U pitoresknom malom mjestu nedaleko Crikvenice, lani je otvoren Boutique hostel Mali Pariz. Sve samo ne običan hostel, Mali Pariz ima jedinstvenu priču, stoljetnu povijest, prelijepo uređenje i ponudu koje se ne bi posramili ni mnogi poznati hotelijeri. Razgovarali smo s Martinom Linarić, vlasnicom i idejnom začetnicom ovog malog raja na zemlji i doznali što se sve krije iza kamenih zidova.
1. Kako je započela priča o obiteljskom hostelu? Tko stoji iza ovog prelijepog uređenja?
Ideja o ovakvom objektu seže sad već daleko daleko u prošlost još za vrijeme mog studija (nisam tako stara, ali ipak je prošlo dosta vremena) kada sam zapravo odlučila da ću jednoga dana zasigurno obnoviti jednu od obiteljskih kuća tada u vlasništvu mog djeda i bake i prenamjeniti je u manji smještajni objekt hotelskog tipa. Vođena mišlju da se svakom gostu pristupi kao članu obitelji kako bi se i sam tako osjećao, prije svega ugodno i kao kod vlastite kuće, odatle i naziv boutique.
Inače je objekt u svo vrijeme svog postojanja od njegove izgradnje, koja datira još iz davne 1893.g., bio u nekoj poslovnoj funkciji, nekada pekarnica, koja je bila u dvorištu objekta, čiji je vlasnik bio moj pradjed, zatim ambulanta, jer je moj djed bio liječnik, nakon ambulante trgovina mješovitom robom, koja je za ono vrijeme bila zaista rijetkost, posebno u našim tada siromašnim primorskim krajevima. Nakon sveg toga je bila samo obiteljska kuća u kojoj su obitavali moj djed i baka.
Obzirom da sam završila nutricionizam i kao nutricionist radim još od 2007.g. svoje iskustvo i želju za širenjem poslovanja odnosno na neki način povezati svoju strast a to je nutricionizam sa ugostiteljsko – turističkom ponudom. Ideja ide u smjeru razvoja zdravstvenog turizma ali čija će nit vodilja biti temeljena na holističkom pristupu i brizi za kompletno zdravlje organizma.
Tako nam je u predviđenom skorašnjem planu izgradnja manjeg wellness centra s unutarnjim bazenom, manjom fitness dvoranom, hidromasažnom kadom i saunama, te prostorima za masažu, kako bi svakom gostu zaista omugućili uživanje na najvišoj razini, prvenstveno odmor na svim razinama, tjelesnoj, mentalnoj i fizičkoj, jer je ovo mjesto i zamišljeno kao…”mjesto gdje stres ne postoji”. Izgradnju planiramo za iduću godinu, a time i proširenje ponude.
Za uređenje i osmišljavanje vanjskog prostornog rasporeda zasužan je moj otac, projektant, a unutarnji dizajn, u shabby chick stilu zaslužna sam ja sa svojim idejama uz početnu pomoć dizajnera interijera Darka Popoia. Kako sam dosta kreativne prirode preuzela sam izradu većeg dijela namještaja, dekoriranje, provodila sam dane i noći u svojoj radioni i od postojećeg namještaja koji je bio u kući, ali i od dobivenih komada starog namještaja sam izrađivala prava unikatna djela mojih ruku. Posao nije bio lak, niti brz, renovacija je trajala skoro godinu i pol dana, ali konstantno me vukla ideja, vizija, koja se svakim danom sve više povećavala što se odrazilo na većem dijelu sadašnjeg inventara koji krasi ovu građevinu i daje joj poseban šarm.
2. Temelj Malog Pariza je obiteljsko imanje koje datira u sam početak 19. stoljeća. Možete li s nama podijeliti povijest imanja?
Da, zapravo povijest imanja je vrlo zanimljiva, kako sam i navela u prijašnjem pitanju, kako je imanje zapravo konstantno bilo u privrednoj djelatnosti, pekara, ambulanta, trgovina a sada i hostel, valjda mu je i sudbina takva, da ne bude kuća za život, već prostor u kojem će i ostali uživati.
Obiteljsko imanje nastalo je razvojem griško-belgradskog kraja, kao i ostala gospodarska imanja ovog kraja, koje je između 2 svjetska rata imao čak 6,5 tisuća stanovika. Ovo imanje se razvilo prvenstveno kao centar veletrgovine ondašnjeg doba, čiji su vlasnici tada posjedovali skladišta u Crikvenici i trgovine u mjestu Grižane.
3. Hostel ste uredili s mnogo stila i ljubavi, poštujući tradiciju. Dominiraju kamen i drvo. Kako je tekao proces uređenja? Što je bila misao vodilja?
Prvenstveno sam željela ostaviti što je moguće više kako je i bilo, iskoristiti sav namještaj koji se nalazio u kući a ujedno je predstavljao nemalo ostavštvinu mojih predaka, koji je nemalo puta bio izložen kao stalan podstav u Muzeju grada Crikvenice, a kako sam u glavi imala viziju shabby chick stila, koje me osvojio na prvu, jer je usko vezan uz tradiocionalne pariške kuće, francuske prijestolnice, a odiše otmjenošću kao i romantičnim stilom, što me je osvojilo na prvu i zamislila uređenje malene romantične oaze u kojoj će se svatko osjećati posebno kao da zaista i je u jednoj od velebnih građevina francuske prijestolnice..
Objekt je prepun detalja, koji su uređivani s maksimalnom količinom ljubavi i pažnje, neki su ostavštvina moje bake, zapravo vrećina njih, a neke sam kupovala na raznim mjestima, sajmovima, velemarketima i slično i na jedan zanimljiv način uspjela povezati staro i novo.
4. Što sve danas nudi Mali Pariz? Od kuda upravo ovaj naziv?
Zanimljiva je povijest samog mjesta Marušići, nekadašnjeg Malog Pariza, kako se maleno selo nekada zvalo, a naziv potječe od jedne zanimljive anegdote iz vremena 19.st. kada je francuska vojska prolazila Vinodolom odnosno gradila cestu kroz Vinodol. Došavši u selo, koje je među kućama povezano malim uskim uličicama kojima prevladava kamen, kako na podu tako i na građevinama, a zanimljivo je da se u selu i dan danas nalaze 3 velika gospodarstva, nespecifične primorske kuće, koje se odlikuju prelijepom fasadom, visokom gradnjom, čvrstim zidovima, a gradila su ih 3 brata građevinara koji su projektirali i gradili prekrasne mostove u Budimpešti. Kako do svake kuće vodi malena uličica, Francuski vojnici zašavši u selo najednom su shvatili da ne znaju gdje su i sami se zapitali, gdje smo, ovo izgleda kao Pariz u malom… i odatle naziv Mali Pariz, koji su mještani prihvatili ubrzo i tada je i postvaljen natpis na ulazu u mjesto, Mali Pariz, kasnije skinut iz nepoznatih razloga.
Jedan od francuskih vojnika čak je u selu osnovao obitelj, a kako je imao prezime Marssillius, taj dio sela za zove i dan danas Maršili, koji je kasnije postao profesionalni vojnik Austro-Ugarske monarhije.
Za vrijeme cara Franje Josipa dobio je kao znak priznanja odnosno odlikovanja, zlatnu bulu i zlatnu jabuku. Bula se danas nalazi u Župnom uredu u Crikvenici, a jabuka je netragom nestala… Za ovako maleno mjesto zaista su vezane razne anegdote, kao da je riječ o nekoj velikoj povijesnoj staroj gradskoj jezgri.
Zanimljiva priča tako malog mjesta, danas svega 20-tak stanovnika i mene je fascinirala te o budućem nazivu objekta nisam previše razmišljala, i tako je nastao Buotique Hostel Mali Pariz.
U Boutique Hostelu Mali Pariz danas se nudi smještaj, koji nikako nije klasičan hostel, već hotelski tip sa prostranim dvokreventim sobama, koje imaju spavaonicu, dnevni boravak, kupaonicu. U sklopu objekta je i velik bazen, koji naši gosti slobodno koriste čak štoviše gotovo cijeli dan borave na bazenu uživajući u miru i tišini ovog kraja.
U zimskim mjesecima se održavaju nutricionističko kulinarske-radionice, tematskog tipa, na kojima pripremamo obroke prilagođene zdravstvenom statusu ili načinu života polaznika, tako smo imali radionicu za dijabetičare, radionicu sportske prehrane i slično.
Za kraj ljeta u suradnji sa Termama Selce pokrećemo Junior Kamp za liječenje pretilosti dječije dobi a upravo jedan dio programa ovog Kampa, odvijat će se upravo u Boutique Hostelu Mali Pariz, poput edukativnih radionica za djecu i roditelje, predstavljanje nuticionističkog priručnika za djecu i roditelje kao i Naše Male Kuharice, sa svim jelima koja će se djeci servirati tijekom Kampa, kako bi roditelji ista znali pripremiti i kod kuće i na adekvatan način planirali prehranu svih ukućana kao podršku djetetu u postizanju cilja adekvatne tjelesne težine.
5. Najavili ste uskoro i neke novitete. Što je sve u planu?
Da, evo u planu nam je skorašnje otvaranje restorana u sklopu objekta, u ponudi će biti tradicionalna jela, isključivo svježe namirnice, proizvedena od malih OPG-ova, nabavljane širom Republike Hrvatske, jedan spoj mediteranske i kontinentalne kuhinje sa ponudom divljači i specijaliteta od divljači. Primjerice slavonski kulen, tradicionalna slavonska šunka, kobasice od divljači, dimljena tuna i još mnogo toga što zaista veseli nepce.
Također u sklopu našeg malog vinskog podruma održavat će se vinske večeri, sa ponudom vina malih OPG-ova, višestruko nagrađivanih ali nepoznatih na tržištu, koji kvalitetom nimalo ne posustaju od velikih vinskih imena danas.
Foto: Mali Pariz
Autor: Extravagant