Novi interview s Robertom Ferlinom, koji je izabran za Radijski glas godine!
Osvojio si nagradu za Radijski glas godine, mora biti lijepo osvojiti ju te znati da vas ljudi vole i cijene.
Nije da ja sada baš znam da me ljudi vole, na kraju krajeva u svom se poslu susrećem i s ljudima kojima se ne sviđa onako kako ja radim. Uvijek je naravno lijepo kada stigne ovako neka potvrda.
Ja radim sve ove godine bez ikakve nagrade, ovo je nagrada zapravo slušatelja Radio Rijeke koji su glasali i za Radio Rijeku i za mene. Ja nisam ništa radio, samo sam normalno radio svoj posao a ovo su oni izborili, tako da je to njihova nagrada.
Da li uskoro očekujemo Večernjakovu ružu?
Ne baš, jer već par puta nisam osvojio tijekom godina, tako da se uopće ne nadam.
Ovo je druga nominacija?
Tako je, ni ove godine se nisam nadao nagradi i jako me iznenadilo kada je Doris Pinčić Rogoznica prozvala moje ime.
Koliko si već na radiju?
Od 1991., znači da će ove godine biti 28 godina. I ja ne želim vjerovati da je to tako jer mi se ponekad čini da se i dalje veselim kao i prvi dan kad sjednem ujutro u eter. Al onda kada se kreneš sjećati nekih stvari koje su nam se tu događale shvatiš, ajme meni, kako je to puno.
Što bi rekao, što je najviše možda utjecalo na tebe?
Dosta su utjecali na mene i talijanski radijski voditelji. S obzirom na to da sam rođen i živio sam u Puli, u neka vremena kada nije bilo radijskih stanica na svakom koraku, onda smo mi u Puli znali slušati te Talijane i kad god se išlo u Trst uvijek se stavljalo talijanske radio stanice. Ta njihova neka energija, doduše oni govore talijanski, a on je puno pjevniji od hrvatskog. I onda sam zapravo na neki način, kada sam razmišljao čime bi se bavio, rekao baš bi to volio, da tako zvuči.
Za tebe kažu da si bez dlake na jeziku. Koliko ti to pomogne ili odmogne u ovom poslu?
Moj je problem što se meni jezik uključuje brže od mozga. Ali ja osobno, ja više volim takve ljude jer znam što im je onda na srcu. Oni koji dugo razmišljaju prije nego odgovaraju kad s njima razgovaraš, nisam im sklon vjerovati bez obzira na to što su umjereni, bez obzira na to što naravno moraju postojati takvi ljudi. Meni je puno draže kada netko “što na umu, to na drumu” tako se nekad govorilo.
Jesi takav i privatno?
Pa jesam, ili sam takav ili šutim. Nema sredine kod mene, ili meljem non stop kao sad, ili sam mračan, zatvoren i šutnja.
Ima li nešto što je ostala neostvarena želja u ovom voditeljskom poslu?
Ne, zapravo sam sve sam živo odradio. Vodio sam Dore, Porin u Rijeci, Makarskoj. Vodio sam razne festivale. Prebacio sam se prije nekoliko godina i na komentare nogometnih utakmica. Prenosili smo, kad smo bili jedna mlađa ekipa ovdje na radiju, čak i vjenčanje jednog kolege. Doduše brak nije dobro završio, ali nismo mi zbog toga krivi.
Izazov je zapravo biti svjež, biti drugačiji iz tjedna u tjedan. Čuvati slušanost Radio Rijeke, jer na kraju krajeva zbog toga smo tu.
Usporedbe radio – televizija. Je li radio ipak velika ljubav?
Najveća ljubav. Puno je manje zahtjevan, može se više improvizirati na radiju nego na televiziji. A ja sam više improvizator nego uštogljenac.
Autor i foto: Extravagant