Riječka krpica novi je, originalan riječki suvenir. U jednom naoko jednostavnom, svakodnevnom kućanskom predmetu riječka obitelj Komnenović uspjela je obuhvatiti povijest, tradiciju i funkcionalnost, a mi smo porazgovarali sa jednom od idejnih začetnica ovog sjajnog suvenira, Marijom Komnenović.
1. Obzirom da si “povjesničarka” po struci, pretpostavljam da je to i bila inspiracija, no ipak – kako je rođena ideja i koji je bio put do realizacije?
Kuhinjska krpa može se često naći u ponudi suvenira gradova i regija diljem Europe i svijeta. Najčešće su to krpe s otiskom znamenitosti ili krajolika turističkih destinacija, prosječne ili nešto lošije uporabne kvalitete.
Sa putovanja u Monako pred desetak godina, mama je donijela suvenir – kuhinjsku krpu. Sljedeću je kupila sestra, dobili smo i nekoliko na poklon. Jedno je zajedničko svim kuhinjskim krpama – njihova svakodnevna uporabljivost u kuhinji. Ali također kao suvenir može podsjećati na lijepe trenutke provedene na putovanju.
Tako je ideja o riječkoj verziji krpe ustvari nastala puno ranije od njene realizacije. Razmišljajući o kuhinjskoj krpi kao predmetu uporabne vrijednosti i suveniru koji bi bio interesantan posjetiteljima i građanima Rijeke – riječkoj krpi – zamislili smo ju kao visoko kvalitetnu, inovativnu i isključivo riječku. Kada se kaže riječka, ona postaje krpica. Pri tome ne postaje manja ili možda neuglednija, naprotiv umanjenica ovdje ima smisao izraziti privrženost i dražesnost. I naravno, direktno asocira na povijesni događaj iz 1868. godine.
2. Znaju li turisti i Riječani priču o Riječkoj krpici ili im treba objašnjavati poveznicu? Kakve su reakcije?
Sam pojam “Riječka krpica” i povijesni događaj jako je dobro poznat, pogotovo Riječanima. Ugodno smo iznenađeni interesom naših sugrađana, do nas su stigle pozitivne reakcije na idejno rješenje. Unutar pakiranja osim na hrvatskom, na još četiri strana jezika, mađarskom, njemačkom, engleskom i talijanskom naveden je kratak podsjetnik te povijesne činjenice.
Prema hrvatskom tekstu članka 66. Hrvatsko ugarske nagodbe iz 1868. godine, pitanje Rijeke ostalo je neriješeno. Dok je Hrvatski sabor prihvatio tekst Nagodbe, Ugarski sabor prihvatio ga je uz dodatak da grad Rijeka s kotarom pripada izravno Ugarskoj. Tako izmijenjeni tekst ušao je u mađarski izvornik, a na hrvatski su sankcionirani tekst u Hrvatskoj dvorskoj kancelariji u Beču jednostavno nalijepili cedulju s novim tekstom – »riječka krpica«. Tim umetkom grad Rijeka s lukom i kotarom tvori posebno, s ugarskom krunom spojeno tijelo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus).
Hrvatski sabor prihvatio je 20. VII. 1870. ugarsku upravu nad Rijekom pod uvjetom da to stanje bude privremeno, a to je potvrđeno vladarovom odlukom od 28/29. VII. 1870. Prema toj odluci gradom i kotarom riječkim upravljao je guverner »Rijeke i hrvatsko-ugarskoga primorja«. S obzirom na to da se pregovori o tom pitanju nikada više nisu obnovili, provizorno rješenje ostalo je na snazi sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.
To je vrijeme (1870.-1918.) mađarske uprave nad gradom Rijekom pod vladanjem guvernera iz poznatih mađarskih obitelji, doba intenzivnog razvoja riječke industrije i gospodarstva.
3. Par detalja o samoj krpici – od kakvog je materijala, kako je izrađujete, kojih je dimenzija?
Riječke krpe mogu biti plave ili bijele od visokokvalitetnog vafel pamuka, veličine cca 70×50 cm. Na njima je na bijeloj krpi plavom, a na plavoj krpi bijelom bojom izvezen natpis Riječka krpica.
Krpe se pripremaju i natpis veze u trgovačkom društvu sa dugogodišnjim iskustvom u okolici Rijeke, koje garantira kvalitetu materijala. Koristi se 100% pamučni materijal koji se može prati i na najvišim temperaturama (95°C).
Način na koji je zamišljeno vješanje krpe predstavlja originalno i jedinstveno rješenje po čemu je riječka krpa unikat i što joj daje poseban šarm.
Naime, ušica za vješanje u stvari je satenska vrpca na koju je sublimacijskom tehnikom otisnut čl. 66 – čuvena riječka krpica. Taj komad vrpce je rezan toplom tehnikom i ne može se odrubljivati. Ušica je našivena na sredini dužine krpe ali na način koji sugerira naknadnu intervenciju na krpi. Ona nije ušivena u rub, kao što je uglavnom uobičajeno na kuhinjskim krpama. Namjerno je našivena tako da može služiti za vješanje, ali tako da malo ali primjetno „strši“ van dimenzija krpe. Kao što je članak 66. Nagodbe naknadno nalijepljen na ugovor, tako je i na riječkoj krpi naknadno našiven.
4. Ako sam dobro upućena, riječ je o obiteljskom projektu. Tko je za što zaslužan/zadužen?
Krpicu promovira obrt Sinkopa, a vlasnik je moj brat Ivan. Glavna djelatnost je umjetničko stvaralaštvo, on se bavi pretežno glazbom i između ostalog član je grupe Whiteheads. Uz tatinu podršku i mamin angažman oko praktičnih poslova nabave, dostave, računa i sl. od mene se očekuje komunikacija “prema van” s trgovinama, kupcima i medijima. Sestra Dora nema konkretnih zaduženja, ali njeno mišljenje je bilo važno kod konačnog rješenja krpice.
5. Gdje se može kupiti riječka krpica? Postoji li možda i kakva personalizirana verzija?
Zamišljena su dva načina pakiranja, uobičajeni i „limited edition“ u posebnom pakiranju povodom 150 godišnjice Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Uobičajeni način pakiranja je papirnata vrećica s prozorom, najčešće upotrebljavana za pakiranje kruha. Time se želi ukazati na svakodnevnu uporabnu vrijednost kuhinjske krpe i njenu usku povezanost s hranom i kuhinjom.
Posebno pakiranje je samostojeća vrećica s prozorom a dodatno je tiskan tekst “150 godina”, “Riječka krpica 1868.” i stilizirana slika stranice Nagodbe s istaknutim člankom 66.
U vrećicu se pored krpice umeće deklaracija proizvoda koja je tiskana na posebnom papiru i sa specijalno obrađenim rubovima s kratkom informacijom o suveniru na hrvatskom i četiri strana jezika.
U početnom promotivnom vremenu, krpica se može kupiti isključivo u trgovini Manufaktura – domaći prirodni proizvodi u Rijeci, Riva 2. Uskoro će se moći pronaći u suvenirnicama u našem gradu, planiramo krpicu ponuditi poštanskim uredima, turističkim punktovima i sl.
6. I za kraj, teško mi je povjerovati da je ovo jedina ideja koja vam je pala na pamet. Imate li još kakvih planova za budućnost?
Nadam se da je ovo tek početak, razmišljamo o seriji proizvoda pod nazivom »riječka krpica«, ali i o nekim drugim suvenirima.
Autor: Extravagant
Foto: Marija Komnenović