Jedan dan u Motovunu
Prilikom putovanja
u Rovinj u rujnu 2013. godine odlučili smo posjetiti Motovun.
Izrazito slikovit srednjovjekovni istarski gradić dočekao nas je ponosno se
uzdižući na vrhu brda ispod tamnih i teških oblaka nošenih vjetrom.
Auto je
moguće besplatno ostaviti na parkingu na dnu brda i uputiti se vijugavom cestom
oko brda pješke prema gradu. Obzirom na moguće vremenske neprilike (i dvoje
vrlo male djece) gospodski smo se nakon 20 kuna naplate dovezli do vrha i
parkirali u podnožju motovunskih zidina.
S ceste se
pružaju prekrasni vidici na okolne vinograde, dolinu rijeke Mirne i
Motovunsku šumu, svjetski poznatu po tartufima. Kilogram ove delicije
moguće je u Motovunu kupiti za oko 2000 kuna. Sezona tartufa traje od rujna do
prosinca.
U ovom je
rujnu Motovun bio prepun Njemaca. A na dan naše posjete i vrlo jakog i hladnog
vjetra pa su svi turisti bili u neobičnim ljetnim odjevnim kombinacijama s
jesensko zimskim dodacima, ovisno tko je što imao pri ruci. Grupica Japanaca je
bila najspremnija, u gumenim čizmama i kabanicama…
U Motovunu
živi oko 550 stanovnika. Nismo ni jednog upoznali, ali obzirom na neopisivu
gužvu turista na uskim kamenim prekrasnim i strmim motovunskim ulicama mogu
zaključiti da su stanovnici Motovuna strpljivi i spretni vozači jer do samog
centra automobilom mogu proći samo oni. Na nekim je dijelovima cesta toliko uska
da za prolazak auta pješaci trebaju ući u neku od trgovina.
Suveniri iz Motovuna
Kad smo kod trgovina, u Motovunu postoje brojne vrlo slikovite prodavaonice
domaćeg voća i povrća, raznih rakija i vina, ručno rađenih odjevnih i
dekorativnih predmeta. Naravno, tu su i već spomenuti tartufi pripremljeni na
razne načine.
Hotel Kaštel u Motovunu
Uspjeli smo obići veći dio grada prije nego je kiša ozbiljno zaprijetila te
smo se gladni sklonili u hotel Kaštel u samom centru grada.
Ovdje je moguće probati razne istarske specijalitete kao i jela
s tartufima, neka od njih i po razumnim cijenama.
Zanimljiv događaj koji ću uvijek pamtiti i s osmijehom prepričavati bio je
taj što hotel nema prostoriju za presvlačenje male djece… Vrlo ljubazno
osoblje me je uputilo da svog malog sina presvučem ni više ni manje nego u sali
za bankete i to na samom stolu na čijem se središtu dizao prekrasan cvijetno
svileni aranžman (imali smo podlogu za presvlačenje naravno 🙂 ). Tad mi je
stvarno nedostajao foto aparat…