Football Wife Diary - Devil wears Prada

Football Wife Diary - Devil wears Prada

 

Čarobno jutro... iako mi se sada, sa razbijenom arkadom od strane sina, malog najslađeg hahara na svijetu, kojeg ću imati sa dotičnim gospodinom, teško prisjetiti, ali da, opet sam našla "mjesto ispod vrata"... Divan osjećaj. Predivno jutro. Čarobno. Nježno ljubi mi vrat, kao stranac u noći iz mog sna...

Mario se diže ranije i odlazi u karantenu. Iako, ne da nisam neki obožavatelj najvažnije sporedne stvari na svijetu iliti nogometa, mislila sam da ću biti pozvana na utakmicu, štoviše, neki VIP, ovo ono... Ali ne. Naime, igrali su protiv Rapida koji je imao vrlo "neugodne" navijače, hajmo reći "huligane" i Mario, što će sa mnom, bojao se, nije mi dozvolio da dođem na tekmu. Ok, nije meni to bio neki bad, ionako bih samo napajala oči gledajući njega kako trči po terenu, a ne utakmicu, a to mogu i na TV-u, a ovo drugo, kasnije i uživo :)

Ostajem u stanu sama, ispijam kavicu, listam fejs... Nakon sat-dva, naravno, postaje dosadno i što ću, hajmo malo pronjuškati, raspakirati se... Gledam ormare, sve složeno, ispeglano, podovi se sjaje, nema trunke prašine, cakum-pakum. Nije imao pomoć pri čišćenju odnosno nikakve čistačice i slično, jednostavno je bio lijepo odgojen i perfekcionista.

Otvaram ormare, čačkam (Vi, kao, ne bi?), kad ono, butik Prade! Literally! Majice dugi rukav, kratki rukav, košulje dugi rukav, kratki rukav, brat bratu sedam pari najdražih mi sevenica... Hmmm... OK, njegovi novci, njegov život, njegov izbor. Ne tiče me se. Ali me doista zbunilo, jer sam mislila, skroman je, kao što rekoh dočekao me u trenirci, a ormar, dobro što nema dobro poznati crveni znak Prade na sebi!

Vrijeme ručka i iako u karanteni, pažljivi nogometaš me nije zaboravio te mi iznenada i bez ikakve najave, na vrata stiže porcija pravih bosanskih ćevapa... Šok! U sred Austrije! Ajme, pa on je posljednji najpoželjniji muškarac na svijetu! Naime, u Linzu ima izuzetno puno Hrvata, Srba i Bosanaca, a Himzo je bio gospon Bosanac koji je držao, doduše i dan danas drži, najbolju ćevabdžinicu, usudila bih se reći, u cijeloj sjevernoj Austriji i šire. Ubila sam ćevape s lukom i pravim bosanskim kajmakom u tren oka i zavalila se na kauč ,počinje prijenos sa stadiona koji je udaljen oko 400 metar te također s balkona čujem navijače sa tribina. Uglavnom ove Rapidove.

Počinje tekma, iako su Rapidovi "huligani" bili glasniji, transparenti navijača Lask-a su me oborili s nogu. Još jednom.. "SUPER MARIO", "MARIO MIJATOVIC FUSSBALL GOT" i sl..


Shvaćam da baš takav jednostavan kakav je, nije osvojio samo mene nego cijelu Austriju. Dok po malo žalim što nisam na tribinama, evo ga, zabija gol! Stadion gori!


13898581_10154281678876215_1411073989_o.jpg


Super Mario, Super Mario-ori se cijeli Linz! Nakon 20-ak minuta pada drugi gol! Ja vrištim, psujem, navijam!!! Uuuuupsss u tom trenutku, rodio se navijač u meni i u trenutku se uhvatim što radim i ne vjerujem sama sebi...  Utakmica završava pobjedom i željno ga iščekujem da se vrati. Novinari su ga povukli za rukav i dao je kratki interviju, na kojem se vrlo očigledno vidjela nervoza, jer je i on sam, očito, jedva čekao da se vrati u stan.

Evo ga na vratima, čestitam mu i grlim ga (eto mi razloga a da ne ispadnem napadna)... Ulazi, odlaže torbu. Što ćemo, idemo na kavu i večeru? Upita me. Ali meni se ne da. Ne da mi se iz ljubavnog gnijezda, ne da mi se ništa, samo mi se da-on. Naručujemo hranu i pričamo... Ništa više mi nije trebalo. Čak niti večera, ali on je morao jesti. Dok jedemo, još uvijek me kopka Prada te malo po malo, okolo na okolo da ne budem izravna, odnosno da me ne uhvati da sam mu čačkala po ormaru (to jest po cijelom stanu) osvrćem se na ormar pun Prade. "Meni marka nije bitna, volim se lijepo i kvalitetno odijenuti, ali mogu hodati i u H&M-u, ALI na presicama se očekuje da se pojavim  markiran od glave do pete i to jest jedini razlog. Ali priznajem, zavolio sam Pradu i uglavnom kupujem na sniženjima". OK, opravdao se. I sam je uostalom. I zaslužio je. I na kraju krajeva-ne tiče me se! Tko sam ja da mu sudim?!

Ponedjeljak jutro. Bilo bi zbilja u redu da iziđemo van iz stana. Također nakon utakmice, slobodan dan. Idemo na kavu u vrlo popularni caffe bar Lav, koji drži jedan Srbin i gdje se okupljaju gospoda "balkanci" iliti naši ljudi koji su, trbuhom za kruhom i boljim životom, završili u ovom divnom gradu koji leži na Dunavu. U Lav nisu dolazili samo Hrvati, Bosanci i Srbi iz Linza nego i iz šire mu okolice. Ulazimo u "birc" i zbilja, priča se "naši", svi su strahovito dragi, ljubazni i simpatični i Mario me ponosno predstavlja i upoznaje sa stvarno posebno dragim ljudima. Pijemo kavicu i kako se gotovo cijeli kafić poznaje, nije bitno što sjedimo sami za stolom, razgovaramo sa svima! Poseban osjećaj, kao jedna mala složna obitelj.

Na kavu dolaze i Mariova tri najbliža prijatelja i kolege iz kluba, Ivica Vastić kapiten i najveća legenda austrijskog nogometa, rekla bih, nekad, sad i zauvijek, Silvije Čavlina-golman i Davor Kablar-vezni. Odmah na prvi pogled, simpa dečki. Ivo sa svojom "highscool sweatheart" a danas ženom Ani ima troje djece i zavidnu karijeru iza sebe.


13932326_10154281678676215_160181145_o.jpg


Silvije, kojeg žena Katarina također prati, živi u Linzu i ima dva sina.


13898470_10154281678816215_695743244_o.jpg


Davor ima zaručnicu Martinu, medicinsku sestru koja radi u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu i koja je, moram priznati, jedina cura nogometaša koja je zadržala posao i ostala predana te je Davora posjećivala uglavnom vikendima i za GO.


13918389_10154281678646215_1634161434_o.jpg


Nakon što smo se dobro nasmijali, i upoznali palimo na ručak. Žene ću upoznati drugom prilikom.

Vodi me u shopping centar Plus City na ručak.


13939995_10154281888736215_1670292024_o.jpg


Naime, Austrijanci, blago rečeno, nisu ljubitelji kuhanja i gotovo svakodnevno ručaju vani a to su dobro nanjušili stranci te se u dotičnom centru nalaze; grčki, kineski, japanski, mongolski i talijanski restoran, i naravno, MacDonalds. Koji su, kada smo mi stigli, bili doslovno krcati i jedva smo našli mjesto. Mario preporučuje Mongolski restoran, rekao hajmo i to probati. Platite 12 eura i birate neograničenu količinu sirove hrane, koja se nakon toga nosi na tanjuru kuharu i on Vam to tako svježe pripravlja. Oduševljena. Možda najukusnije jelo koje sam ikad probala (osim ćevapa, ali, i to je upitno)!

Tjedan je prošao u znaku ljubavi. Mazili smo se, pazili smo se, šeeeee-tali (ha ha) smo se, držali za ruku. Voljeli smo se. Uživali smo kao nikada. Pronašli se. Oboje smo znali da je to, TO.

Tjedan je proletio brzinom uragana i dolazi "prokleta" nedjelja. Po dogovoru, krećemo putem skijališta Bischofshofen gdje se na odmoru nalaze zajednički prijatelji koji su nas i spojili, Osječka nogometna legenda sa obitelji i punicom i puncem koji se vraćaju u lijepu našu, te ću se ,umjesto vlakom, vratiti sa njima.

Stižemo, svi nasmijani i sretni, mi jer smo zaljubljeni, a oni jer su napokon uspjeli! Uspjeli su nas spojiti. Dugo godina su znali da smo stvoreni jedno za drugo... Dugo godina je i Mario znao, svi su znali osim mene. U ovom trenu, nebitno. To je to. Ručamo vani u bajkovitom hotelu sa brat bratu 10 zvjezdica, vjerojatno nije bilo 11. Lol. Šala mala. Sa još ljepšim pogledom. Obitelj osječke legende, sretna što nas je napokon spojila, svi doslovno pretvoreni u uho, slušaju kako smo proveli protekli tjedan.

Na to, Nenadova žena i moja dobra prijateljica, da ne kažem nesuđena sestra, predlaže Mariju moj skorašnji, ponovni dolazak u Linz... Mariju se samo "nasmijao brk", a mi smo si namignule :)

Sjedamo u auto i palimo za lijepu našu, sa suzama u očima i dogovorom da za Uskrs dođe po mene u Hrvatsku i dovode me opet kod sebe....

Za nama zatvaram sva vrata i prozore, koliki su nas čekali dani i godine, ne dam te, ne dam, tu sam tu ostajem. Za nama zatvaram sve vrata i prozore, da ova ljubav nikad ne pobjegne. Odjednom mojim je mukama došao kraj, sada sam u tvojim rukama tako sigurna. Srećom pa se isti nađu i Bog nekad krivom crtom piše pravo....

To be continued....



Fotografije: Mijatovic Facebook

Autor: Ivana Mijatović više na Football Wife Diary