novitete?
Tako je, uvijek nastojimo uvesti nešto novo i drugačije. Jedan
od noviteta, je i to što točimo kvalitetna vina na čaše. Zašto da gost ne
popije čašu dobrog vina uz odličan obrok?
9. I za kraj, kakvi su planovi za budućnost? Što će nam još,
predivan Mezanin, pripremati?
Planova uvijek ima. Mislim da je to normalno. Sada imamo
jednu veću investiciju, postavljamo puno veću kuhinjsku napu, jer postojeća jednostavno
nije dovoljna za količine koje se kod nas kuhaju. Napokon smo pronašli i ljude
koji će to moći odraditi po noći, kako ne bi morali zatvarati zbog toga. Također,
planiramo početi pripremati svježe prirodne sokove, naravno po normalnim cijenama,
sa sezonskim voćem i povrćem.
Autor: Extravagant