Gastro priča obitelji Srdoč

Gastro priča obitelji Srdoč

Kao što ste već čuli, u samom centru Rijeke, na adresi Ulica Nikole Tesle 1a, nedavno je otvoren restoran Mezanin koji se po svemu razlikuje od ostalih restorana. Naime, riječ je o obiteljskom restoranu u kojemu će vas uz najukusnija domaća jela i domaće kolače oduševiti i topla atmosfera obitelji Srdoč. Mama Monika, tata chef Norman i njihova djeca čine jednu drugačiju gastronomsku priču grada Rijeke!

Naravno, da smo ih morali posjetiti i saznati kako je krenula njihova „gastro“ priča.

 

1. Užurbane i stresne poslovne situacije, zamijenili ste „malim“ obiteljskim poslom. Koliko je zapravo potrebno hrabrosti odvažiti se na takav korak?

"Mali" obiteljski posao je jednako, ako ne i više stresan od rada za drugoga, jedino što je drugačije je kolektiv. Radiš s ljudima koje voliš najviše na svijetu. To je skroz jedna drugačija atmosfera. Ne znam ni kako bih to opisala...oni nisu moje kolege... oni su moja obitelj. Ponašamo se kao da smo kod kuće. „Zašto ne pospremaš za sobom?“…“Gdje si ovo ostavio?“…“Ne odgovaraj mi!!“ (smijeh) Blagoslovljeni smo zbog toga, na više načina. Što se tiče hrabrosti ili ludosti, ni sama sada više nisam sigurna što je od toga, jednostavno smo osjetili da je došao trenutak. Budući da sam osobno bila jedina „kočnica“ za pokretanje posla, osjetila sam da je vrijeme da popustim. Djeca su odrasla i žele raditi, suprug je za ovaj potez spreman "od rođenja", meni u tvrtki stanje, da gore ne može biti...i onda shvatiš, da jednostavno treba prestati biti „ziheraš“, jer od toga nema ništa. Suprug i ja smo gotovo do zadnjeg dana imali dogovor da bar jedno od nas zadrži posao, dok ne vidimo što će biti, a budući da je on kuhar, ostala sam ja. Međutim, na vrijeme smo shvatili da nas je za ovo ipak potrebno dvoje i da jedan bez drugoga nećemo uspjeti.

 

undefined


2. Moramo primijetiti da ste u vrlo kratkom vremenu pridobili simpatije brojnih Riječana i Riječanki, koji uvijek rado svraćaju u restoran Mezanin. Kakvi su zapravo bili počeci?

Prvi dan nakon otvorenja, suprug i ja smo došli na posao u 5:30h ujutro. Do 10h niti jedna, jedina osoba nije ušla u restoran. Nas dvoje smo zatvorili vrata između kuhinje i šanka i uopće nismo komunicirali. Totalna „koma“, u glavi tisuću misli, strahova... kaos, kad onda u 11h počinju ulaziti prvi gosti i taj dan smo imali 40-ak ručkova. Izvan svakog očekivanja, nismo znali što bi od sreće. Sjećam se tog osjećaja. Znala sam, ljudi koji su danas došli, doći će opet... i dovesti će druge goste. Tako je i bilo. Prva dva tjedna nismo imali niti Facebook, niti ikakvu reklamu, ali radili smo svakim danom sve bolje. „Usmenom predajom“ smo zapravo sve pokrenuli. Mislim da se ta požrtvovnost i strast osjeti u svakom jelu kojeg suprug pripremi, radimo ono što volimo i radimo to svi zajedno. Mišljenja smo da se jedino tako može uspjeti - obiteljski, timski...punom parom, samo rad...Sin Stefano je ove godine bio tri puta na plaži, mislim da mu je bilo grozno, ali stisnuo je zube i odradio je to skupa s nama. Niti on, niti kćer Tessa, nikada nisu radili taj posao, ali rade ga odlično. To vole, školuju se i rade. Gosti ih vole...ma, preponosni smo. Naravno, rade samo od ponedjeljka do petka, ipak bi bilo previše da i vikendom moraju biti "odrasli".

 

undefined


3. Što mislite zašto vas Rijeka toliko voli? Je li presudila ugodna i topla obiteljska atmosfera, „začinjena“ ukusnim jelima chefa Normana ili nešto drugo?

Mislim da je to to. Prije svega kvaliteta i pristupačne cijene, a nakon toga nadam se, naš odnos prema svakom gostu. Osobno većinu gostiju znam imenom ili gdje rade. Mislim da ljudi vole takav pristup, a mi volimo svakom gostu posvetiti minutu, pitati ga još nešto osim što će pojesti ili ga jednostavno nečim iznenaditi. Ali to bi gosti puno bolje ispričali.

 

undefined

undefined


4. Koja su to domaća jela koja restoran Mezanin i chef Norman svakodnevno poslužuju svojim zadovoljnim gostima?

Trudimo se uvijek poslužiti sezonska jela i neka jela koja se rijetko gdje mogu probati. Ne biste vjerovali koliko ljudi obožava na primjer tripice, mladi ljudi koji zbog njih dolaze ponedjeljkom. Također smo primijetili da razne vrste maneštri privlače goste. Tako da svaki dan nudimo po jednu drugačiju vrstu maneštre, a petkom kada je riba, poslužujemo maneštru od sipe. Mislim da jedini u gradu, kada smo to prvi puta uvrstili u meni, nismo znali što će biti najtraženija, međutim spremno smo odgovarali na pitanja gostiju i sada je to najprodavanije jelo "na žlicu" u Mezaninu. To je pravi specijalitet i jako je ukusno. Također, suprug se uvijek trudi uvesti neko novo jelo, tako je prošli tjedan smislio jelo koje je nazvao Primorsko-goranski rižoto. Riječ je o kombinaciji gambera i vrganja. Također nudimo i tartufe, divljač, domaće njoke...To su jela koja ljudi zbog posla ne stignu pripremati kod kuće, a svi ih vole. Još ako su po povoljnim cijenama, čemu kuhati kod kuće? A to je i bio naš cilj.

 

6. Moramo primijetiti da nas vaš restoran dosta podsjeća na dom, toplinom, hranom, ali i činjenicom da u vašem restoranu radi cijela vaša obitelj. Koliko je zapravo teško ili lako raditi u obiteljskom okruženju? Tko vodi glavnu riječ J ? Djeca vs. roditelji?

Tko vodi glavnu riječ? (smijeh) Naravno mi, ali nekako to grubo zvuči. Oni su razumni mladi ljudi i ne treba im držati prodike. Uvijek im govorim da od rada „nitko nije umro“ i da smatram da im to što rade i školuju se, istovremeno, može samo koristiti. Ali ipak je tu ljubav prema tome svemu, znaš da radiš nešto za sebe, pa onda vjerojatno i taj osjećaj da si mogu sami nešto priuštiti, možda čak i više od svojih vršnjaka, a da za to nisu morali "žicati starce". Imaju svoj novac koji su zaradili svojim rukama. To im daje i samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Sve u svemu mislim da rijetki imaju tu sreću da imaju takvu djecu. Ipak, kada malo bolje razmislim, mislim da glavnu riječ vodi Lucas, naš desetogodišnji sin, koji je mala svačija maza i na kojega smo svi „slabi“. Možda ne vodi glavnu riječ u poslu, ali definitivno se njegova broji.

 

7. Jesen je stigla u Rijeku, što se ukusno kuha u Mezaninu?

Gljive na puno načina, šljive u slatkim i slanim jelima, kiseli i slatki kupus, jela s koprivama, zarebarnik i brojna druga jela. Najbolje da nas posjetite i probate jedno od pravih jesenskih jela.

 

8. Neprestano uvodite i brojne novitete?

Tako je, uvijek nastojimo uvesti nešto novo i drugačije. Jedan od noviteta, je i to što točimo kvalitetna vina na čaše. Zašto da gost ne popije čašu dobrog vina uz odličan obrok?

 

9. I za kraj, kakvi su planovi za budućnost? Što će nam još, predivan Mezanin, pripremati?

Planova uvijek ima. Mislim da je to normalno. Sada imamo jednu veću investiciju, postavljamo puno veću kuhinjsku napu, jer postojeća jednostavno nije dovoljna za količine koje se kod nas kuhaju. Napokon smo pronašli i ljude koji će to moći odraditi po noći, kako ne bi morali zatvarati zbog toga. Također, planiramo početi pripremati svježe prirodne sokove, naravno po normalnim cijenama, sa sezonskim voćem i povrćem.

 

 

undefined


Autor: Extravagant