Eleanor Roosevelt,
jednom je rekla: “Budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove.” Snovi
nas čine jačima, potiču nas da budemo bolji, da idemo naprijed. Nije li divno
sanjariti, o sebi, o budućnosti? Mislite li da svaki čovjek treba pratiti svoje
snove ili oni prate nas?
Roma Đurić s Humans
of Rijeka, potakla je ljude da razmisle o sebi, o svojim ciljevima, da
pogledaju u svoju budućnost. Da li smo ostvarili sve što smo željeli ili?
“Što biste voljele
postati kad odrastete?”
“Nisam baš o tome razmišljala, ali… dobar čovjek.”
“Isto… valjda.”
“Da možeš promijeniti
bilo što u svom životu, što bi to bilo?”
“Voljela bih se preseliti u neki veći grad, npr. Budimpeštu.”
“Zašto?”
“Zato što sam bila tamo i jer je predivno. Ogroman je grad i živo je. Ima puno
ljudi i mene to privlači.”
“Misliš li da ćeš se jednog dana tamo preseliti?”
“Neću. Ne znam mađarski i pretežak je jezik. Onda bih prije izabrala neko
englesko govorno područje.”
“Imate li
neispunjenih želja?”
“Da mi ubace 1000 eura.”
“Kada bi vam ovo bio
zadnji dan, kako biste ga proveli?”
“Dobro pitanje. Čovjek ne razmišlja uopće o tome. Pa vjerojatno bih si
napravila nešto što si jako želim, a nikad nisam. Možda skakanje padobranom,
tako nešto… Ili da imam ne samo jedan dan, onda bih naučila jedriti.”
“Kada bi mogla biti
bilo što na svijetu, što bi bila?”
“Hmm, vila. Da bih mogla letjeti!”
“Koji je vaš cilj u
životu?”
“Uveseljavati druge ljude. Svakim danom se trudim učiniti nešto… da vidiš da
si nekog usrećio, bar malo. Male stvari – to mi je zadatak.”
“Kada bi mogla biti
bilo što na svijetu, što bi bila?”
Ona: “Ne znam.”
Njena mama: “Princeza, jelda?
Ona: “Da!”
“Ja sam
40 godina bio turistički vodič. I prošao sam dosta svijeta. Ali možda žalim, u
ono doba kad sam bio mlađi, da nisam više putovao, a mogao sam. Još su mi
ostale neke želje, destinacije koje bih ja želio posjetiti. Mislim, to je sada
financijski nemoguće – onda je bilo lakše. Imao sam mogućnosti, međutim onda
sam mislio da je nešto važnije – društvo. Želja mi je… malo daleko, ali
Australija i Novi Zeland. Afrika – tamo sam bio, ali ta me populacija malo
razočarala. Bio sam u Kini 80-te godine kad je u Pekingu policija bila u
zelenom, vojska u plavom, a sve žene i svi ljudi su bili u sivom i crnom i
nitko nije nosio hlače. To je bila revolucija. To je takav sistem,
komunistički.”
Izvor: Humans of Rijeka, Roma Đurić
Marinela Matešić
Logotip: Filip Đurić
Autor: Extravagant