Recenzija:

Recenzija: "Crveni Orm", Frans Gunnar Bengtsson

"Crveni Orm” (“Röde Orm”) Fransa Gunnara Bengtssona još tamo od četrdesetih godina prošloga tisućljeća ne silazi s polica švedskih knjižara. Klasik, u punom smislu te riječi. U hrvatskom prijevodu se već jednom našao, ali od toga je prošlo više od 50 godina. Bio je, pretpostavljam, i zaista pravi izazov Orma prevesti tako da se pritom ne izgubi ništa od tog šarmantnog, jednostavnog stila koji se savršeno uklapa u ovu priču – priču o jednom isto tako jednostavnom Vikingu, Ormu, Tosteovom sinu, kojega će život i dugi vikinški brodovi porazbacati po svijetu – od rodnoga kraja do dalekog Pirinejskog poluotoka, obala Irske, bojišta Engleske i zabačenih pograničnih dijelova švedskih zemalja.

Bez ikakvog uljepšavanja, Orm me se silno dojmio i moja prva misao bila je – ova je knjiga mama i tata svakog kasnije napisanog pustolovnog romana. Tako jednostavan a tako slojevit, tako ozbiljan a tako duhovit…

Bengtsson nas sigurnom rukom vodi u vrijeme Vikinga: period kada je pljačkanje i osvajanje susjednih zemalja – ali i zlata, posjeda, tuđih žena i robova – bilo normalan način života. Upoznat ćemo stotinama godinama stari svijet iz perspektive najmlađeg Tosteovog sina, koji je po crvenoj kosi i ponekad vatrenom karakteru dobio ime Crveni Orm. Orm će proći gotovo sve što se u to vrijeme moglo proći: od majčinog (pre)zaštitničkog krila, preko zarobljeništva i ropskih dana, do služenja u tuđim vojskama, bijega od tadašnjih moćnika i povratka kući. Ispreplićući stvarne povijesne ličnosti i fikciju, Bengtsson bez problema čitatelja uvlači u to toliko drugačije vrijeme u kojem su se stare vikinške tradicije i moćni nordijski bogovi sudarali (mačevima, vojskama, krvlju, ali i na vrlo osobnim razinama) sa novom vjerom u jednoga Boga i novim, nimalo samilosnijim pokrštenim vladarima.

Crveni Orm će dakle biti zarobljenik, bit će i rob i vojnik i pljačkaš i ubojica, ali bit će i prijatelj, zatim i suprug i otac i zemljoposjednik. Prvenstveno, bit će čovjek, sa svim manama i vrlinama. Njegova percepcija svijeta, pravde i vjere, fascinantno je jednostavna i istovremeno beskonačno mudra – do točke u kojoj se čitatelj mora zapitati je li u tom vremenu općeg bezakonja možda bilo više časti i poštenja no u suvremenom svijetu.

Znam da je ljeto vrijeme kada mnogi čitaju “lagana štiva”, ali nemojte da vas prestraši Ormovih 400+ stranica. U Orma se ne skače naglavce, nego se uranja polako i kroz njegove se stranice pliva dugo, pažljivo i s guštom. To nije knjiga koja se pročita u dva dana – naprosto, bila bi šteta tek tako je progutati. Dajte si vremena i, ako volite Vikinge ili jednostavno želite pročitati nešto sasvim drugačije od ičega do sada, samo se prepustite.

I još nešto što apsolutno moram reći: Mitopeja je i opet napravila fantastičan posao i dala nam knjigu koju će poželjeti svaki kolekcionar, kao i onaj tko još nije svjestan da to jest. Crveni Orm kao i svaka druga njihova knjiga nije tu samo da bi se prodala: dok je držiš u rukama, znaš da je u prijevodu, prijelomu, dizajnu, odabiru fonta, svakom sitnom detalju utkano poštovanje i ljubav prema knjizi kao takvoj. Mitopeja vraća knjigu na pijedestal sa kojega nikada nije ni trebala sići.

Autor i foto: Martina Frka Milotić, Book&Blanket