Njezine kolumne o
receptima i načinu kuhanja s veseljem očekujemo svake subote, njezin optimizam
i humor uljepšaju nam vikend i pripreme nas za dugi radni tjedan, pogađate i
kome je riječ?
Ona je naša Domina
Dorić, a kroz ugodan razgovor otkrit će nam sve o sebi i tajnama dobre kuhinje.
1. Tvoje kolumne o
receptima na portalu Extravagant, svake nas subotu iznova oduševljavaju. Od kuda
tolika kreativnost i ljubav prema kuhanju?
Kuhati i pisati, čini
mi se, volim oduvijek. U osnovnoj školi
dobivala sam nagrade za svoje literarne radove, a kao
desetogodišnjakinja sam prvi puta vidjela neki recept za kolač u novinama i
poželjela ga napraviti. Bio je to neki kolačić sa ribanom jabukom, sjećam se
prilično uspješno sam ga napravila. Da malo prekrojimo povijest, nepotrebno je
isticati da mi je odletio na pod kad sam ga htjela prebaciti na tanjur za
serviranje. Volim pisati,volim kuhati.
Kažu da sam kreativna. Mogu
prilično toga rukama stvoriti, a da nikad nisam prethodno to učila.
Svojevremeno sam se, onako
za rodbinu i prijatelje bavila šivanjem, sašila sam čak par vjenčanica. Onda
sam se jedno vrijeme bavila dekupažem. Preko interneta (blaženi internet) sam
savladala osnove, nadogradnja je bila moja, nisam nikoga kopirala. Nisam
formalist i ne volim zadane teme i forme, njih mi se jako teško držati. Kako u
šivanju, pisanju, tako i u kuhanju volim dati neki svoj osobni pečat. Postoje
dvije vrste ljudi – reproduktivci i kreativci. Reproduktivci će apotekarskom
točnošću napraviti ono što je zadano, a kreativci će dodati makar nešto malo
svojega. Ja sam od ove druge sorte.
2. Pomalo si okupila
širu čitalačku publiku, da li si očekivala da će se tvoji tekstove u tolikoj
mjeri prihvatiti? Rekli bismo da su tvoji recepti drugačiji od onih na koje smo
navikli. U svaki tekst unosiš trunku humora, osobnosti i detalje iz privatnog
života. Od kud crpiš inspiraciju?
Pišući za Extravagant i
družeći se na Coolinarici zadovoljavam svoju potrebu za pisanjem i stvaranjem
novih recepata. Kad pišem obraćam se toj jednoj imaginarnoj osobi kojoj
pokušavam objasniti kako će pripremiti neko jelo. I u razgovoru sam živog duha,
brza na jeziku, pa valjda ni moje pisane riječi ne mogu biti drugačije. Drago
mi je ako moje riječi nekome izmame osmijeh na lice, makar i ne skuhali nešto
od onoga što sam napisala.
Smijeh je tako
potreban, a meni se ponekad čini da se ljudi zaboravljaju smijati. Nikome nije
danas dobro, svih nas muči nedostatak vremena i novaca. Što ne znači da ne
možemo sa ljubavlju pripremiti neki skroman obrok i lijepo ga servirati. Počastite
sebe i svoje lijepim stolnjakom, jedite iz tanjura koje čuvate za goste. Kad
ste zadnji put imali goste? Ne sjećate se,skupo je to. Pa onda pogostite sebe, odmah
ćete se bolje osjećati.
Odakle crpim
inspiraciju za svoje tekstove? Ne bih znala točno definirati sve te priče koje
čuče u meni i jedva čekaju priliku da se rode. Kaže moja prijateljica, tamo
gdje si ti uvijek se nešto neobično događa. I kad nešto doživimo zajedno, meni
to tek postaje smiješno kad čujem kako ti to prepričavaš. Mislim da me nitko
nije bolje definirao.
3. Ono što je posebno u
tvojoj kolumni su fotografije, kojih bi se posramili mnogi fotografi. Koja je
tvoja priča, što se tiče ljubavi prema fotografiranju?
Obožavam fotografiju i
tek sam se zadnjih par godina, slikajući hranu počela ozbiljnije baviti njome. Jako puno još moram
učiti o fotografiji, ponekad moram napraviti desetke fotki da bih donekle bila
zadovoljna sa jednom ili dvije. Najbolja svjetlost za slikanje je dnevna
svjetlost, a ja često nisam u prilici fotografirati dok je ima. Dovijam se
svakako i veseli me kad uspijem ostvariti ono što sam zamislila. Obećala sam
sebi kupiti jedan kvalitetniji fotoaparat, mada držim da skupa oprema nije
presudna za dobru snimku. Važan je trenutak koji uloviš, trenutna inspiracija, kut
snimanja, tako da onaj tko vidi sliku istog trena poželi jesti to što vidi.
4. Koliko traje
stvaranje jedne tjedne kolumne i kako teku pripreme?
Stvaranje jedne kolumne
traje satima. Mislim, onaj tehnički dio. Najprije moram određeni recept
pripremiti i slikati faze pripreme, zbog onih koji to nisu nikada radili. To je
ponekad teško, jer morate brisati ruke, uzeti aparat, slikati i tako nekoliko
puta. Kad imam sve fotke spremljene, već mi je pola posla obavljeno. Nikada nemam
ni približnu predodžbu kako ću napisati uvodni tekst. I onda, odjednom sine mi rečenica,koju istog trena moram zapisati. Na
komadiću papira, u mobitel, u komp…od tih prvih riječi stvorim pričicu u koju
ukomponiram recept i fotke.
5. Mnogi ne znaju tko
je zapravo Domina Dorić privatno? Otkrij nam nešto o sebi?
Radila sam u uredu sedamnaest
godina i bila jako nezadovoljna. Posao me sputavao, bio mi je nemaštovit i
samim time naporan. U previranju onih prvih kriza bojala sam se otvoriti neki
obrt, pa sam uskočila pomoći prijateljici kad je ostala bez prodavačice u
svojoj maloj privatnoj ribarnici. I otkrila jedan novi svijet, doduše fizički
naporniji od ičega što sam ikada radila, ali ispunjen živošću, ljudima, informacijama.
Sa velikim iznenađenjem sam ustanovila da mi se jako sviđa raditi sa ljudima, popričati
sa njima dok im prodajem ribu, poslušati ih, otkriti im neki novi recept kako
će ribu
pripremiti. I odlučila
ostati tu gdje jesam. Davno sam riješila dilemu u svojoj glavi – je li bolje
raditi fini, nemaštoviti posao u lijepom uredu i biti nezadovoljna ili raditi samo
naoko jednostavnije, a dolaziti sa zadovoljstvom na posao i iznenaditi se kad
je već vrijeme za odlazak kući.
Volim za sebe reći da
sam dobra mama i još bolja baka,jer moja obitelj je najvrjednije što imam.
Rado provodim vrijeme
sa svojim unucima, a i oni sa mnom, jer ja uvijek nastojim da ih nečemu naučim
i nakrcam uspomenama.
Tako mi čitamo, skićemo
po muzejima, idemo u kino, radimo kolače, a ponekad se izvozamo autobusom od
jednog kraja grada do drugog, jer i to je njima avantura obzirom da se najčešće
voze autom. Priču o tome kako su svojoj mami napravili uz moju pomoć
rođendansku tortu, ispričati ću vam kroz jednu kolumnu.
Obožavam putovati. Kad
bih imala mogućnosti, skitala bih svijetom. Volim šetati našom Rijekom i
fotografirati je. Koliko prekrasnih detalja možete otkriti podignete li samo
malo pogled! Trsat mi je omiljen. Nikad mi
ne dosade šetnje do kule, neke od mojih najdražih uspomena vezane su za to
mjesto. Volim provoditi vrijeme s mojim prijateljima,mada
nažalost nemam toliko vremena koliko bih ja htjela. Jer tu su i moji hobiji. Volim
čitati, jako. I raditi torte ukrašene fondanom. Koje pričaju priču o onome kome
je namijenjena. Kad bi dan imao makar trideset i šest sati, bilo bi mi taman
dovoljno za sve.
Jako volim ljubičastu
boju. Pa sam sebi napravila ljubičanstvenu rođendansku tortu i pozvala drage mi
ljude na svoj ljubičanstveni rođendan.
Kišobrani su mi posebna
priča. Uvijek moraju biti veselih boja, da prkose sivilu oblaka.
6. Koja je po tebi
najdraža objavljena kolumna do sada i koje tekstove čitatelji najviše vole? Uvodiš
li neke novitete?
Meni su sve moje
kolumne drage, a izdvojila bih onu o brzim njokima, njokima bez krumpira. Smatram
je najuspješnijom, jer je motivirala ljude da ih naprave. Veselile su me
njihove reakcije, čuđenje koliko su njoki dobri i laki za napraviti. Voljela bih da imam više takvih povratnih
informacija,ali sam shvatila da su ljudi prilično lijeni kad je pisanje komentara
u pitanju. Tome je zaslužno ono antipatično like na facebooku, koje
pojednostavi cijelu stvar. Like, bila sam, vidjela sam, šta ću više pisati. Neću
pretjerivat da to uvijek činim, ali često se potrudim makar dvije-tri riječi
napisati ispod nečije slike. Da me ne bi netko krivo shvatio, ne želim ja
hvalospjeve ispod svojih recepata, nego sam očekivala možda više pitanja, informacija,
sugestija. No, i to će doći s vremenom. Do onda neka bude i like.
S vremena na vrijeme
prezentirati ću vam s Coolinarike neki recept koji me je impresionirao, kao što
sam to učinila sa Lemon curdom.Imam ih par koji su stvarno vrijedni dijeljenja.
I truditi ću se da ne budem dosadna i predvidiva, jer bi mi bilo grozno da
netko upotrijebi te riječi za mene-makar dosad nije nitko !Ili možda je, ali ja
to ne znam.
A sada riječ – dvije o
ribama i morskim delicijama. Iako smo
primorski kraj,ne možemo se podičiti da nam je često na jelovniku. Da se
razumijemo – ni moj stol ne krase skupe ribe. Postoji puno dobrih recepata koji
nisu preskupi i ja ću tvrdoglavo nastojati nagovoriti ljude da češće jedu ribu.
Makar mi čitanost bila mala tog tjedna.
7. I za kraj, poruka
našim čitateljima, kako biti uspješna kuharica?
Kako biti uspješna
kuharica? Jednostavno, morate srcem pristupiti kuhanju. Prvi puta kada radite
neki recept, slijedite ga u potpunosti. Slijedeći put, ako želite, slobodno dodajte
nešto ili oduzmite, ako smatrate za potrebno. Budite kreativne, razveselite
sebe i svoju obitelj novim načinom pripreme neke poznate namirnice.
Autor: Extravagant