“Drugi peron, četvrti kolosijek”, knjiga je koju otkako sam je pročitala u ruke uzimam s mnogo pažnje, kao da bi se mogla razbiti. Istina je zapravo malo drukčija: čini mi se da će, ako je presnažno stisnem, iz nje iscuriti čista tuga. Tri generacije slomljenih žena, jedna slomljena obitelj, jedna slomljena zemlja… I autoričina vječna potraga za razumijevanjem, prihvaćanjem i pripadanjem.
“Snijeg je padao po vjetrobranskom staklu prekrivajući ostatke njihova davno umrlog braka.”
Na taj put uvijek odlazi i vraća se vlakom koji tako postaje još jedan važan lik s vrlo važnom ulogom. I on se, naime, s godinama mijenja, sve do točke u kojem tog dragog, starog znanca i sama autorica već teško prepoznaje.
Iako je “Drugi peron, četvrti kolosijek”, vjerujem, prije svega iznimno nježna, snažna, potresna osobna katarza, ona je ujedno i priča kakvu mogu ispričati i tisuće drugih obitelji koje su duboko proživjele raspad Jugoslavije, kao i vrijeme prije i nakon rata. Ovo nije politička knjiga, nego sjajan zapis kako prostor i okolnosti u kojima živimo imaju veliku ulogu u našim životima – čak i kada pokušamo pobjeći od njih.
U priči o svojoj obitelji, autorica se bori s gubitkom najdražih članova obitelji; pokušava razumjeti depresiju, alkoholizam, suicid; način života uspavanih slavonskih mjesta i davnih prijatelja koji su joj istovremeno i bliski i strani; mračne i nježne strane dragih joj ljudi; nacionalizam i mržnju… I ljubav.
“- I ne – bilo je posljednje što sam od nje čula – primati ljubav nije sve što nam treba za sreću. Treba je znati davati. Davati! – Ponovila je gotovo u vrisku.”
Na posljetku, pokušava pronaći samu sebe i odgovore za svoje postupke i životne odabire, sve do konačnog shvaćanja:
“Zagrlila sam ga nakon toliko godina. I opet, taj filing.
Rekoh mu: – Bok, bućkurišu!
A pomislih: Znaš li da si uvijek dio mene?
Ljudi koje smo jednom voljeli nikad ne izlaze iz našeg života. Svaki susret s njima slaganje je svih dijelova puzzle onoga što danas jesmo.”
Ponekad su ti susreti opipljivi, živi, u stvarnom svijetu; ponekad se ostvare kroz riječi i ispisane retke. Ova je knjiga hrabri susret same autorice sa svima koje je voljela.
Izdavač: Beletra
Broj stranica: 192