Priča o uspjehu – Kristina Kolar

Priča o uspjehu – Kristina Kolar

U intervjuu tjedna ugostili smo opernu pjevačicu, prvakinju Riječke opere i veliku divu našeg kazališta, Kristinu Kolar koja je nedavno dobila od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i priznanje za ulogu u operi Manon Lescaut.

Kao solistica ostvarila je uloge u nizu glazbeno scenskih djela repertoara opere, dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, te najviše strukovne nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika "Milka Trnina", za ambijentalnu izvedbu opere "Cavalleria rusticana" za ulogu Santuzza.

Kristina će 20.srpnja,2017. u Opatiji na premijeri Verdijeve Aide otpjevati trideset i prvu izvedbu Aide u svojoj karijeri, a kakvi su dojmovi nakon toliko uspješnih izvedbi, te što zapravo za nju znači opera, saznajte u nastavku.

 

undefined


1. 20.srpnja u Opatiji na premijeri Verdijeve Aide otpjevati ćete naslovnu ulogu, a koju ste do sada otpjevali u nekoliko produkcija. Možete nam reći nešto više?

20.srpnja ću na ljetnoj pozornici otpjevati svoju trideset i prvu izvedbu Aide u svojoj karijeri. Aidu sam prvi put pjevala na premijeri u Zagrebu 2013.godine, a nakon toga su se izredale izvedbe u različitim produkcijama u Rijeci, Mariboru, Oderzu, Poznanu i San Vitu al Tagliamentu, te na Splitskom ljetu, turneji po Japanu, s Mariborskom operom, a za nekoliko dana i u Opatiji.

 

2. Ulogu Aide otpjevali ste u Japanu, 2014.godine. Kakvi su dojmovi, te što ste najljepše ponijeli s te turneje?

Iz Japana sam donijela puno suvenira, jedan prekrasan kimono i nenadomjestive uspomene. Japanci vrlo dobro poznaju europsku kulturu i jako su dobri domaćini, tako da smo se sa mjesečne turneje vratili puni prekrasnih dojmova. Zemlja je divna i vrlo uredna, a organizacija savršena. U mjesec dana smo odigrali osamnaest predstava (ja sam otpjevala šest izvedbi) u petnaestak gradova diljem zemlje i stekli prijateljstva, koja će nadam se, trajati još dugo.

 

3. U Opatiji ćete nastupiti sa svojim suprugom, izvanrednim baritonom Robertom Kolarom. Kako je nastupati sa suprugom? Osjećate se opuštenije ili?

Među ostalim solistima s kojima ću pjevati također je i moj suprug Robert. Uvijek me vesele zajednički nastupi, jer osim što je divan suprug, također je i odličan partner na pozornici. Često održavamo koncerte zajedno, tako da mogu reći da smo nakon osamnaest godina braka i zajedničkog muziciranja, dobro uigran tim.

 

undefined


4. Dobitnica ste brojnih nagrada i priznanja, te najviše strukovne nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika "Milka Trnina"…Usudili bismo se reći da ste velika diva našeg kazališta. Koliko je bilo potrebno truda i odricanja za toliki uspjeh?

Milka Trnina je najviše strukovno priznanje koje glazbeni umjetnik može dobiti u Hrvatskoj. Nagradu sam primila 2012.godine za ulogu Santuzze u ambijentalnoj izvedbi opere :"Cavalleria Rusticana" iz 2011.godine.

Mislim da je u našem pozivu potrebno puno truda i odricanja da bi se postigli neki rezultati. Osim školovanja i usavršavanja koja traju cijeli život, potrebno je svakodnevno raditi na sebi, održavati kondiciju, održavati i poboljšavati nivo izvedbi, što ponekad može biti naporno našoj obitelji i prijateljima. Težina ovog posla/poziva je u tome, što mu je gotovo sve podređeno, čak i način života.

 

5. Koliko zapravo Riječani i Riječanke vole kazalište? Moramo primijetiti da je interes svaki dan sve veći?

Riječani vole operne predstave, a naša riječka publika je moja najdraža publika. Veseli me što se s godinama povećava interes za operne izvedbe, pogotovo kod mlađe publike. Mislim da bez obzira na medije ljudi vole neposredan odnos i, recimo to uvjetno, razmjenu energije sa živim izvođačima na pozornici. Mladi sve više shvaćaju da se Opera kao forma može doživjeti na puno načina i da joj treba pružiti šansu. Opera nije ništa drugo do otpjevana priča, a dobru priču svi volimo čuti.

 

undefined


6. Kakvi su bili vaši muzički počeci?

Moji muzički počeci bili su u najmanju ruku čudnovati i mogu reći, čak i splet slučajnosti. Kada danas razmišljam o tome, sve više vjerujem u to da me vodila neka viša sila. U Osnovnoj školi i u mjesnoj crkvi isticala sam se lijepim pjevanjem. Učiteljica glazbenog me na kraju osmog razreda doslovno uzela za ruku i odvela u muzičku školu na preslušavanje profesorici pjevanja, koja je velikim dijelom zaslužna za moj daljnji nastavak školovanja. Nakon završene srednje škole upisala sam studij na Muzičkoj akademiji, gdje stječem naziv Akademski glazbenik-pjevač i profesor pjevanja. Usavršavala sam se u Milanu i na mnoštvu majstorskih tečajeva koje i danas pohađam.

 

7. Kazalište nekada i danas? Što se promijenilo, a što je ostalo isto?

Kazalište je medij koji se ne može mjeriti pristupačnošću poput televizije i interneta koji su nam uvijek na dohvat ruke, ali ništa ne može zamijeniti živu izvedbu pjevača, glumaca, plesača ili vibraciju lijepo ugođenog i odsviranog instrumenta. Iako živimo u modernom dobu gdje je vrijeme ubrzano i sve se događa sad i odmah, ipak je kazalište zadržalo svoj šarm i ljepotu. Za mene je kazalište spoj suvremenog i nekog prošlog vremena.

 

8. Modernizacija opere. Da ili ne?

Nisam za modernizaciju opere pod svaku cijenu i često od želje za stvaranjem nečeg novog redatelji izgube "kompas", pa predstave učine ružnima s hrpom nelogičnosti, koje odmažu i nama u izvedbi i oduzimaju radost stvaranja lika. Svakako sam za određeno osuvremenjivanje koje može osvježiti vizualni dojam, ali opera je prije svega lijepa umjetnost i mora biti ugodna, kako uhu tako i oku.

 

9. Kako se pripremate za ulogu, te koja vam je uloga najdraža do sada, koju ste igrali? 

Za pripremu jedne uloge treba puno studioznog rada, od čitanja radnje i sve moguće literature vezane uz djelo i kompozitora, razumijevanja povijesnih okolnosti u kojima je opera nastala, čitanja notnog teksta, pripreme uz pijanističku pratnju, učenja na pamet do režijskih proba, proba s orkestrom i usklađivanja s kolegama i idejama redatelja i dirigenta, a što oduzima puno vremena i rada. Zato su premijere jako uzbudljive i stresne, jer publika i struka ocjenjuju višemjesečni rad, a nagrada je pljesak na kraju izvedbe i zadovoljstvo za dobro odrađen posao. Najdraže su mi uloge koje trenutno radim, a to je trenutno Aida.

 

undefined


10. Koji je bio najveći izazov u vašoj dosadašnjoj karijeri?

Najveći izazov bio mi je prelazak iz mezzosopranskog u sopranski fah 2013.godine, s prvom izvedbom Aide na premijeri u Zagrebu. Od tada je moja karijera dobila nevjerojatan uzlet, tako da mogu reći da je to najbolja odluka na mojem profesionalnom putu.

 

11. Koja je vaša najveća želja? 

Biti zdrava i vesela, zajedno s mojom obitelji.

 

12. Kako provodite slobodno vrijeme?

Kada ne radim najradije provodim vrijeme u druženju s obitelji i prijateljima.

 

13. Što nikada ne biste napravili u poslu?  

U poslu nikada ne bih podmetala ili radila nekome zlo. Mislim da svi imamo svoj put i upravo smo tamo gdje trebamo biti u određenom trenutku.

 

undefined


14. Moramo se osvrnuti i na vaš stil odijevanja. Kako biste ga opisali? Koliko se razlikuje vaš privatni i scenski stil?

Moj stil odijevanja je vrlo različit i varira od prilike. Tako me ljudi mogu sresti u trapericama i tenisicama, uglavnom kada idem na režijske probe, do štikli i dizajnerskih komada, kada znam da na probama nema opasnosti od uništavanja istih.

Na premijere najčešće idem u svečanoj odjeći, a to uključuje večernje haljine. Na pozornici koristimo puno make up-a, pa ga privatno koristim vrlo malo.

 

15. Kako ćete provesti godišnji odmor?

Godišnji odmor počinje odmah nakon Opatijske Aide. U planu je nekoliko obiteljskih izleta, odlazak na  predstavu u Arenu Verona i odlazak u najljepšu ljetnu destinaciju, Bašku na otoku Krku.

 

14. I za kraj, što vas najviše inspirira, privatno i poslovno?

Inspiriraju me priroda i moja djeca, svojim neopterećenim i jednostavnim razmišljanjem o svakodnevnom životu.

 

Fotografije: Iva Znaor

Autor: Extravagant