Domina Dorić

Domina Dorić

 

Njezine kolumne o receptima i načinu kuhanja s veseljem očekujemo svake subote, njezin optimizam i humor uljepšaju nam vikend i pripreme nas za dugi radni tjedan, pogađate i kome je riječ?

Ona je naša Domina Dorić, a kroz ugodan razgovor otkrit će nam sve o sebi i tajnama dobre kuhinje.

 

1. Tvoje kolumne o receptima na portalu Extravagant, svake nas subotu iznova oduševljavaju. Od kuda tolika kreativnost i ljubav prema kuhanju?

Kuhati i pisati, čini mi se, volim oduvijek. U osnovnoj školi  dobivala sam nagrade za svoje literarne radove, a kao desetogodišnjakinja sam prvi puta vidjela neki recept za kolač u novinama i poželjela ga napraviti. Bio je to neki kolačić sa ribanom jabukom, sjećam se prilično uspješno sam ga napravila. Da malo prekrojimo povijest, nepotrebno je isticati da mi je odletio na pod kad sam ga htjela prebaciti na tanjur za serviranje. Volim pisati,volim kuhati.

Kažu da sam kreativna. Mogu prilično toga rukama stvoriti, a da nikad nisam prethodno to učila.

Svojevremeno sam se, onako za rodbinu i prijatelje bavila šivanjem, sašila sam čak par vjenčanica. Onda sam se jedno vrijeme bavila dekupažem. Preko interneta (blaženi internet) sam savladala osnove, nadogradnja je bila moja, nisam nikoga kopirala. Nisam formalist i ne volim zadane teme i forme, njih mi se jako teško držati. Kako u šivanju, pisanju, tako i u kuhanju volim dati neki svoj osobni pečat. Postoje dvije vrste ljudi - reproduktivci i kreativci. Reproduktivci će apotekarskom točnošću napraviti ono što je zadano, a kreativci će dodati makar nešto malo svojega. Ja sam od ove druge sorte.

 

2. Pomalo si okupila širu čitalačku publiku, da li si očekivala da će se tvoji tekstove u tolikoj mjeri prihvatiti? Rekli bismo da su tvoji recepti drugačiji od onih na koje smo navikli. U svaki tekst unosiš trunku humora, osobnosti i detalje iz privatnog života. Od kud crpiš inspiraciju?

Pišući za Extravagant i družeći se na Coolinarici zadovoljavam svoju potrebu za pisanjem i stvaranjem novih recepata. Kad pišem obraćam se toj jednoj imaginarnoj osobi kojoj pokušavam objasniti kako će pripremiti neko jelo. I u razgovoru sam živog duha, brza na jeziku, pa valjda ni moje pisane riječi ne mogu biti drugačije. Drago mi je ako moje riječi nekome izmame osmijeh na lice, makar i ne skuhali nešto od onoga što sam napisala.

Smijeh je tako potreban, a meni se ponekad čini da se ljudi zaboravljaju smijati. Nikome nije danas dobro, svih nas muči nedostatak vremena i novaca. Što ne znači da ne možemo sa ljubavlju pripremiti neki skroman obrok i lijepo ga servirati. Počastite sebe i svoje lijepim stolnjakom, jedite iz tanjura koje čuvate za goste. Kad ste zadnji put imali goste? Ne sjećate se,skupo je to. Pa onda pogostite sebe, odmah ćete se bolje osjećati.

Odakle crpim inspiraciju za svoje tekstove? Ne bih znala točno definirati sve te priče koje čuče u meni i jedva čekaju priliku da se rode. Kaže moja prijateljica, tamo gdje si ti uvijek se nešto neobično događa. I kad nešto doživimo zajedno, meni to tek postaje smiješno kad čujem kako ti to prepričavaš. Mislim da me nitko nije bolje definirao.

 

3. Ono što je posebno u tvojoj kolumni su fotografije, kojih bi se posramili mnogi fotografi. Koja je tvoja priča, što se tiče ljubavi prema fotografiranju?

Obožavam fotografiju i tek sam se zadnjih par godina, slikajući hranu počela  ozbiljnije baviti njome. Jako puno još moram učiti o fotografiji, ponekad moram napraviti desetke fotki da bih donekle bila zadovoljna sa jednom ili dvije. Najbolja svjetlost za slikanje je dnevna svjetlost, a ja često nisam u prilici fotografirati dok je ima. Dovijam se svakako i veseli me kad uspijem ostvariti ono što sam zamislila. Obećala sam sebi kupiti jedan kvalitetniji fotoaparat, mada držim da skupa oprema nije presudna za dobru snimku. Važan je trenutak koji uloviš, trenutna inspiracija, kut snimanja, tako da onaj tko vidi sliku istog trena poželi jesti to što vidi.

 

4. Koliko traje stvaranje jedne tjedne kolumne i kako teku pripreme?

Stvaranje jedne kolumne traje satima. Mislim, onaj tehnički dio. Najprije moram određeni recept pripremiti i slikati faze pripreme, zbog onih koji to nisu nikada radili. To je ponekad teško, jer morate brisati ruke, uzeti aparat, slikati i tako nekoliko puta. Kad imam sve fotke spremljene, već mi je pola posla obavljeno. Nikada nemam ni približnu predodžbu kako ću napisati uvodni tekst. I onda, odjednom sine  mi rečenica,koju istog trena moram zapisati. Na komadiću papira, u mobitel, u komp...od tih prvih riječi stvorim pričicu u koju ukomponiram recept i fotke.

 

page-1423647964.jpg


5. Mnogi ne znaju tko je zapravo Domina Dorić privatno? Otkrij nam nešto o sebi?

Radila sam u uredu sedamnaest godina i bila jako nezadovoljna. Posao me sputavao, bio mi je nemaštovit i samim time naporan. U previranju onih prvih kriza bojala sam se otvoriti neki obrt, pa sam uskočila pomoći prijateljici kad je ostala bez prodavačice u svojoj maloj privatnoj ribarnici. I otkrila jedan novi svijet, doduše fizički naporniji od ičega što sam ikada radila, ali ispunjen živošću, ljudima, informacijama. Sa velikim iznenađenjem sam ustanovila da mi se jako sviđa raditi sa ljudima, popričati sa njima dok im prodajem ribu, poslušati ih, otkriti im neki novi recept kako će ribu

pripremiti. I odlučila ostati tu gdje jesam. Davno sam riješila dilemu u svojoj glavi - je li bolje raditi fini, nemaštoviti posao u lijepom uredu i biti nezadovoljna ili raditi samo naoko jednostavnije, a dolaziti sa zadovoljstvom na posao i iznenaditi se kad je već vrijeme za odlazak kući.

Volim za sebe reći da sam dobra mama i još bolja baka,jer moja obitelj je najvrjednije što  imam.

Rado provodim vrijeme sa svojim unucima, a i oni sa mnom, jer ja uvijek nastojim da ih nečemu naučim i nakrcam uspomenama.

Tako mi čitamo, skićemo po muzejima, idemo u kino, radimo kolače, a ponekad se izvozamo autobusom od jednog kraja grada do drugog, jer i to je njima avantura obzirom da se najčešće voze autom. Priču o tome kako su svojoj mami napravili uz moju pomoć rođendansku tortu, ispričati ću vam kroz jednu kolumnu.

Obožavam putovati. Kad bih imala mogućnosti, skitala bih svijetom. Volim šetati našom Rijekom i fotografirati je. Koliko prekrasnih detalja možete otkriti podignete li samo malo pogled! Trsat  mi je omiljen. Nikad mi ne dosade šetnje do kule, neke od mojih najdražih uspomena vezane su za to mjesto. Volim provoditi vrijeme s mojim prijateljima,mada nažalost nemam toliko vremena koliko bih ja htjela. Jer tu su i moji hobiji. Volim čitati, jako. I raditi torte ukrašene fondanom. Koje pričaju priču o onome kome je namijenjena. Kad bi dan imao makar trideset i šest sati, bilo bi mi taman dovoljno za sve.


mjkbn.jpg


Jako volim ljubičastu boju. Pa sam sebi napravila ljubičanstvenu rođendansku tortu i pozvala drage mi ljude na svoj ljubičanstveni rođendan.

Kišobrani su mi posebna priča. Uvijek moraju biti veselih boja, da prkose sivilu oblaka.

 

njk.jpg


6. Koja je po tebi najdraža objavljena kolumna do sada i koje tekstove čitatelji najviše vole? Uvodiš li neke novitete?

Meni su sve moje kolumne drage, a izdvojila bih onu o brzim njokima, njokima bez krumpira. Smatram je najuspješnijom, jer je motivirala ljude da ih naprave. Veselile su me njihove reakcije, čuđenje koliko su njoki dobri i laki za napraviti.  Voljela bih da imam više takvih povratnih informacija,ali sam shvatila da su ljudi prilično lijeni kad je pisanje komentara u pitanju. Tome je zaslužno ono antipatično like na facebooku, koje pojednostavi cijelu stvar. Like, bila sam, vidjela sam, šta ću više pisati. Neću pretjerivat da to uvijek činim, ali često se potrudim makar dvije-tri riječi napisati ispod nečije slike. Da me ne bi netko krivo shvatio, ne želim ja hvalospjeve ispod svojih recepata, nego sam očekivala možda više pitanja, informacija, sugestija. No, i to će doći s vremenom. Do onda neka bude i like.

S vremena na vrijeme prezentirati ću vam s Coolinarike neki recept koji me je impresionirao, kao što sam to učinila sa Lemon curdom.Imam ih par koji su stvarno vrijedni dijeljenja. I truditi ću se da ne budem dosadna i predvidiva, jer bi mi bilo grozno da netko upotrijebi te riječi za mene-makar dosad nije nitko !Ili možda je, ali ja to ne znam.

A sada riječ - dvije o ribama i morskim delicijama.  Iako smo primorski kraj,ne možemo se podičiti da nam je često na jelovniku. Da se razumijemo - ni moj stol ne krase skupe ribe. Postoji puno dobrih recepata koji nisu preskupi i ja ću tvrdoglavo nastojati nagovoriti ljude da češće jedu ribu. Makar mi čitanost bila mala tog tjedna.

7. I za kraj, poruka našim čitateljima, kako biti uspješna kuharica?  

Kako biti uspješna kuharica? Jednostavno, morate srcem pristupiti kuhanju. Prvi puta kada radite neki recept, slijedite ga u potpunosti. Slijedeći put, ako želite, slobodno dodajte nešto ili oduzmite, ako smatrate za potrebno. Budite kreativne, razveselite sebe i svoju obitelj novim načinom pripreme neke poznate namirnice.

 

 

 Autor: Extravagant