Čipka je nekada služila za ukrašavanje odjeće onih
najbogatijih, a potom ne samo odjeće, nego i rublja i posteljnog rublja. Od
čipke su se izrađivali i zastori, stolnjaci, a sama se čipka radila na mnogo
načina: na batiće, iglom, kukicom …. i od različitih vrsta niti pa je tako
poznata i čipka od agave.
Od druge polovice prošlog stoljeća, prava čipka gubi na
uporabi kako na odjevnim predmetima, tako i u domaćinstvu. Danas se uglavnom koristi čipka od
sintetičkih, rjeđe od pamučnog materijala za izradu svečanih haljina.
„Odlučila sam napraviti čipku od pleksiglasa. Koristila sam
kao polazište motive s klasične čipke koje sam potom modificirala. Crtanje i
izrada ZAGRLICE trajala je nekoliko
mjeseci. Nakon crteža izradio bi se prototip na osnovu kojega bih mijenjala i
dorađivala crtež, pa potom sve iz početka, do završne verzije. Svaka ZAGRLICA
je ručno dorađena i dovršena. Bit će
izrađeno samo po 100 komada ZAGRLICE, bijele i crne boje; svaki će biti
numeriran i imati svoj certifikat.“, otkrila nam je Diana Sokolić.
ZAGRLICA stoji sama, prebačena preko ramena. Ne visi
obješena o vrat i u tome je razlika između nje i ogrlice. Formirana je prema
tijelu i zato ne spada. Naravno, kao i štikle, kao i svečana odjeća, zahtijeva određeno ponašanje i posturu.
Osim ZAGRLICA, postoje i pripadajuće narukvice.
