Shipped from Venus

Shipped from Venus

 


Devetnaestogodišnjakinja Lucija Kontić vodi modni blog pod nazivom Shipped from Venus. Studira biologiju i kemiju u Splitu, zaluđena je  psima, sate provodi slušajući Arsena Dedića i gotovo svaki trenutak u svom životu zabilježi na Instagram profilu. Ako pričamo o njezinom stilu onda na prvi pogled možemo reći da koketira s romantikom, ali ima mjesta i za rokerske komade. Upoznajte Luciju!


  1. Jednom riječju  opiši svoj blog/stil?

Luckast <3


  1. Najomiljeniji odjevni komad u tvojem ormaru?

Plava čipkasta pencil suknja. Obožavam pencil suknje, a ta mi je trenutno favorit.


  1. Odjevni predmet za kojim žudiš i želiš ga u svojem ormaru? (samo jedan, nema varanja)

Cvjetni kimono. To mi je sad palo na pamet. Ima par stvarčica koje želim sad za ljeto, ali neki kimono u hippie stilu je prvi na listi :)


  1. Mi znamo da postoji nešto u tvojem ormaru što je vjerojatno za lomaču, a ti to ne možeš sama napraviti zato što si emotivno vezana za to. Reci nam i pomoći ćemo ti!

Iskreno mislim da i nema baš. Ja volim svoje stvari, ništa nije za lomaču, hahahha!


5. Da «kreneš ispočetka» sa svojom garderobom što bi prvo kupila?

Baloner. I to onaj klasični bež boje. Mislim da je to osnovna stvar koju bi svatko trebao posjedovati u svom ormaru. Najobičnija kombinacija s takvim balonerom će izgledati elegantno i fino.





6. Dijeliš li outfite na dnevne i večernje, ako da zašto to radiš?

Ne dijelim. Prije jesam,kad sam još bila u nekom điru kratkih uskih haljinica za van, onda se znalo što je svaki dan a šta večernje. Sada navečer izađem i u nečemu što bi obukla ujutro na faks. I moram priznati, ovako je puno lakše i jednostavnije :)


7. Smatraš li za sebe da si hrabra u odijevanju? 

Pa iskreno ne bi to nazvala hrabrošću. Uvijek oblačim ono što volim, u čemu se osjećam dobro. Pa mi za bilo kakav outfit nije potrebna hrabrost, samo mašta.


8. Postoji li kod tebe u folderu s fotografijama neki outfit koji nikada nisi objavila? (mi ga želimo!) 

Ima, onaj koji ću objaviti sutra na blogu haha :) Uvijek slikam dan za danom i nikad mi se ne dogodi da slikam post, a da ga ne objavim.


9. Bojiš li se kritike?

Iskreno, više ne. Znate, na početku kad sam ja tek počela sa svojim blogom, bilo je jako ružnih komentara koji su me tad pogađali. U više navrata sam razmišljala i o tome da ga ugasim samo da me ti ljudi puste na miru i bilo mi je jako teško nositi se sa tim. Ali, to nikad nisu bile kritike koje bi mene potakle da nešto promijenim, poboljšam. To su samo bile ružne riječi nekih anonimnih ljudi koji nemaju hrabrosti stati iza svoga imena i reći što misle. Komentari poput „debela kravo“ mene ne vrijeđaju, naprotiv, u meni bude potpuno drukčije osjećaje. Kao npr. žaljenje osobe koja je to napisala. Žao mi je svakoga tko je toliko nezadovoljan vlastitim životom da ima potrebu meni ostavljati ružne komentare u nadi da će mene povrijediti i tako se osjećati bolje. Takvi komentari mene ne diraju. Ja sam jako dobro upoznata sa svojim manama i vrlinama. To sam ja, ako se nekome ne sviđa, ne treba nikada otvoriti moj blog.


10. Odrekla bi se visokih potpetica kad bi morala ... (ne postoji odgovor nikada!)

Ma ne bi mi bio problem odreći se visokih potpetica. Bilo bi čak i dobro da imam valjan razlog (izliku) zbog kojeg ih nikad ne mogu nositi haha :) Volim štikle, ali zbog zdravstvenih problema rijetko koje su mi nosive više od pola sata.


11. Koliko si imala godina kada si mami rekla NE! , kada te pokušala odjenuti u nešto što ti se nije svidjelo?

To se još nije dogodilo u mojih 19 godina. Imam odličnu mamu koja mi je ujedno i najbolja prijateljica. Istina je da je moj najveći kritičar, ali i najveća podrška. Imam sreće da su mi roditelji stvarno dali sve u životu da bude po mojoj volji, od odijevanja pa do svega ostaloga.


12. Najstariji odjevni komad ili modni dodatak u tvojem ormaru?

Haljina iz Zare koju sam kupila u 8.osnovne i još uvijek je nosim :)

     

I za kraj neka porukica za čitatelje Extravaganta! :)

Dragi moji, čitajte i dalje Extravagant i vidimo se na blogu.











Autor: V.Š.