Svaki čovjek je poseban, svatko ima svoju priču… Riječi su
to kojima bi Roma Đurić opisala svoju stranicu Humans of Rijeka. Svrha stranice
je da ljudi zastanu na trenutak, pogledaju oko sebe, upoznaju Rijeku kroz ono
najvrijednije, naše sugrađane. Divno je čuti njihovu neispričanu priču, saznati
njihove snove i nade, divno je biti dio ovoga grada…
“Postoji jedan lijepi trenutak u mom životu. To je bio
trenutak kada sam znala da se zapravo želim početi baviti pjevanjem, onako, za
ozbiljno. Moja profesorica je imala koncert u hotelu Kvarner u Opatiji na
terasi i ja sam s njom nastupala, par stvari sam otpjevala. Bila je prekrasna
ljetna večer. Gledala sam svjetla u Opatiji i more i zvijezde i nebo… Bilo mi
je jako lijepo. Sljedeći dan sam letila za Englesku na master class iz
pjevanja. I baš mi je ta noć nekako ostala u sjećanju. Pomislila sam: “Pa ovo i
nije tako loše, mogla bih se na ovo naviknuti!” Jednostavno neki dobar osjećaj
kojeg sam imala nakon nastupa.”
“A gdje se vidiš u budućnosti?”
“Neki realni dio mog mozga mi govori da se vidim kako konobarim u nekom kafiću,
a onaj idealistički dio mog mozga mi govori da se vidim na pozornicama… po
svijetu, gdje već uhvatim posla i da pjevam operu. Uglavnom, želim pjevati puno
Mozarta u životu i znam de će to nekim ljudima zvučati čudno. Ljudi mi ne
moraju znati ime, nije me baš puno briga za to, ali bih htjela da zapamte
osjećaj koji imaju nakon što ja nešto otpjevam. Želim dati ljudima nešto što će
zapamtiti, nešto lijepo.”
“Njega smo upoznale jučer, ali mi se znamo još od osnovne škole.”
“Upoznale smo ga jučer i skužile da zapravo imamo ful puno toga zajedničkog.”
“Došao je tražiti cigaru pa smo ga zadržale i zapričale. Od žicanja cigare smo
si našle dobrog prijatelja.”
“Moja sestra je išla u glazbenu školu, ali je bila kao da
joj je slon prdnuo u uho. To je godinama bila borba protiv vjetrenjača. Nije je
joj baš išlo i nakon nekog vremena je odustala. A baš kad je htjela odustati,
kupili su joj klavir. Ja sam tada imala 6 godina i mama je rekla: “Ili ćemo
prodati klavir jer skuplja prašinu ili ćeš se upisati u glazbenu školu.” I ja
sam upisala glazbenu školu i sada se pripremam za prijemni na akademiju.
Upisala sam glazbenu školu radi prašine na klaviru!”
Izvor: Humans of Rijeka, Roma Đurić
Marinela Matešić
Logotip: Filip Đurić