Zagreb. Nemoguće je da mi se sviđa taj grad.
Ne znam zapravo otkud mi takvo razmišljanje. A ni njemu
nije nešto drag. Naravno, to sve na daljinu. Nije da smo proveli koji dan u
Zagrebu. Jer mi smo iz Rijeke, a u Rijeci je more. Nekad se stvarno začudim nad
vlastitom glupošću. I njegovom isto.
Prvi pravi susret sa Zagrebom imala sam prije četiri
godine. Provela sam tamo puna dva mjeseca. GPS-u hvala ti što postojiš. Teto
koja preračunava, volim te.
Lara je tada imala godinu i nešto sitno. A, Zagreb se
pokazao kao pravi domaćin za obitelji s djecom. Zašto? Zbog parkova. Koliko u
Zagrebu ima parkova. Lijepih. U svakom kvartu jedan. Iza svakog ugla ljuljačke.
Ne ove socijalne kao u najdražoj Rijeci. Šarene, s gumenim podlogama. Kućice,
tobogani, klackalice. Za velike i za male. Parkovi su stvarno ostavili dojam.
A Bundek… želim jedan i u Rijeci.
Bilo je ljeto. Ne znam kako je po zimi, ali Zagreb ljeti
ima ono nešto. Nema previše zraka, ali ima ono nešto. A ljetni Štros je
čarolija.
Bilo je ljeto i ovaj vikend. Otišli smo na dva dana jer se
u subotu navečer u Češkom domu održavao swing plesnjak. A mi plešemo swing.
Lako za mene, ali ON pleše swing. Ne znam ni sama kako sam to postigla. Mora da
me stvarno voli. Jako.
Iznajmili smo apartman nedaleko od centra i krenuli u
šetnju. Opet isti osjećaj. Ljeto u Zagrebu. Smireno. Lagano. Zagušljivo. Vruće.
Užareni asfalt. Grad prepušten turistima. Lokalci su pobjegli na more. I mi smo
tu. I lijepo je. Onako za crno bijele fotografije.
Ps. Posjetili smo i Muzej iluzija. Otišli smo malo
razočarani. Očekivali smo puno više. Tako je to s očekivanjima. Nije neki posao
imati ih. Al vrijedilo je radi ovih par fotografija. Sigurna sam da misliš da
je kod nas ovako. Gadno se varaš. Majkemi.
Izuzev par atraktivnih foto lokacija, zaista nije ništa
posebno. Premaleno je. Ali ako želiš fotografirati odnos snaga u svojoj vezi
ili glavu na tanjuru, žrtvuj tih 40kn koliko je ulaznica. Nije baš potpuno
promašen slučaj.
Zagrebe, it was our pleasure. Vidimo se opet. Jer nam se
pleše. A u Zagrebu se puno pleše.
Fotografije: Vedran Karuza
Autor: Adriana Karuza
Čitaj na Kruzovi ili na Kruzovi Facebook