Fotball Wife Diary - Lud, zbunjen, normalan

Fotball Wife Diary - Lud, zbunjen, normalan

 

Bila je to zima godine 2007.  Nakon trogodišnje veze, koja je bila izuzetno emotivna, strastvena, turbulentna, uslijedio je zbilja baaad, vrlo gorki break up. Oporavljala sam se gotovo godinu dana, iako sam sa dotičnim bivšim ostala u kontaktu i dobrim odnosima, a i viđali smo se, s vremena na vrijeme, jer kao što rekoh, teško je  bilo prekinuti nešto tako duboko i emotivno. Tako da sam bila ne punih godinu dana očajni single. Nisam bila očajna jer sam single, nego jer sam živjela u uvjerenju da sam našla ljubav svog života i vodila me ona da voliš jednom u životu... I dan danas se držim te poslovice, nikako je se ne mogu  "otarasiti..."  Novu vezu nisam tražila, nisam uživala kao single, račica sam u horoskopu i ne volim biti sama. Ali me vodila ona; "bolje biti sretan sam, nego nesretan u dvoje".


page-1468308192.jpg


Na samu staru godinu, 31.12.2007., javlja mi se moja bivša stanodavka iz Osijeka sa kojom sam od prvog dana imala fantastičan odnos te mi je bila kao druga majka. I ostala. Naime, njezina kćer i zet, koji je izuzetno poznati nogometaš i najveća legenda grada Osijeka, neću ga imenovati, ali tko i malo prati nogomet znat će o kome pišem, idu na doček u "fancy šmensi" hotel i sa njima je nitko drugi nego - Mario Mijatović. Nagovaranje da im se pridružim na dočeku je bilo takvo, da su se na telefonu izredali gotovo svi osim Maria, koji je bio sramežljive prirode i prepustio je, pretpostavih, sve njima u ruke. Rekoh, javit ću se za pola sata... U tih pola sata, lažiram tešku prehladu i nekako ih uspijem odbiti, pakiram kofere i palim za Zagreb. Doček je bio, iako u običnom stanu i ni malo fancy, s Vrancem u čaši, ali sa meni najdražim ljudima, nezaboravan!!!


13652335_10154215681021215_2054263926_n.jpg


Nakon povratka u stvarnost, točno 6 dana nakon burnog dočeka 2008. u Zagrebu (koji mi je istovremeno bio zadnji kao, ne čak single, nego kao ne udatoj ženi!!)  dok u pozadini  sviraju Oliver&Gibonni  "U ljubav vjere nemam", javlja mi se ista osoba koja me nagovarala za doček sa "de la creme" ekipom u Osijeku, sa 100-im po redu upitom, da li smije dati moj broj mobitela Mariju Mijatoviću.


13624567_10154215679776215_1393728222_n.jpg


Nije to bio kao grom iz vedra neba, jer me dotični markantni muškarac, kojeg sam upoznala davne 2000. u Osijeku, gdje sam studirala pravo, a on igrao za NK Osijek, pokušavao osvojiti punih 8 godina te je svako malo nailazio načine da me preko nekog kontaktira, jer sam izričito zabranila da mu se da moj broj. Zašto, pitate se, jel? Tada 27-ogodišnji dečko; zgodan, lijep kao lutka, ambiciozan... ali sa jednom jedinom manom-nogometaš! 99% ženske populacije bi to vjerojatno bio plus, ali eto, ne i meni. I to je bio jedan jedini razlog zašto sam ga tolike godine odbijala i ignorirala, jer sam živjela u uvjerenju "što ću ja sa glupim nogometašem...?" S obzirom da je "posrednik", kao što rekoh,  bila vrlo bliska osoba kojoj sam beskrajno vjerovala, upitala sam se, odnosno došao mi je, nakon tolikih godina, napokon klik! Pa ne bi mi ona namještala nekoga tko nije ok, iliti "ispravan" što bi u slengu rekli lege Osječani... I pristajem, dajte mu broj! Misleći, otkačit ću ga ja već...


13625273_10154215679791215_852488284_n.jpg


Mario Mijatović bio je tada vrlo perspektivan nogometaš, koji je igrao u HNL-u te je od 18. godine branio boje NK Osijeka, Slaven Belupa, Belišća, Kamen Ingrada, nastupao za reprezentaciju U20 te igrao u Maleziji, a za vrijeme javljanja nalazio se pod ugovorom u Austrijskoj Bundesligi, klubu Lask u gradu Linzu. I svi su ga voljeli. Cijela Austrija. Lijepa naša. Svi osim mene.... No, očito, ne zadugo...


13652446_10154215680226215_1818666083_n.jpg


I tako dok i dalje u pozadini sviraju Oliver i Gibonni, ja pjevušim "u ljubav vjere nemam", stiže mi prva poruka, sa priprema iz Abu Dhabija...


13624846_10154215680076215_1570817152_n.jpg


To be continued...

 

Fotografije: Mijatovic Facebook

Autor: Ivana Mijatović Facbook Dnevnik