Ako zapodjeneš razgovor s nekim, reci da si dječak. Svijet nije dobrostiv prema osamljenim djevojkama”.
Svijet nikada nije bio pretjerano dobrostiv prema Vasilisi Petrovnoj. Ljudi su se oduvijek bojali onoga što ne razumiju, a Vasji je, ruku na srce, ponekad teško shvatiti i samu sebe.
U drugom dijelu fantastične trilogije “Zimska noć”, “Djevojci u tornju”, nastavljamo gdje je Katherine Arden stala sa “Medvjedom i slavujem”. Drugačija, neprilagođena, čarobna, Vasja će napustiti svoje obiteljsko ognjište, ali i čarobnu sigurnost Morozkove nestvarne kolibe u smrznutom gvozdu, kako bi vidjela svijet.
“Nema čudovišta na svijetu, baš kao ni svetaca. Samo beskonačnih nijansi upletenih u istu tapiseriju, svjetlu i tamnu. Čudovište jednoga je ljubljeni drugoga. Mudri to znaju”.
Unatoč gubitku gotovo svega što je voljela, na put će krenuti djetinje nevinih očiju koje se još uvijek čude svjetovnim čudima. Krenut će k voljenoj sestri Olgi i bratu Saši, koji je od bogobojaznog dječaka postao ugledan monah-vojnik, desna ruka velikog kneza moskovskog Dmitrija Ivanoviča. Ponovni susret bit će prožet emocijama – radošću, gubitkom, tugom, bolom…
Protiv Vasje radi vlastita nepromišljena narav koja će je sama po sebi umalo doći glave, a daleko od ljubljene Lesnaje Zemlje na njene najdraže vreba i niz drugih opasnosti koje čak ni Morozko ne može odagnati. Rat sa strašnim Tatarima opasno prijeti, a mnogo bliže Vasja će uspjeti stati na žulj i misterioznom Kasjanu Lutoviču. Kakvi to dušmani pale okolna sela, otimajući odabrane djevojčice, ne ostavljajući traga? Tko je opasni Tatarin koji se gosti na Dmitrijev račun, prijeteći ratom? Kako će proći ponovni susret Vasje i popa Konstantina i koju će ulogu pritom odigrati malena Olgina kćerkica?
“Bojiš li se?” “Ne”, reče Konstantin. “Ne vjerujem ni u što i ničega se ne bojim”. Medvjed se nasmije. “Tako i treba. Jer jedino tako možeš igrati na sve, kad se ne bojiš izgubiti”.
U “Djevojci u Tornju” Katherine Arden će pred Vasju staviti nove, teške izazove i poučiti je koliko visoku cijenu bi mogla platiti za svoju nepromišljenost.
No, tek u veličanstvenom, završnom dijelu trilogije natjerat će Vasilisu da odraste. Bespoštedno, brutalno, do te mjere da će se čitatelj ponekad pitati – dobro, hoćeš li je više prestati mučiti?
Doista, autorica je prema svojoj junakinji u “Zimi za vješticu” posve bez milosti. Oduzet će joj sve, a kada pomisli da nema više ništa, uzet će joj još, do točke u kojoj će se jedva živa, izgubljena i sama, naći u posvemašnjoj tami nepoznatoga gvozda, u nepoznatoj ponoći, bez nade na vidiku.
“Što se dogodilo? Ljubav, izdajstvo i vrijeme, reče Vasja. Što se dogodi svakome tko stasa dotle da tebe shvaća, Medvjede? Življenje se dogodi”.
Upravo ovdje Vasja će pronaći sebe: svoje korijene, izgubljenu obitelj, vlastitu moć… Koliko je daleko spremna ići za Morozka, za svoju obitelj i sve što voli? Može li oslobađanjem zla postići dobro, ili će je ludilo posve preuzeti, kao jednom davno druge članove njene obitelji? U posvemašnjem beznađu Vasja će silom prilika pronaći svoje mjesto pod suncem i otkriti ulogu za koju je rođena, daleko veću od običnog buntovnog lutanja svijetom u ruhu dječaka. A jednom kad je otkrije, još je valja i odigrati…
Transformacija Vasje od nestašne djevojčice do moćne vještice (u najljepšem smislu te riječi) odvija se paralelno s transformacijom Morozka iz hladnog demona smrti u biće približno slično čovjeku (također u najljepšem smislu te riječi), a istovremeno se razvija i njihova ljubavna priča, komplicirana kao i sudar svjetova koje predstavljaju.
Finalni nastavak Zimske noći bez problema je mogao funkcionirati i u formi dvije odvojene knjige, iako sam istinski zahvalna što nas Arden nije mučila iščekivanjem dva odvojena naslova. Količina radnje je u rangu najnapetijeg akcijskog filma kojeg možete zamisliti: ali ništa manje likovi u koje ćete se nepovratno zaljubiti nisu ni zaslužili.
Čitava Zimska noć priča je o odrastanju – smrtnih i besmrtnih bića – o suživotu i predrasudama, položaju žene u muškom svijetu, o razumijevanju, ljubavi (oh, kakva ljubavna priča!), o obitelji, vjeri, snazi… O svakom od ovih segmenata dala bi se napisati studija, a Arden će ih lakoćom rođene pripovjedačice tako lako složiti u čarobnu priču koju ćete sa sobom punog srca odnijeti dalje u život.
Kao i na kraju svakog dobrog serijala, teško mi se rastati od Vasje i Morozka i, htjela ne htjela, pomalo priželjkujem neku vrstu nastavka. Arden je ostavila dovoljno mogućnosti za to – i uz samu Vasju i Morozka, ali i malenu Marju, uz Kralja mora… Ako se autorica ikada odluči na takav korak, sigurna sam da će je čitatelji čekati. Gdje? Uz konje na lučnom zavoju jednog jezera, naravno.
“Možda bismo mogli skovati jednu tajnovitu zemlju, zemlju sjena, iza i podno Dmitrijeve Rusije. Jer uvijek mora postojati zemlja za čortove, za vještice i vračeve, i za sljedbenike gvozda.”
Autor i foto: Martina Frka Milotić, Book&Blanket