Bila je pozna zima na sjeveru Rus’i, zrak tmuran od padaline između kiše i snijega. Iskričavi februarski krajolik prepustio se sumornom sivilu marta, a cijelo je domaćinstvo Pjotra Vladimiroviča šmrcalo od vlage, žgoljavo od šestotjednog posta na crnom kruhu i kiselom kupusu. Ali nikome na pameti nisu bile ni ozebline ni puni nosovi, čak ni, čeznutljivo, kaša i pečenje, jer Dunja je rekla ispričati priču.
Priče koje će Dunja uvijek iznova pričati Olgi, Saši i Aljoši iste su one priče koje nam je s toliko nježne, gotovo majčinske ljubavi u prelijepom Medvjedu i Slavuju ispripovijedala i sama autorica Katherine Arden. Poput djece koja su se u hladnoj noći okupila oko ognjišta i Dunjaške, od prve do zadnje stranice imat ćete potrebu stisnuti se uz ovu knjigu i ugrijati se uz njene riječi dok vas vodi čarobnim putevima gospodara zime Morozka, u borbu sa strašnim mu bratom, Medvjedom.
Marina, kći tajnovite ljepotice mističnih moći i velikog kneza, rodit će djevojčicu koja će naslijediti bakin dar.
“Prvi vriskovi novembarskog vjetra tresli su gole krošnje na dan kad su Marinu snašli trudovi, a prvi plač djeteta pomiješao se s njihovim zavijanjem. Marina sa smijehom dočeka rođenje svoje kćeri. “Zove se Vasilisa”, reče ona Pjotru. “Moja Vasja.” Vjetar se stiša u zoru. U tišini, Marina izdahne još jednom, blago, i umre”.
Godine su otpadale poput lišća, a Vasja je rasla.
Bilo je hladno, ali Vasja nije razbijala glavu time. Rodila se hladnoći. Vasilisa Petrovna je bila ružna djevojčica: tanka kao stabljika rogoza, dugih prstiju i pregolemih stopala. Oči i usta bili su joj preveliki za sve ostalo. Olga ju je prozvala žabom, bez imalo oklijevanja. Ali djetetu su oči bile boje gvozda za ljetne gromovite oluje, a široka usta slatka. Znala je biti razborita kad poželi – i domišljata – do te mjere da bi njena obitelj razmijenila poglede, posve zbunjene, kad god bi rekla razumu zbogom i utuvila si opet neku trknutu ideju u glavu.
Općenito, Vasja je sve samo ne tipični primjer lijepe djevojčice koja se treba udati i rađati jake sinove – ne samo izgledom, nego i karakterom, ali i darovima koje je dobila po samom rođenju. Prvenstveno, bio je tu dar vida, zahvaljujući kojemu je mogla vidjeti sva čarobna bića koja su je okruživala – od malenog vazile i domovoja do vodjanoja, rusalke, dvornika i banjika. Vidjela je i strašne upire, ali još važnija moć od dara vida bila je mnogo rjeđa – hrabrost.
Na rubu šume, budi se zlo koje je stoljećima spavalo i prijeti svemu do čega je Vasji stalo. Njena nova pomajka i pop Konstantin, nesvjesni onoga što čine, otvorit će mu vrata u selo. Hoće li Vasjina dobrota, požrtvovnost i hrabrost, snaga obitelji te moć gospodara zime biti dovoljni da ga zaustave?
“Hrabre prežive”, odgovori Morozko. “Kukavne umru u snijegu. Nisam znao koja si.” On odloži cvijet i ispruži ruku. Dugim joj prstima lagano prijeđe preko mjesta gdje se nalazila rana, po obrazu i čeljusti. Kad joj palcem pronađe usta, dah joj zadrhće u grlu. “Krv je jedno. Vid je drugo. Ali hrabrost – to je ono upravo najrjeđe, Vasilisa Petrovna.
Put koji Vasju čeka nije lak, ali je neizbježan i jedini moguć. Na svoj način, Medvjed i slavuj prelijepa su oda ženskoj snazi, legendama koje vrijeme ne može uništiti, ali i svima koji imaju hrabrosti biti drugačiji, ma kakve im karte život podijelio.
Dopustite si zakoračiti u svijet čarolija Katherine Arden i, garantiram, hod svijetom stvarnosti odjednom će biti znatno lakši. Mora da je neka magija u pitanju…
Autor i foto: Martina Frka Milotić, Book&Blanket