to bi moglo biti zanimljivo kod tipa koji se zove Josip, kod podstanara iz Novog Zagreba s dosadnim poslom, koji nema ni djevojku ni djecu ni planove za budućnost, a omiljeni mu je hobi promatranje prolaznika? Zvuči dosadno. Zaista jako, jako dosadno. Takav je i Josipov život: čini mu se da su najsvjetliji trenuci daleko iza njega, u onim bezbrižnim dječjim danima kada se još sa sestrom i društvom glupirao po kvartu. Introvert bez previše bliskih prijatelja, bez konkretnih ambicija, ali ipak ne i bez emocija, Josip ne zna od kuda dolazi njegova otuđenost od svijeta, ali zna da nešto mora promijeniti.
“Ovaj je zanimljiv”, rekla je jedna silueta drugoj uz smiješak. “Ni po čemu.” “Nemoj tako. Baš imam dobar osjećaj oko malog. Mislim da bi mu koristilo da se jednom sretnemo.”
U njemu se, ipak, krije mnogo više od onoga čega je svjestan. Od djetinjstva i susreta s misterioznim susjedom Martinom u njegov će se um useliti slike kojima neće znati izvor. Jedna žena i jedna djevojčica ušuljat će mu se u snove i javu, nestvarne i stvarne istovremeno, sve dok ne napravi konačni rez i nakon Martinovog nenadanog samoubojstva napokon krene u avanturu svojega života. Bit će to njegov bijeg iz krletke vlastitog uma.
“Glupost! (…) Mislimo da će ljudi do kojih nam je stalo, ili do kojih nam je bilo stalo, saznati našu istinu o njima. Zašto bi saznali, tko će im reći? Ptice? Ne mora to promijeniti odnos; ali moraju znati jer im inače oduzimamo ono što je njihovo, a to su naše emocije za njih. Zamislite kako biste se osjećali kad biste saznali da vas je netko volio. To je prekrasno!”
Dok bude tražio odgovore na putu preko pola svijeta, od Hrvatske preko Grčke do Indijskog oceana, Josip će biti i na mnogo težem putovanju – onom u središte samoga sebe. Stavljajući na kocku sve – čak i vlastiti život – bit će bolno svjestan da život koji je do tada živio i nije život. Potraga na sve ili ništa dovest će ga do dna, ali prije no što ga more izbaci na obalu dobit će odgovore koje je tražio. Ponekad kroz razgovore s potpunim neznancima, ponekad kroz nadnaravne susrete na samom vrhuncu zapleta. Hoće li biti zadovoljan njima? Je li uopće spreman dobiti ih? Što će učiniti sa znanjem koje mu je darovano?
“Sve što si radio u životu imalo je svoje posljedice i sve što ćeš od sada raditi imat će svoje posljedice. To je težina, ali i ljepota života jer posljedice mogu biti svakakve. (…) A kada budeš spreman, pazi da opet ne budeš slijep za ono dobro što se događa u tvom životu.”
Mladi autor Dinko Mihovilović ima sjajan, pomalo grub, pravi “muški” rukopis i sigurnom rukom vodi čitatelja kroz slojeve emocija zakopane duboko pod nebrojenim štitovima jednog introverta. Element SF-a odlično je uklopio u rezigniranu svakodnevicu mnogih mladih ljudi kako bi poslao vrlo snažnu poruku. Teško je povjerovati da je Mihoviloviću ovo prvi roman. Za nadati se da neće biti i posljednji.
Autor i foto: Martina Frka Milotić, Book&Blanket